Jedno je sigurno: dobijemo li ovo će biti najslađa pobjeda na Poljudu otkad pratim ovaj klub, slađa i od penala u finalu kupa 2009.

Nadam se da će ova ekipa napokon pokazati jaja. Ako čita itko iz kluba neka znaju da samo trebaju igrati sa mudima pa kako god završilo. Taktika je nevažna jer se jaja mogu pokazati i kad igraš u bloku i kad igraš pressing i kad igraš sa 3 stopera i kad igraš sa 3 napadača. Neprijateljsko okruženje dinamovim igračima treba biti samo motiv. Nisu oni ništa bolji od nas. Loše brane kontre, zadnja linija im je u zadnje vrijeme sklona kiksevima, Lučić ponovno izgleda kao rezervni golman Istre...imat ćemo svoje šanse i favoriti smo ako nam realizacija (sa kojom inače imamo problema) bude barem osrednja.

Stvarno nije u redu da su Rusi tako okrutni prema osobama koje su pobile 150 ljudi.

Rusi su zajebani po tom pitanju i ne brinu za ljudska prava. Postoje zemlje koje su zaprijetile ISIS-u da će onome ko napravi sranje u njihovoj zemlji pobiti cijelu obitelj i u tim zemljama su se drastično smanjili teroristički napadi. Ja osobno ne bih htio biti u koži članova obitelji ove četvorice terorista, KGB bi im mogao kuhati čajeve i mnogi bi se mogli poskliznuti sa vječito skliskog balkona.

Moguće je sve. Meni su ovi izbori najzanimljiviji dosad jer se stvarno ništa ne zna. Jasno je jedino da ni HDZ ni Milanović neće imati 76 ruku a to znači da će druge stranke odlučiti ko će sastaviti vladu.

Milanović skoro pa otvoreno nudi suradnju MOST-u i DP-u i izjavljuje da građani trebaju glasati i za njih samo da se makne HDZ.

Plenković izričito po stoti put kaže kako nema šanse da ide sa DP-om i MOST-om nego da će ići sa dosadašnjim partnerima (SDSS, HNS, HSLS) i mislim da je to istina. On sa DP-om neće sigurno (možda mu i izvana ne dozvoljavaju) i cilj mu je da sa Srbima, HSLS-om, HNS-om i žetončićima složi vlast.

DP bi sa HDZ-om ali Plenkoviću je DP zadnja opcija. Plenković bi prije sa Katarinom Peović i Možemo nego sa njima.

MOST ko fol ne želi sa nikim ali se čini da bi možda i mogli sa Milanovićem.

Meni se sve čini da će Možemo odlučiti izbore. Možemo koji iz nekog razloga ne želi u koaliciju sa Milanovićem ali opet ko zna...toliko je demokracija postala farsa i ruglo da je potpuno zamislivo da tobožnji veliki Hrvati, konzervativci i demokršćani (HDZ) idu sa tobožnjim liberalima (HNS, HSLS, Možemo) i Srbima, zamislivo je i da tobožnji socijalisti (SDP) idu sa tobožnjim ultradesničarima (DP) I konzervativnim kršćanima (MOST). zamislivo je i da Zekanović i Benčić budu skupa u vlasti ali i Ranko Ostojić i Hasanbegović. Sve je moguće u ovoj farsi od sistema gdje glasaš za ustaše a oni odu u koaliciju sa Željkom Jovanovićem ili na drugu stranu glasaš za komuniste a oni odu u koaliciju sa Bujancem. Da prava zamišljena demokracija uistinu postoji mnogo zastupnika bi već dosad završilo iza rešetaka zbog izbornih prevara (koalicija HDZ-HNS-SDSS-HSLS) i žetoniziranja ali pošto je sve to samo predstava radujem se sapunici i gledat ću hoće li Skejo i Peovićka složiti vladu.

Mislim da tu postoje samo 2 opcije:

Prva u kojoj Kolakušić koristi DP kao oruđe kojim će ući u sabor i nakon toga odlazi od njih i nastavlja svoju priču.

Druga manje vjerojatna opcija u kojoj pravi vođa DP-a Radić vidi da Penava nije kapacitet za voditi stranku i ubrzo postavlja karizmatičnog Kolakušića na čelo stranke.

DP-ovci su mahom nezadovoljni bivši HDZ-ovci koji su dolaskom Plenkovića na čelo HDZ-a bili sve dalje i dalje od vatre to jest sve su više padali na margine. Zato su odlučili da im je isplativije osnovati vlastitu stranku nego se nadati čudu da će ih Plenković postaviti na izborne liste.

Takva je situacija i među ovim sitnijim članstvom i to znam jer sam i sam bio blizak stranci. Tu se i na nižem nivou radi o ljudima koji su se u svom selu/gradu nadali da će ih HDZ postaviti za ravnatelja vrtića, škole, parka prirode, načelnika ili gradonačelnika, šefa postaje i slično. Kada se ispostavilo da neće dobiti što žele prešaltali su se na DP nadajući se da će tamo biti bolje sreće i ispuniti svoj sitni interes. Da im je HDZ ispunio taj sitni interes dan danas bi bili u HDZ-u i klicali bi Plenkoviću i Njonji. Zato je DP leglo potencijalnih žetončića koji će ako bude trebalo (poput Zekanovića i Vrkljana u prošlom mandatu) otići sa HDZ-om čim im HDZ ponudi ono što žele. Nemam ništa protiv te opcije, nisam antihrvat nego vam samo prenosim svoja iskustva i mišljenja o toj stranci.

Njihovi glasači su nešto drugo, tu se većinom radi o ljudima starije dobi koji nemaju nikakav interes nego samo sanjaju da Franjo uskrsne i da se vrate 35 godina unazad kada je vladao nacionalni zanos. Njihovi skupovi i izgledaju kao da su 90-e samo što su ljudi koji su tada mahali zastavama i klicali Franji imali 25-30 godina i životnu energiju a sada su ostarjeli starčići od 60-70 godina koji se sa sjetom u oku nadaju povratku nekadašnjih vremena.

MOST i Kolakušić su stranke mlađih ljudi, oni ciljaju na ekipu ispod 50 godina. Njima za razliku od DP-a nisu glavne teme prvo bijelo polje, HOS, 1941-1945, Blaiburg, Jasenovac, Srbi, ZDS nego se koncentriraju na važnije i aktualnije teme poput korupcije, lopovluka, inflacije i pada standarda, antiglobalizma, zamjene stanovništva itd. Dugoročno (ako opstanu) oni će biti sve jači a DP-u će birači izumirati.

U kojim dresovima igramo? U crnim ili u Barbie girl?

Naziru se obrisi Dinama na Poljudu: srednji blok kao protiv Betisa, Rile na stoperu da se Maxime ne mora hrvati sa Livajom, Pierre Gabriel desno, Špikić na krilu jer je obrambeno odgovorniji a siguran sam da će i Baturina igrati uz Mišića i Sučića u sredini.

Ne znam, nisam gledao. Samo sam vidio da je ušao zadnjih 15 minuta.

Debi za njegovu novu reprezentaciju Albaniju:

Najgore su one utakmice kada si bolji i osjećaš da si trebao proći a izgubiš.

Benfica: Imali smo nesreću da za uzvrat nisu bili u kadru ni Ademi ni Šunjić. Sudac prelako dao Stojanoviću drugi žuti zbog bezazlenog prigovora, Dinamo se i sa igračem manje nosio i Gojak i Atiemwen su imali šanse za prolazak.

Basel: Najveća europska dominacija našeg kluba koja nije rezultirala pobjedom. Vukojević pogodio stativu sa 3 metra u nadoknadi, Šokota se ispromašivao, moglo je biti 5-0 ali je završilo 0-0.

Sheriff: Dinamo puno bolji obje utakmice, Sheriff u totalnom bunkeru, igrala se viktorija na njihov gol ali su se nekako doguzali do penala i prošli nas. Zajec poslije utakmice dobio otkaz.

Herenveen: Vodiš 2:0 deset minuta prije kraja i onda iz ničega primiš dva glupa bezvezna gola u sezoni kada bi ti europsko proljeće spasilo katastrofalnu sezonu.

Brann: Realno je Dinamo tada bio dosta bolja ekipa od Branna ali se dogodilo da su oni imali kontru, Schifo se poskliznuo na natopljenom terenu i nenamjerno sa leđa pokupio njihovog igrača i dobio crveni karton. Tu se sve okrenulo i propustila se šansa za proljeće.

Olympiacos, PAOK (2010): To stavljam u isti koš jer smo u svim utakmicama bili u najmanju ruku podjednaki a izgubili smo sve 4 utakmice.

Shaktar naravno ali o tome se već sve napisalo.

Prvo se govorilo da nećemo uvoziti strane radnike. Onda su jedne godine rekli da ćemo ih uvesti samo par tisuća i to na najdeficitarnijim pozicijama. Onda su rekli da će ih uvesti 30 000 jer nam toliko radnika fali. Onda su nam preko noći objavili da nam ih ipak treba 50 tisuća, pa 65, pa 80 pa onda neograničeno. Sada se spominju brojke od pola milijuna, počinjemo u milijunima kalkulirati kao da smo nacija veličine Rusije ili Amerike a ne kao da brojimo manje od jednog Istanbulskog kvarta.

Tako su nam govorili i da će oni samo biti tu sezonski, pa su ipak ostali malo duže. Sada odjednom kreću programi za njihovo obrazovanje, učenje hrvatskog i prilagođavanje našoj postojbini. Ring a bell? Shvaćate gdje to ide? Jasno je svakom živom na ovom svijetu da će dotični ljudi ubrzo dobiti hrvatska državljanstva i da ćemo vrlo skoro imati barem pola milijuna naših novih sugrađana.

Kaže Bošković da ih hrvatski poduzetnici tretiraju kao roblje. Istina. Što mislite kako oni (strani radnici) gledaju na to i kako će tek djeca tih ljudi gledati na to što su mu Hrvati pretke držali kao robove koji rade za kikiriki, spavaju u šupi od 40 kvadrata zajedno sa još 10 kolega robova koje iskorištavaju ko stoku? Hoće li biti zahvalni i zavoljeti Hrvate ili će reći ''pa jebote jesu gamad ovi Hrvati''. Je li netko misli da u budućnosti neće biti tenzija između pridošlica i domicilnog stanovništva?

Pola milijuna ljudi je ogromna brojka, HDZ sa tom brojkom vlada državom već 30 godina. Ovi stranci će biti vrlo homogeni i držat će se skupa. Vrlo je izvjesno da će oni birati vlast u državi i da ćemo u relativno blisko vrijeme imati prvog smeđeg premijera. Okej i dosad se Hrvatskom upravljalo izvana ali sada ćemo i formalno imati stranca na vlasti kojemu ni ime nećemo znati izgovoriti.

Postavlja se onda logično pitanje: za koji kufer će nam uopće država? Zašto su ljudi ginuli? Nije smisao Hrvatske bio da to bude jedan prostor na kojemu je svejedno ko će živjeti, koja će valuta biti, čije će banke biti, čije telekomunikacije će biti, kakve vrijednosti će se promovirati itd. Ljudi su ginuli za hrvatsku državu u kojoj će živjeti hrvatski narod. Nisu ljudi ginuli niti je smisao njihove borbe bio to da RH bude nekakav kupus ispražnjen od hrvatstva u kojem moraš pričati engleski da bi nešto naručio. Lijepo je glumiti građanina svijeta ali u praksi smo vidjeli da gomilanje stranaca vodi u probleme i da nijedna nacija nije sretna što su im doveli milijune ljudi sa potpuno drugom kulturom pa tako nećemo biti sretni ni mi. Svi ćemo nostalgično žaliti za vremenima kada je Hrvatska bila (makar u tragovima) naša država.

Već vidim scenarij nakon izbora:

Vladu čine HDZ (oko 55-60 mandata), Možemo (5-7 mandata), IDS (2-3 mandata), manjine (8 mandata) i nekoliko žetončića sa 3-5 mandata (Posavec, Čačić, Jelić, socijaldemokrati).

Možemo ne postoji izvan Zagreba (a i tu su neuspješni i gube popularnost) i doživjet će neuspjeh, nastavak nekakve priče na nacionalnoj razini za njih nema smisla. Gazde su iste i HDZ-u i Možemo te imaju iste zadatke tako da u njihovoj koaliciji nema ništa neprirodno. HDZ je već koalirao sa SDSS-om i HNS-om tako da će za njihove glasače kojima je ionako jedino važno sačuvati razne privilegije (lažne braniteljske mirovine, uhljebničko mjesto, poticaje) koalicija sa Možemo biti samo jedan u nizu laganih bombona koje će progutati jer su već navikli na slične stvari i ne zanima ih uopće sa kime njihova stranka koalira ni što radi sve dok svakog prvog u mjesecu na račun sjedne određeni iznos.

Možemo će ionako biti hodajući politički mrtvac i neće ih previše brigati za mišljenje birača kao što ni HNS-a nije brigalo prije par godina. Možda im nakon toga čak i Tomašević ode iz stranke, fejkerski se ogradi od njih u maniri Bandića koji se svojevremeno ogradio od SDP-a te pokuša samostalno vladati Zagrebom.

U svakom slučaju očekujem da će IDS uzeti ministarstvo turizma, Možemo će uzeti sva ministarstva u kojima se gradi ideologija nacije a to su ministarstvo kulture, ministarstvo obitelji, ministarstvo okoliša i ministarstvo obrazovanja a HDZ će uzeti sva ostala ministarstva.

Kada Možemo počne kroz svoja ministarstva provoditi svoje politike (kultura smrti, seksualne izopačenosti, roditelj 1 i roditelj 2, zelena agenda, uvoz migranata) HDZ će imati izgovor da su oni tu nemoćni jer to nisu njihovi resori i da ionako DP i Most nisu željeli sa njima te da su oni jadni bili primorani na ovu koaliciju (opravdanja kao i do danas sa Pupovčevim Srbima) a njihove birače to naravno neće smetati jer se ne radi o klasičnoj stranci nego o interesnoj skupini a neki bi rekli i o kriminalnoj organizaciji.

Svi u koaliciji sretni, liberalna idila vlada, strane gazde zadovoljne, građani čekaju 4 godine da mijenjaju nešto, trpe dugine boje i rokću u mesnici u želji da kupe svinjetinu jer nepalski radnik koji radi za 600 eura ne razumije ni hrvatski ni engleski. Zato je važno izaći u što većem broju i ograničiti liberalni HDZ na što manjem broju mandata.

Ja sam se okrenuo europskoj kinematografiji jer je nekako realnija i jer su teme filmova bliže stvarnom životu. Europska kinematografija je po svemu ostala u 90-im i 00-im godinama (to govorim u pozitivnom smislu) dok je američka većinom otišla u pravljenje filmova i serija za današnju zapadnu publiku. Nažalost današnju publiku većinom čine osobe kojima je gledanje filma od 2 sata predugo pa gledaju serije od 20 minuta a ako i gledaju filmove to onda moraju biti dum-dum filmovi u kojima se svakih 30 sekundi dogodi nešto epsko, nešto veliko, nešto što zadržava pažnju današnjeg gledatelja koji će ako toga nema uzeti pametni telefon, spustiti glavu i skrolati dok ne čuje pucnjavu ili seks na velikom ekranu. Teme filmova i serija su uvijek mafija, Escobar, običan miran lik koji ode u teški kriminal i odjednom postane opasniji od ekipe iz geta pa svi navijamo za njega, superjunaci, superjunak protiv superjunaka, kauboj koji ubije 700 ljudi dok je on sam nedodirljiv i slično. To je tematika za publiku između 12-15 godina, bez uvrede onome ko se pronađe u tome.

Također me u današnjoj američkoj kinematografiji smeta jedna banalna ali ipak važna stvar. Kada u filmu ili seriji vidim kuću onda je ta kuća uvijek perfektno ofarbana, bez mrljice na njoj ili tragova oronulosti, kao da su je upravo moleri uredili prije 20 minuta. Kada glavni lik u seriji ili filmu uđe u tu kuću onda je kuhinja perfektno čista, sudoper se glanca kao da su ga majstori postavili prije 5 minuta. Ženska se probudi u krevetu i frizura joj je kao da je upravo izašla iz frizerskog salona a šminka joj je naravno savršena kao da se upravo spremila za vjenčanje a ne kao da je mamurna ustala nakon mnogo sati sna. U europskoj kinematografiji su kuće svakodnevne, sudoper je prljav i vidimo šalice prolivene kave, ženska kad se ustane bude raščupana, krmeljava i šminka joj je u banani. Takvi detalji su možda nekome navažni ali meni su važni, volim realizam u filmovima i serijama.

Dijalozi u američkoj kinematografiji su sve plitkiji. Pokušajte se sjetiti nekog legendarnog dijaloga iz filma ili serije iz zadnjih 15-20 godina, skoro nemoguće. Većinom se sve bazira na specijalnim efektima, glavnim likovima koji su neustrašivi nadljudi, pucnjavi, akciji...nema normalnih filmova o normalnim ljudima sa svojim manama, svakodnevnom životu, kritici sistema, satiri današnjice i sličnim stvarima. Svake se godine u Holivudu snimi oko 1000 filmova a realno koliko ih bude dobrih? Ako bude jedan dobar i još 3-4 gledljiva kažemo da je godina bila iznimno uspješna. To je sumrak zapadne kulture i civilizacije, odsustvo ideja, potpuna plitkost. Mogu se oni vaditi na gledanost i reći da je milijardu ljudi pogledalo Barbie, Superman protiv Batmana i slične filmove ali ta gledanost ne znači da su ti filmovi dobri nego da je publika povodljiva, plitka, infantilna i da se nešto mora pod hitno mijenjati u društvu.

Nejašmić ima kvalitetu za Dinamo.

''Ovih dana pokušali smo provjeriti koliko se stanje poboljšalo, rečeno nam je da napredak postoji, da i dalje nije u mogućnosti ispraviti koljeno sto posto te ono reagira na napore.

Zašto je došlo do toga? Doktori navode dva moguća razloga - ili pogreška kod operacije križnog ligamenta ili kod rehabilitacije jer koljeno nije razgibano u pravo vrijeme, do tri mjeseca nakon zahvata, te negdje zapinje. ''

Realno Perijina karijera je pod velikim upitnikom. On ima 35 godina, ako je došlo do pogreške pri operaciji morat će ići na novu i priče kako će on dominirati ligom dogodine su priče za malu djecu kao i sa Brekalom. Perijina karijera u Hajduku (ako uopće ikad odigra ijednu utakmicu) će biti slična onoj Jensa Nowotnya u Dinamu.