Dinamo Zagreb 2023./2024. - O svemu pomalo Završit ću svoje viđenje ovog Bruninog tzv. "ispada" ovim postom i okrećem se novoj sezoni.
Oni koji me znaju privatno ovdje, znaju da sam veći dio svoje navijačke mladosti posvetio ukazivanju na kriminal Zdravka Mamića i ono loše što je radio Dinamu.
Ipak Dinamo je hrvatski gospodski (Građanski) klub koji se ne odriče svoje povijesti. Ne odričemo se trofeja iz Kraljevine Jugoslavije, Banovine Hrvatske kada su dečki bili nada Zagrebu neko bolje hrvatsko sutra, ne odričemo se NDH trofeja jer smo igrali prvenstvo države kojoj smo pripadali i čiju su obveznu vojsku neki igrači i služili što prisilno što dobrovoljno, ne odričemo se ni imena ni trofeja kojeg su nam komunisti dali nakon 1945. jer smo bili jedini hrvatski svjetionik u mrtvoj boljševističkoj jugoslaviji.
Isto tako, povijest će pamtiti Mirka Barišića kao čovjeka koji je u klub ušao 1963., čovjeka koji je bio potpredsjednik kad smo osvojili jedini kontinentalni trofej, čovjeka koji je otjeran iz kluba 70ih, čovjeka koji se vratio u 80ima, čovjeka koji je odbio preimenovanje u NK Croatiju, čovjeka koji je podmetnuo leđa 2000. preko sponzorstva Siemensa, čovjeka koji je najtrofejniji predsjednik u povijesti i postoje minimalne šanse da ga ikad itko stigne po trofejima, ali i kao čovjeka koji je žmirio na 17 godina onog što je Zdravko Mamić radio u klubu. Ovo je bila njegova zadnja sezona. Kapetan mu se jučer zahvalio i to je to.
Idemo dalje, okrenimo se budućnosti i nadam se nikad uspješnijoj sezoni. Sad stvarno sve imamo u svojim rukama.