apsolutno savršen uvod u članak jer ga je napisao netko tko očito zna cijeli tekst i povijest spomenute pjesme... dragi tovare, hvala što si na početku odmah priznao tko si.
E, pa za razliku od vas, dinamovci se ne skrivaju iza Mamića, Canjuge, Tuđmana, stečaja, svih tih mitova, legendi i istina između ostalog kojima hajdukovci hrane svoje frustracije. Mi jako dobro znamo što je dinamo prošao, tko ga je i kako vodio, koliko se krivo radilo, koliko je klub bio talac određenih ljudi i baš zato su se protiv toga navijači dinama borili i borili godinama, tvrdoglavo i bez kompromisa... i na kraju izborili. Suludo je pitati tovare sjećaju li se prosvjeda, praznih tribina, bojkota, progona i crnih lista? Da, to su radili i to im se radilo, svim nepodobnim navijačima dinama na čelu s Boysima... istim onima koje ti i tvoji nazivate glupanima.
E moj glupane, poblem je što vi nikad niste imali hrabrosti to napraviti. Vi ste uvijek imali alibi, začarani krug koji lopticu odgovornosti uvijek prebaci na drugog... jedni krive Torcidu, drugi NO, treći državu, četvrti HNS, peti naravno, dinamo... a, zapravo rijetki od vas su priznali da Hajduk tone jer ga vode nesposobni i jer se vi, umjesto da išta mijenjate, krijete iza mitologije o poštenju i idealima.
Za razliku od hajduka dinamo je svoju kalvariju preživio muški, boreći se do zadnjeg i usprkos svemu... i ostao prvak, ostao europski klub i na kraju došao do toga da ga danas vode ljudi poput Bobana i da u Skupštini sjede navijači. To nije GLUPOST, to je borba. Ok, vi to ne kužite jer ste navikli opravdavati vlastite poraze tuđim problemima, problemima kojima je dinamo uvijek stojeći prkosio, Hajduk se njima uvijek pravdao.
I zato na kraju dana... razlika je jednostavna: mi svoje gadosti priznamo, živimo ih i preživimo, vi se svojim gadostima klanjate i nazivate ih romantikom. Sve ovo što je napisano, možda bi čak i imalo nekog smisla… da dolazi od nekog neutralnog. Ali ovako, kad dolazi iz pera tovarskog novinara to je čista komedija.
Eh, kako je lijepo biti glup...