Ćurković jedini od četvorke nije prešao na MaxSport?

Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko se novaca pokrade na održavanju travnjaka, a da izgleda ovako kako izgleda. Sramota.

To će odlučiti domaćin. Neće se znati sve dok ne saznamo gdje uopće putujemo.

Potvrđeno, prvu utakmicu Q2 Lige prvaka igramo 19.7. u 21:00 sat.

Shkupi iduću srijedu igra prijateljsku s Fenerbahceom.

Juventus.

Od kasnovečernjeg do ranojutarnjeg izdanja Nedjeljnog Jutarnjeg nacrt stadiona je od onoga gore dogurao do ovoga dolje. Nema ništa od toga, čisti blef.

Ispod 40 milijuna eura nema teoretske šanse da se napravi ovo što je prezentirano u članku. Naravno da za Grad kojemu je proračun 2 mlrd eura to nije nikakav značajan izdatak, ali čim ovako očito analfabetski fulaš s ciframa, odmah znaš koliko je to sve neozbiljno pripremljeno. Ne vjerujem da bi se novinari izletavali s ciframa bez barem nekog inputa od strane ljudi koji su izravno involvirani u proces.

Za 10 milijuna eura sagraditi ovakav potpuno natkriveni stadion sa ukopavanjem terena, praktički svim novim tribinama i kapacitetom 13.000. Hahahhahaa, pa ovi u Gradu su luđi nego sam mislio.

U vrelo ljeto neke bezbrižnije 1983. Dire Straitsi su na njemu odradili fenomenalni koncert koji je poslije završio kao “live album”. U bitno manje bezbrižno proljeće 1991. tamo je postrojavanjem još uvijek sastavnica MUP-a obilježen prvi Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske. A prije točno 20 godina, također u proljeće, tamo je Cico sa svojom bandom slavio senzacionalni Zagrebov naslov prvaka Hrvatske.

Uglavnom, Ulica pjesnika, famozna Kranjčevićeva, svjedočila je velikim stvarima. S epicentrom na njenoj ključnoj točki - stadionu. Prvo domu Concordije (po kojem se stadion i zvao do 1945.), poslije Zagreba, a danas - svakog zagrebačkog kluba, koji ga posuđuje prema potrebi. No, premda je izdržao i dva požara, 1946. i 1978. godine, činilo se da neće izdržati nalet betonizacije i megalomanije. Naime, dobrih deset godina, do danas, tinjala je gradska priča kako se čeka da stadion umre, sam u svojim bolovima, mukama i starosti, kako bi se na njegovu mjestu napravio neki građevinski kompleks, s trgovačkim centrom kao krunom novodobne zagrebačke hipergradnje. Štoviše, baratalo se da je u GUP-u upisan kao narančasta, dakle građevinska zona, računalo se da bi uz susjedni zapušteni teren HNK i njegovih kulisa i hangara, gradnja stanova i šoping-centra donijela zaradu veću od 100 milijuna eura, čiji bi se dio odvojio za gradnju krova na stadionu Maksimir i stadionu Hrvatskog dragovoljca u Sigetu. Štoviše, ispod glasa se spekuliralo i o novoj sprezi pokojnog zagrebačkog gradonačelnika i još jedne prilično sumnjive struje, a sve je dobilo na “potvrdi” kada je Zagreb skliznuo iz Prve HNL, a pogotovo kada je 2017. izgubio koncesiju, ostajući potpuno sam i ovakav - da na jedvite jade ispunjava svrhu i da klizne u rđu i zaborav.

Milan Bandić će pritom za NK Zagreb graditi stadion na Jarunu, to je obećano, govorkalo se i pojačavalo dojam da su bivšem gradonačelniku vapaji iz Kranjčevićeve zvučili kao “cangr-cangr”.

- Ta vam priča, budimo iskreni, datira još iz doba gradonačelnice Marine Matulović-Dropulić kada je došla u klub s pitanjem bismo li se mi, NK Zagreb, preselili na Jarun ako se tamo sagradi stadion. Rekli smo da bismo ako sagrade i kamp. Tako vam je i nastala Veslačka - objašnjava mi danas dugogodišnji direktor Ante Vrdoljak.

- Dolaskom Bandića stvar je postala gora jer je izumio te tzv. koncesije za korisnike koji su u korištenju već 100 godina, kao što smo bili i mi - dodaje. - Ali da su priče oko Kranjčevićeve građevinsko-stambeno-poslovne zone postojale, jesu. I mislim da nisu bile baš tako šuplje, no dobro...

Kako god, bilo je bolno tada, ali tako je i sada, prošetati tim 100-godišnjakom (sagrađen 1921. godine) koji pamti ljepše dane. Lako za škripu tribine i dotrajalo drvo na tribinama, ali u utrobi se skrivao kaos: svlačionice bez tople vode, sanitarije za dnevni najam obližnjim štakorima i drugim glodavcima, gdjekad i skrivena oaza zagrebačke narkomanije. I tamo iza, gdje se nekad dobro jelo baš, zaključani Zagrebački plavi, iza masnih i prljavih stakala koja skrivaju sjajne fešte i pokoje tajne i zagrebačke intrige.

Kada se, pak, popnete na tribinu pa vam pogled malo lijevo iza istočne tribine krene gađati Adžijinu, tamo se, pak, krila urbana džungla, obrasla iza hrđavih ograda, ne dopuštajući prilaz. U centru grada, oko kilometar pješice od Trga bana Jelačića, nalazi(la) se, dakle, lijepa priča iz povijesti koja je, praktički, čekala polaganu i bolnu smrt nakon koje će je šljokičasti beton prekriti i zatrti, uz možda poneku simboličku ploču: “Ovdje je jednom živio jedan kultni zagrebački stadion...”

Iako se 2018. godine odustalo od rušenja te je stadion obnovljen, putem projekta obnove stadiona koji je HNS proveo u suradnji s Uefom, kada je promijenjena podloga, obnovljene sanitarije, a na istočnoj tribini montirane su sjedalice, i dalje je to izgledalo kao stavljanje botoksa na lice terminalnog bolesnika.

No, prošli tjedan u naručje mi je prvo pao fonogram jedne proljetne gradske sjednice na kojoj zastupnik Renato Petek, problematizirajući maksimirski stadion i još više aktualnu i prognanu Dinamovu vlast, u jednom času gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću postavlja sljedeću tezu: (...) “Bitno je, ponavljam, da Grad dobije stadion, bitno je da Dinamo ima gdje igrati, bitno je da se možda od Kranjčevićeve napravi stadion na kojem može igrati dok se gradi novi stadion (...).”

Krajem travnja, pak, Petek na pitanje od Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade, potpisanog od Milana Pavelića, dobiva sljedeći odgovor: (...)

“Drugi dio pitanja/konstatacije gdina. Peteka da je potrebno u Kranjčevićevoj izgraditi stadion, slobodni smo izvijestiti da je Gradski ured za obrazovanje, sport i mlade dostavio Gradskom uredu za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet projektni zadatak za izradu projektne dokumentacije i gradnje sportskog objekta NS Zagreb te je isti ured temeljem zahtjeva uvrstio izgradnju NS Zagreb u Program radova kapitalnih ulaganja u objekte za društvene djelatnosti i u obnovu oštećenih potresom u Gradu Zagrebu u 2022. godini.”

Protrljali smo oči više puta: Grad Zagreb gradi stadion? Nemoguće. Ali, kada smo osvijestili da to doista piše, sudarili smo se s realnošću po kojoj se u ovoj državi uglavnom grade obećanja na papiru. Prema potrebi.

Međutim, odlučili smo istražiti slučaj. I došli smo do zaista velikog saznanja: da, Grad Zagreb doista kani graditi stadion u Kranjčevićevoj i taj je projekt doista označen kao kapitalni. Štoviše, u skladu s habitusom, ona džungla, koja krije hangare i kulise HNK, postat će zelena zona koja će spajati Adžijinu i rekonstruirani stadion, čime postojeća vlast kani jednim udarcem ubiti dvije muhe istodobno - ulaganje u sportsku infrastrukturu te porast broja zelenih gradskih površina.

Da ne duljimo, ideja je sljedeća: potpuno obnoviti zapadnu tribinu, sagraditi novu istočnu, a prema studiji trebale bi se dodati i dvije manje tribine na sjeveru i jugu, od kojih bi jedna bila isključivo za gostujuće navijače, nešto po uzoru na rujevički stadion. Stadion bi primao oko 13 tisuća gledatelja, zadovoljio bi četvrtu Uefinu kategoriju, što znači da bi se na njemu mogle igrati europske utakmice, i bio označen - gradskim stadionom, kojim se, dakle, može koristiti Lokomotiva, Rudeš ili neki treći zagrebački prvoligaš, a ujedno bi služio i Dinamu da igra domaće utakmice onoga časa kada Maksimir krene u generalni i toliko potrebni remont, odnosno rušenje. Da se ostvari ovakva vizija stadiona, teren bi se morao ukupati, a tada će se morati maknuti velodrom odnosno biciklistička staza.

Najbolje od svega, gradske porezne obveznike takav projekt doista ne bi trebao mnogo stajati. Prema saznanjima Jutarnjeg, kompletna transformacija stajala bi između osam i deset milijuna eura, a gradnja bi tekla u tri faze. Nakon posljednje faze sve četiri tribine bile bi natkrivene, a ujedno bi se stvorio i komercijalni prostor za potrebe nekog trgovačkog centra ili hotela. Bila bi to koprodukcija kakve smo dosad učestalo sretali u Europi, a prva nam na pamet pada, recimo, slovačka Trnava. Spoj koji, s obzirom na prostor gdje se nalazi, daje sve. U svakom slučaju, to bi zadovoljilo komercijalne efekte lokacije, ali bi primarno ostalo u službi nogometa.

Nacrt koji Jutarnji ima u posjedu još, doduše, nije potvrđen, ali je njegova izvedba najbolja polazišna točka; radi se, naime, o funkcionalnoj, financijski optimalnoj i vremenski brzo izgradivoj studiji, koju potpisuju arhitekti Boris Koružnjak i Vlado Kasun sa Zavoda za arhitekturu Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

- Ne bih prejudicirao jer se još uvijek radi o studiji koju nisu potvrdili nadležni. No, ona obuhvaća tri faze iz koje bi u konačnici proizašao manji gradski stadion za 13.000 gledatelja, a uz njega i novi sportsko-pješački park na prostoru iza stadiona prema Adžijinoj, koji bi građani mogli koristiti svakodnevno, neovisno o organizaciji ili održavanju sportskog događaja - javio se za Jutarnji Koružnjak, bivši dekan Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

- Da rezimiram: dakle još jednom, radi se o studiji mogućnosti rekonstrukcije i dogradnje stadiona u Kranjčevićevoj. Prva faza može sukladno postojećem GUP-u krenuti u projektiranje i realizaciju bez uvjeta izrade urbanističkog plana uređenja (UPU NK Zagreb), a koji bi bio priprema za razradu druge i treće, finalne faze. Na studiji radi Zavod za arhitekturu Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a studiju potpisujemo kolega Vlado Kasun i ja - kaže nam.

Nogometni Zagreb, naravno, oduševljen je idejom. Zagrebački nogometni savez (ZNS) je projekt, koliko saznajemo, snažno podržao, a i klubovima je ta ideja izuzetno dobrodošla i sjajna. Čak i Dinamu, koji nema svog emisara u ZNS-u i koji je još do jučer zagovarao da se “zamjenski” stadion, dok se gradi novi Maksimir, utjelovi u - Sesvetama, kod “kućnog prijatelja” i predsjednika tamošnjeg nogometnog kluba Pere Karatovića. No, kako su Sesvete ispale iz Druge HNL, ta je inicijativa zamrla. Bez obzira na to, čujemo da se u Dinamu silno boje da ako jednom odu iz grada, pa makar to bile i Sesvete, više se nikad neće vratiti u svoj dom u Maksimiru. Što ima smisla.

- Ne smijem otkrivati nikakve detalje jer nisam niti dovoljno upoznat, ali apsolutno podržavamo sva ulaganja u sportsku infrastrukturu, a pogotovo nogometnu. Radi se, uz derutni Maksimir, o drugom najvažnijem gradskom stadionu koji je vapio za renovacijom i adaptacijom, a koji bi, ako se stvar doista i obistini, bio na usluzi svim zagrebačkim klubovima, ali i selekcijama HNS-a, ovisno o prigodi, te bi na njemu Dinamo mogao igrati svoje i domaće i europske utakmice u situaciji dok se gradi novi Maksimir - poručuje prvi čovjek zagrebačkog nogometa Tomislav Svetina.

U ovome času dojam je da Grad u tu investiciju neće moći ući kroz novac iz fonda Europske unije namijenjen obnovi od potresa, nego bi u priču ušao sam, no doista, s obzirom na to da godišnji proračun iznosi više od 15 milijardi kuna, ulaganje od maksimalnih deset milijuna eura, odnosno oko 80 milijuna kuna ne čini se kao kameni blok oko nogu trenutačne vlasti na čelu s Tomislavom Tomaševićem.

Budući da su najave kako sve gradske tendere Grad maksimalno kani institucionalizirati, onda je priča s projektom izašlim s Arhitektonskog fakulteta itekako čvrsta. Nešto za što se može primiti, premda znamo kako već desetljećima teče priča o gradnji, primjerice, Maksimira. No, o tom-potom.

- Meni je ovo sjajna vijest, da će se taj stogodišnjak pomladiti i ostati na istome mjestu. Apsolutno pozdravljam taj projekt i nadam se da neće, kao mnogi, ostati mrtvo slovo na papiru. Samo, ako smijem, volio bih ujedno da jednom na red u Gradu dođe i NK Zagreb, zaboravljen i napušten da trune, i to ne kao klub, nego OPG. Jer, ako se gradi nova Kranjčevićeva, trebao bi se graditi i novi NK Zagreb. Oni su, konačno, od pamtivijeka kao jedno - poručuje Ante Vrdoljak.

Ovo bi doista mogao biti prvi korak ka velikom zaokretu u raspolaganju (i) sportskim građevinama, koje vape za rekonstrukcijama i obnovama. Kranjčevićeva i Maksimir nisu jedini. Naime, jedna od ideja ide u smjeru da se Kranjčevićevom napravi prvi korak ka revitalizaciji famoznog zagrebačkog sportskog trokuta Kranjčevićeva-Dom sportova-Cibona, koji bi se redom obnovili i time tvorili novu generaciju zagrebačkog sportskog kvarta, što je Trešnjevka, zaključno s Kutijom šibica, nekoć i bila. Prvi korak i obnavljanje, odnosno rekonstrukcija Kranjčevićeve, s jednom renoviranom i dvije nove tribine, s novim sportskim parkom, označio bi gradsku strategiju glede ruinirane i zanemarene gradske sportske infrastrukture.

- Dok je NK Zagreb bio korisnik, plaćali smo za korištenje stadiona oko 100 tisuća eura godišnje. Nakon toga uvijek smo jedni od korisnika, ali smo mi pritom u stadion odlučili i ulagati. Preuredili smo WC-e, sredili ložu, betonirali istočnu tribinu i postavili sjedalice, bila su tu i tekuća ulaganja, sve u svemu, onoliko koliko je bilo u našim mogućnostima. Sada planiramo i novi semafor. To su, pritom, ulaganja NK Lokomotiva, a ona gradska s nama nemaju veze - priča direktor Lokomotive Božidar Šikić.

- O ideji novog stadiona sam čuo, znam da je mnogo energije i volje u sve uložio predsjednik ZNS-a Tomo Svetina i znam da je novi stadion u Kranjčevićevoj apsolutno potreban. Naš je interes, interes Lokomotive, zajednički s interesima Grada i nogometa. Naravno da me najava veseli, a ako Grad ne može ili neće moći, znam da ima ljudi koji bi voljeli uložiti novac da se Kranjčevićeva obnovi i sagradi po mjeri centra grada, ali i nogometa. Tamo ima mjesta i za jednu poslovnu zgradu na južnoj strani parcele, pa i za podzemnu garažu.

Zasad, kako stvari stoje, ovaj će projekt preuzeti Grad. I ako to napokon doživimo, bit će to prvi gradski nogometni projekt još od maksimirskog stadiona koji je sagrađen 1912., da bi se nadograđivao od 1948. do 1974., a onda bi dolaskom slobodne Hrvatske postao hibridna neman. Kranjčevićeva je tu negdje. Zagreb, u prijevodu, više od 100 godina nije sagradio ili sustavno obnovio-rekonstruirao stadion, a sveukupna sportska infrastruktura - na stranu preskupa Arena - nije obnovljena ili građena još od Univerzijade 1987. godine. Je li napokon stiglo to vrijeme?

Čačić je bio doslovno na jednu sekundu od kreacije najveće europske katastrofe Dinama u modernoj povijesti - ispadanja iz Europe u srpnju. Tada u 2.pretkolu LP nije bilo popravnog ispita i tko je ispao tada završio je sezonu. To što ga je Vida spasio u 98. minuti, a nakon toga prošao Šerif i Maribor koji su oboje duplo slabiji od Ludogoreca nije nikakav uspjeh. Njegovu pravu trenersku stranu smo vidjeli u Ligi prvaka gdje je Dinamo bio sramotan.

U svibnju 2023. ćemo se osvrnuti na današnji dan i zahvaljivati vizionarskom potezu uprave.

Čačić imenovan trenerom --> Dinamo pada u Konferencijsku ligu --> na klupu sjeda jako trenersko ime --> Dinamo igra finale KL uz 50.000 Dinamovih navijača na ulicama Praga.

Otkaz stiže najkasnije u listopadu kad već proljeće u Europi bude dobrano kompromitirano, a u ligi budemo u zaostatku par bodova ili u najboljem slučaju u egalu.

Sramota.

HAHAHHAHA. Prije 3-4 dana sam ovdje napisao da će Torcida inscenirati neki bojkot radi transparenata ili radi toga što netko od njihovih neće moći ući na tribinu, i evo ga. Sve već viđeno sto puta. Gamad će radije ostaviti svoju ekipu bez podrške nego da gledaju kako Dinamo zasluženo diže pehar.