Nema poante. Ja sam samo napisao kako je zanimljivo što smo ove sezone i izgubili prvenstvo i ispali iz LP na gol razliku, odnosno međusobni omjer, tj. s istim brojem bodova mogli smo imati jednu od najuspješnijih sezona.

Nije tu bilo nikakvog velikog zaključka.

Nismo se razumjeli. — Noel

Da, nismo. Naravno da bi ovaj mali broj bodova u prvenstvu bio ozbiljno upozorenje za sljedeću sezonu i da smo osvojili prvenstvo, a kao Dinamo definitivno trebamo težiti višemu, ali sezona u kojoj bismo prošli ligašku fazu LP i osvojili prvenstvo naprosto se ne bi mogla smatrati neuspješnom, s koliko god bodova oboje napravili.

Sa 65 osvojenih bodova u HNLu i na taj način osvojenom titulom putem gol razlike sigurno nebi bila uspješna sezona a kamoli najuspješnija. Pričaš floskule. — Noel

Sezona u kojoj bismo bili prvaci i prošli ligašku fazu Lige prvaka definitivno bi bila jedna od najuspješnijih sezona. Prvak je onaj tko je najbolji u aktualnom prvenstvu, neovisno o tome koliko bodova osvojio u odnosu na prijašnje prvake.

Bi li mali broj bodova bio razlog za zabrinutost i poziv na promjene? Da, naravno. Ali upravo teza da takva sezona ne bi bila uspješna je floskuletina.

Činjenica je da smo ispali iz Lige prvaka zasluženo. Ekipa koja primi sramotnih 9 komada nema kaj tražit u drugom krugu. Ponavljam nikakva nesreća nego zasluženo ispadanje bez obzira na 11 bodova. — Noel

Činjenica je ono kaj sam napisao: ispali smo isključivo zbog gol razlike s brojem bodova s kojim smo statistički imali 1% šanse ispasti, a s istim brojem bodova su tri druga kluba prošla - od toga jedan nešto više od duplo, jedan šest puta, a jedan čak šesnaest puta vredniji od nas. To nije sramotna sezona u LP ni ovako, a da smo imali isti broj bodova uz bolju gol razliku bila bi najuspješnija sezona LP u povijesti kluba.

Činjenica je da je ovo sramotna sezona. — Noel

Čitaj s razumijevanjem. Naravno da jest. To ne mijenja vrlo zanimljivu činjenicu da je ova sezona s istim brojem bodova mogla biti jedna od najboljih ikad.

Gotovo bizarno zvuči podatak da smo ove godine samo zbog gol razlike ostali i bez naslova prvaka u HNL-u i bez prolaska u Ligi prvaka. Da smo osvojili posve jednak broj bodova u HNL-u i u LP, ali s boljom gol razlikom, ovo bi bila jedna od najuspješnijih sezona u povijesti. Kad to stavimo u kontekst rekordnog broja od 25 prečki i stativa...

Nije izlika za loše poteze kojih je nesumnjivo bilo, ali je suluda činjenica.

Tako je. Ne mislim da je loša ideja jednog dana imati sustav u kojem su svi članovi kluba s određenim trajanjem članstva ipso iure članovi skupštine te biraju predsjednika koji ima izvršne ovlasti; samo mislim da za to trebamo kao članovi i navijači - kao Dinamov kolektiv - demokratski sazrijeti.

Nužno je kod svih rasprava o uređenju kluba biti svjestan da to nije matematika, nije egzaktna znanost i ne postoji točan i dobar sustav, odnosno pogrešan i loš. To je uvijek vaganje između demokratičnosti, efikasnosti i različitih modela koji imaju svoje prednosti i mane. Savršeno demokratski sustav je potpuno neefikasan, a najefikasniji sustav je posve nedemokratski. Mi ćemo kao Dinamovi članovi morati pronaći onaj koji je najbolji za nas.

Je, i ne samo na posljednjim izborima. Perez je 2012. inicirao izmjenu statuta prema kojoj kandidat za predsjednika mora biti član kontinuirano barem 20 godina i mora imati mogućnost osobne bankovne garancije u visini od najmanje 15% klupskog budžeta (koji je prošle godine iznosio nešto više od milijardu eura), što doslovno nitko od tih izmjena nije uspio imati te ni na jednim izborima od 2012. nije imao protukandidata.

To je problematika personificiranih izbornih sustava i zato je važno imati snažan sustav i snažne klupske institucije unutar kojih će funkcionirati kvalitetni ljudi.

Real i Barca između ostalih funkcioniraju na taj način.. — vlatkomarkovic

Podržavam svaku raspravu o svakom modelu demokratskog upravljanja klubom, ali možda trebamo ipak malo pričekati s usporedbama s Realom i Barcom. To su ogromni sustavi koji funkcioniraju vrhunski i imaju višedesetljetnu tradiciju demokratskih procesa - mi praktički nemamo ni jedne "normalne" izbore iza sebe, imamo samo prve na kojima se de facto odlučivalo o tome jesmo li za demokratski i članski Dinamo ili za Dinamo kojim će vladati razne sinekure i kriminalno-politički polusvijet.

Osobno, mišljenja sam da je puna - ne formalna nego idejna - demokratizacija kluba proces, a ne trenutak, i da neki interni checks&balances sustav mora postojati u drugoj fazi (recimo da smo trenutno u prvoj). Prvi korak u toj drugoj fazi treba biti pojednostavljenje postojećeg sustava - više demokratskog legitimiteta i više efikasnosti u upravljanju:

• kvalifikacija biračkog prava trajanjem članstva, odnosno ostvarenje aktivnog i pasivnog biračkog prava tek nakon 3-4 godine kontinuiranog članstva kako bi se izbjeglo situaciju da birati i biti biran može netko tko se par mjeseci prije izbora prvi put učlanio u klub, što otvara realan prostor za manipulaciju ako ćemo skupštinu birati ovako kako ću napisati u drugoj točki
• potpuna članska legitimizacija Skupštine, znači 100% članova Skupštine izabrano od strane članova na demokratskim izborima uz primjenu proporcionalnog izbornog sustava i D'Hondtove metode, s višim izbornim pragom (npr. 10-15%), što je nužno zbog malog broja birača
• Ukidanje izvršnog odbora, odnosno objedinjavanje funkcija izvršnog i nadzornog odbora u novi Nadzorni odbor koji bi imao više članova od postojećeg Nadzornog odbora, ali manje od postojećeg Izvršnog odbora (recimo 7) te de facto bio izjednačen s ulogom Nadzornog odbora u dioničkim društvima - predstavljao bi vlasnike/članove i birao članove Uprave u njihovo ime. Također, uvođenje naknade za rad u Nadzornom odboru (tko želi, drage volje se iste može odreći u korist Zaklade Nema predaje)
• ukidanje funkcije Predsjednika kluba, odnosno njezina transformacija u funkciju Predsjednika Nadzornog odbora

Čitam da ljudima u dinamu sad nije jasno zašto ih je Garcia odbio i ide u Hajduk. — NORTE

Nema tog svemira u kojem je Garcia odbio Dinamo zbog Hajduka. Ajmo biti realni.

Dinamo je jači klub, više plaća, igra europska natjecanja, osvaja trofeje, ima više prilika za dokazivanje i uz sve to je opet trenersko radno mjesto koje je sigurnije te manje hektično od onog u Hajduku. Još da igrač izabere Hajduk ima nekog smisla jer tamo je veća šansa da će igrati, ali trener? Nema šanse.

Ali da, nadam se da ce se standardizirat boje za prvi i drugi dres — NitkoBitan

Sigurno se neće standardizirati boja gostujućeg dresa, to nema niti jedan ozbiljan klub u Europi i tako je s razlogom: gostujući i treći dres uglavnom imaju različite filozofije i ciljaju različite skupine ljudi - jedan uvijek treba biti malo tradicionalniji, a jedan malo slobodniji. Gotovo po defaultu će se ljudima jedan sviđati, drugi baš i ne, i to je normalno. Mi smo to nažalost kroz povijest dosta loše radili, naši gostujući dresovi su izuzev par iznimki bili su takvi da skidam kapu onima koji su ih kupovali i nosili.

U Dinamu na mjestu gostujućih i trećih dresova ima prostora za puno toga: od nekih ideja zasnovanih na tradiciji poput bijelog (i raznih varijanti bijele/sive/srebrne), žutog (koji ne mora nužno biti neon nijansa) ili svijetloplavog dresa, preko nekih boja koje su univerzalno atraktivne poput crne, tamnoplave ili zlatne, boja koje su inherentno naše ali ih nikada nismo koristili poput crvene pa do nekih kreativnih ideja koje mogu iskorištavati elemente grada, kluba i naše povijesti. Da ne govorim o tome da se boje mogu kombinirati - zašto ne bismo imali gostujući dres s okomitim crvenim i žutim prugama po uzoru na prvi dres Gradjanskog ili na trećem dresu isfurali neku ozbiljnu kreativu one mint boje patine kojom oksidira bronca i brončanih hlača i štucni s nekim sitnim elementom na kragni povodom 160 godina od postavljanja kipa Banu Jelačiću na Jelačić plac 2026. godine? Ili nešto povezano s 40. godišnjicom grupe? Ili ove godine nešto povodom 1.100 godina Hrvatskog Kraljevstva? ili grički top, lenucijeva potkova, Medvedgrad, uzorak kamenih kocki na gornjem gradu, Sava, Hendrixov most, grafiti po kvartovima... prostora za kreativu ima koliko hoćeš, i to kreativu koja će kreirati dresove koje će ljudi kupovati.

Domaći dres je plavi i tu dileme nema, ali nema ni potrebe malograđanski se ograničavati kod gostujućih dresova jer tu imamo ogromnu priliku za kvalitativan i kvantitativan rast.

Ta faca ne pokazuje dojam covjeka koji je dosao u "klub koji je jako napredovao na svim poljima osim eto na sportskom" — Jaro

Neću ulaziti u priču tko je kakvu facu imao, ali jedna stvar: Dinamo nije Milan i ne funkcionira kao Milan. Dinamo ni za godinu dana neće funkcionirati kao Milan. Ono što Dinamo jest, Dinamo je danas puno organiziraniji, koherentniji i profesionalniji klub nego što je bio prije godinu i pol, a u međuvremenu je prošao internu revoluciju, kompletnu promjenu paradigme funkcioniranja.

Ne znam, ali uvjeren sam da apsolutno nitko u klubu nije zadovoljan ovime kako Dinamo izgleda na terenu, a još sam sigurniji da posao internog funkcioniranja kluba - poglavito u kontekstu sportske vertikale - nije gotov. U Dinamu je u godinu dana puno toga napravljeno, a u narednim godinama još će se puno toga napraviti. Vjerojatno će se i griješiti, no greške se ne smiju ponavljati.

Tako da nisi u pravu. Klub je itekako napredovao, a faca je bila faca čovjeka koji nije zadovoljan onime što vidi jer vjeruje da Dinamo može i mora bolje od ovoga. Da ne misli tako, to bi tek bio ozbiljan problem.

Dobro je, ajde, kaj ste se unervozili ko bakice, daju dečki sve od sebe za naslov, jedino nisu ni svjesni da su vec kontraproduktivni za svoju momčad. Tovari su isto radili nasima pa smo dobili 3:1.

Ako su igraci Slavena imali ikakvu dilemu oko toga prioritizirati li ovu tekmu ili cuvati snagu za kup ako prime neki rani gol, ova nocna akcija ih je rijesila te dileme.

Imao je Hajduk ekipu juniora koji su igrali finale LPa, pa kurcina. — vlatkomarkovic

Često imamo posve pogrešnu percepciju uloge nogometne škole. Njezin cilj nije da osvaja prvenstva nego da proizvodi igrače. Jedan solidan prvotimac vrijedi više od svih juniorskih i kadetskih naslova.

Uvijek je lijepo vidjeti klince da su prvaci, da osvajaju turnire ili pobjeđuju u Ligi prvaka, od Dinamovih klinaca se zbog selekcije to u neku ruku i očekuje, ali rezultat tu nikako ne smije biti primarna stvar već priprema igrača za seniorsku karijeru, za prijelaz u profesionalce i za to da izbore svoje mjesto u prvoj momčadi. Uspjeh neke generacije ne mjeri se u njezinim juniorskim trofejima nego u igračima koji u konačnici zaigraju za seniore, pa na kraju i u zaradi na njima od koje klub živi i raste.

Pogledajte kako je cijeli svijet prenio vijest o njegovom odlasku iz Reala, on je zvijezda koja je davno nadišla okvire onoga što mi uopće percipiramo. Čovjek samo na Instagramu ima 10 puta više pratitelja nego što Hrvatska ima stanovnika. Najtrofejniji igrač i kapetan možda i najboljeg kluba na svijetu, jedan od najvećih igrača u povijesti nogometa. Šansa za njegov dolazak je gotovo ravna nuli i nemojte to zaboraviti ako nekim ludim slučajem u koji ne mogu vjerovati zaista završi u našem dresu, jer to bi bio najveći transfer u povijesti hrvatskog klupskog nogometa - i to veličinom neusporediv s prvim sljedećim.

Da ne govorim kakva bi to bila prilika za klub na svim poljima. Poklon kakav možemo samo sanjati.

U interesu maksimalnog humora u ovim tmurnim vremenima — vjeko1701

Plačem na ovo :D

Tek sad sam skužio ovu temu, ali generalno sam sve objasnio u svom jučerašnjem postu. Četiri elementa oklade, tri su jasna kao dan:

• 1. Je li Kranjča u radovima? Jest.
• 2. Je li na Kranjči sve ostalo na obećanjima? Nije.
• 3. Je bilo ikakvih pomaka oko Maksimira? Jest.

Jedini element oklade koji je možda nejasan je pitanje "pravnih zavrzlama" oko Maksimira. Oko njega su bitne dvije stvari:

• 1. Kontekst u kojem je do oklade došlo je bila rasprava oko rješavanja pravnog spora glede zemljišta u Maksimiru. Tada nitko nije spominjao nikakve druge pravne stvari osim zabilježbe na zemljištu, činjenice da taj spor nitko nije uspjevao riješiti već četvrt stoljeća i mogućnosti kako da se isti riješi. Doslovno, ponuda za okladu je bila u odgovoru na ovaj komentar od @mali M - "Nema to veze sa nadbiskupijom.. čim prije to shvatite sve će biti jasnije. Nadbiskupija je dala to zemljište na korištenje za opće dobro tj javni sportski objekt. Ako će Dinamo ponovo tamo graditi stadion nadbiskupija nije nikakva prepreka. Kada kažu "vlada i nadbiskupija" radi se o tome da bi vlada htjela da se nadbiskupija skroz makne sa tog vlasništva u zamjenu za neko zemljište ili slično. To je prva stvar. Druga stvar ponovit ću stotinu puta bez obzira na minuse, ovaj gradonačelnik i gradska vlast neće nikad pa ni onda sagraditi niti Kranjču a kamoli Maksimir... Lupa Tomica prazne fraze koje slušamo već 25 godina. Vjerojatno će se sve dozvole zahuktat taman pred nove izbore, al onda će se opet sve zakomplicirati..."
• 2. Što je to "zavrzlama"? Rječnik hrvatskog jezika za zavrzlamu kaže da je to "zamršena, zapetljana stvar". Ta zamršena, zapetljana stvar u tom je trenutku bio naizgled nerješivi spor oko zemljišta. Nitko u tom trenutku zasigurno "pravnom zavrzlamom" nije smatrao neki budući natječaj za urbanističko-arhitektonsko rješenje, dobivanje građevinske dozvole, izbor izvođača ili neki slični upravni postupak kojeg provodi neko tijelo - za razliku od spora u kojem postoje sukobljene strane, kao kod spora oko zemljišta.

Za mene je ova stvar jasna pa ću u duhu benignosti ove oklade koja je prerasla svoje okvire, ali i znaka mira jer je moja pobjeda zapravo pobjeda svih nas jebenih optimista koji zaista vjerujemo da će Dinamovci dočekati novi stadion dostojan veličine našeg kluba, predložiti da Mali M kao gubitnik ove oklade - u skladu s njezinim propozicijama - sljedećih mjesec dana kao profilnu fotografiju nosi ovaj integralni simbol navijačkog pomirenja i zajedništva:

Ovo kaj si napisao je opasna manipulacija, čista neistina i novonastala propaganda koja najbolje razotkriva politiku koja je preuzela Zagreb i polako stavlja šape na NK Dinamo... — Crta

Ne, nije manipulacija. Dinamo je klub višeslojnog identiteta i kao takav različitim ljudima različito znači. Dat ću ti vrlo banalan primjer: imam prijatelja iz Bosanske Posavine koji živi u Njemačkoj. Zašto on navija za Dinamo? Zato što je s vremenom, a ponajviše u razdoblju druge Jugoslavije, postao jedan od simbola hrvatstva, našeg identiteta i naše (u međuvremenu uspješno ostvarene) težnje za slobodom i neovisnošću. Za njega je Dinamo dio njegovog hrvatskog identiteta, Dinamo mu je Thompson i harmonika, plava zastava uz prasiće na ražnju kad dođe dole za prvi maj, trubljenje po selu nakon pobjede, nostalgija, odlazak na misu na hrvatskom. Njegov stari je isto Dinamovac iz istog razloga i ne prođe rasprava da meni ne predbaci kako smo "svi mi Hrvati i što nam trebaju ta vrijeđanja i šore s navijačima Hajduka". Oni Dinamo percipiraju primarno kroz njegovu nacionalnu komponentu jer im je to poveznica s njim.

Ja sam gradsko dijete iz kvarta, Hrvat sam koji živi u glavnom gradu Hrvatske okružen sa stotinama tisuća drugih Hrvata i ta nacionalna poveznica s klubom mi nikada neće biti toliko dominantna kao njima u višenacionalnoj zemlji u kojoj su okruženi s dva naroda od kojih ih jedan ne voli, a drugi mrzi. Za mene je Dinamo dio mog purgerskog, urbanog identiteta, odlasci s dedom na tekme kad sam bio mali, Pipsi i Šank, ekipa iz kvarta, pirotehnika, piva u Medvedgradu, plavi šal oko vrata, stara stojedinica, grafiti i murali, građanski duh grada mojih predaka koji je preživio i nadživio sve nedaće, set vrijednosti koje nas razlikuju od navijača ostalih klubova.

I "moj Dinamo" je hrvatski i "njegov Dinamo" je urbani i purgerski, ali svako ima neki element klupskog identiteta koji mu je dominantan. Dinamo naprosto jest višeslojnog identiteta i nije isključiv klub, koliko god ti možda uporno želio da on to bude jer ne razumiješ istinski društvenu kompleksnost njegove veličine. Nemojte, ni ti ni drugi (a ne mislim ulaziti u rasprave i svima odgovarati), umanjivati Dinamo radi osobnih stavova i preferencija. Pogotovo političkih, to je baš dno dna.