Stadion Maksimir
34.000, dvoetažni kao u Salzburgu i to tako da se gornje etaže fizički mogu zatvoriti od ruba tribine do krova za manje utakmice, što efektivno smanjuje kapacitet za više od pola na nekih 14.000 mjesta.
To je ovo, mnogi smo bili tamo:
Taj stadion je, doduše prije 15+ godina, koštao 45 milijuna eura. Danas se može napraviti za 70-80 milijuna. To klub može solo riješiti s kreditom na 20 godina i dobrim radom tako da stadion de facto sam sebe isplaćuje u ogromnom postotku. Kad bi uprava bila sposobna, još je nekoliko načina na koje bi vanjskim partnerima mogla smanjiti trošak:
- sponzor po kojemu bi stadion nosio ime, ako bi bio i suvlasnik stadiona odmah bi se i više brinuo da stadion bude pristojno održavan i ispunjen, ne samo na Dinamovim utakmicama
- ako grad ne bi dao (tj. vratio) zemljište, mogao bi i on sudjelovati i biti suvlasnik. Milijun eura godišnje za stadion je manje nego što će Zagreb zaraditi kroz porezna davanja zbog novog stadiona
- država je uprihodovala desetke milijuna eura koje su Mamić i kompanija ukrali iz Dinama, a taj novac nikako ne pripada državi jer nije od nje ukraden. Neka ga cijelog ili dio uloži u stadion - ne kao poklon, nego kao investiciju, novac u zamjenu za vlasnički udjel. To je doslovno moralno legalizirano pranje novca od strane države.
- HNS sufinancira hrpu stadiona i terena po Hrvatskoj, a puni su kao brod. Nek ulože i oni određenu cifru, u zamjenu repka besplatno igra na stadionu, mogu imati shop tamo, možda čak i muzej s druge strane, nasuprot našeg. I opet - ne govorim o donaciji ili poklanjanju, u sva četiri primjera govorim o ulaganju u stadion.