Jaroslav Šifer, prvi strijelac u povijesti Gradjanskog.

Sedam dana nakon prvog treninga i to 21. svibnja 1911. Građanski je nastupio na prvoj utakmici i to protiv kombinirane momčadi HAŠK-a i izgubio s 1:5. Bio je to prvi javni nastup purgera. Utakmicu je sudio g. dr. Gavella. Kritika je bila povoljna, istaknuto je da momčad Građanskog ima dobrog materijala i još ljepšu budućnost. Istaknuo se Šifer na lijevoj spojci, koji je ujedno i postigao prvi gol za Građanski.

Nogomet je napustio u 29. godini kako bi se posvetio svom poslu stolara.

Pokopan je s Dinamovim dresom i kopačkama 1982. godine.

zadnja utakmica bi trebala biti ona protiv Uskoka (28.4.1945)
Rezultat je bio 6:2

Postava:

Franjo Šoštarić
Miroslav Brozović
Ernest Dubac
Ivica Reiss
Zvonimir Cimermančić
Mirko Kokotović
Stjepan Kalšan
Franjo Wolfl
August Lešnik
Stjepan Bobek
Florijan Matekalo

Tradicija bunta kao temelj

Zagrabi magyar torna klub

Ovaj mađarski klub trebao je da iz prkosa zagrebačkim sportskim klubovima postane članom Mađarskog nogometnog saveza. U dnevnim novinama bilo je objavljeno i to da je uprava MVA (Mađarskih državnih željeznica) odlučila staviti ovom klubu na raspolaganje ne samo klupske prostorije već i dva uređena igrališta te da će sponzorirati ovaj novi klub kako bi se građani Zagreba uvjerili da se radi o jednom ozbiljnom projektu, pa da bi tom klubu pristupio i što veći broj članova.

Do izražaja je došao bijes sportaša i građana Zagreba zbog svega toga, te se u sve jačoj mjeri ukazivala potreba osnutka jednog hrvatskog kluba u kojem bi bili zastupljeni svi staleži grada Zagreba. Započeli su i razgovori i pripreme skupine zainteresiranih za osnutak takvog kluba. To je bila prva reakcija na vijesti koje su kolale gradom da Mađari iz Zagreba osnivaju svoj mađarski nogometni klub. Za daljnji korak dogovoreno je da se živom usmenom propagandom nagovori što veći broj sportaša da prisustvuju osnivačkoj skupštini mađarskog nogometnog kluba koja je sazvana za srijedu 12. travnja 1911., te da upadicama, povicima, sveopćom galamom i metežom onemoguće i spriječe održavanje navedene osnivačke skupštine.



Odgovor zagrebačkih građana

Prvi javni sastanak sportaša Zagreba zbog osnutka novog hrvatskog kluba održan je 9. travnja 1911., u Novoj pivani u Draškovićevoj ulici. Na njemu su s velikim oduševljenjem pozdravljeni govornici koji su izvijestili prisutne o namjeri jedne grupe sportaša da se u Zagrebu osnuje jedan klub građana grada sviju profesija. Konačno, to je zahtijevala i prije svega novonastala situacija u sportu s obzirom na osnutak mađarskog kluba. Prisutni jednoglasno su zaključili da se pripremni radovi za osnivanje tog hrvatskog kluba građana Zagreba što više pospješe te da se već 13. travnja 1911. održi i konačan javni dogovor sviju zainteresiranih strana.

Kad su govornici spomenuli i činjenicu da mađarski klub već sada pokušava u svoje redove pridobiti neke dobre igrače zagrebačkih klubova, obećavajući im unosnu i dobro plaćenu službu na željeznici, pretvorio se ovaj sastanak u protesnu skupštinu. Prisutni su povicima oštro reagirali ne samo na spomenutu namjeru već i na činjenicu da se u Zagrebu osniva mađarski nogometni klub.

Jedan od osnivača kluba, dugogodišnji igrač i državni reprezentativac, Jaroslav Šifer opisao je taj događaj sljedećim riječima:

"Na sastanku u Novoj pivani govorilo se ponajviše o osnutku kluba građana našeg grada, no kad su neki govornici potakli i pitanje osnutka mađarskog kluba usred Zagreba, došao je do izražaja pun revolt prisutnih, tim više jer se pronio glas da taj mađarski klub već ima sastavljenu i buduću upravu i da nagovaraju istaknute igrače naših klubova da prijeđu kod njih."

"Po završetku ovog sastanka", nastavlja Šifer, "svrstali su se skoro svi prisutni u povorku. Pjevajući hrvatske rodoljubne pjesme, kao i ratnim povicima protiv mađarizacije Hrvatske, te osnivanja mađarskog kluba u Zagrebu, dali su prisutni u toj povorci oduška svom negodovanju i prosvjedu. Povorka je krenula u pravcu Glavnog kolodvora i potom skrenula u Mihanovićevu ulicu prema svim tada omraženoj zgradi Prometne uprave državnih željeznica. Spomenuti još moram da su nam se putem priključili i brojni građani, koje smo putem susretali, kada su doznali o čemu se radi. Stigavši pred tu zgradu demonstranti su za tren oka kamenjem razbili gotovo sve prozore te dvokatnice. Ubrzo je stigla policija koja je izgleda nezapaženo pratila našu povorku, jer se nadaleko čula lomljava i zveket razbijenog stakla na prozorima zgrade. Policija je odmah brutalno stupila u akciju, kao što je to uostalom u ono vrijeme uvijek bio slučaj kod demonstracija protiv mađarskog režima, rastjerujući demonstrante. Dobro se sjećam da je tom prilikom bio uhapšen i mladi tipografski naučnik Dragutin Vrbanić, zvan Basso, kasniji dobar igrač Građanskog i priličan broj mojih vršnjaka. Vrbanić nam je jednom prilikom i sam priznao, da su ga na policiji dobrano istukli, jer je bio uhvaćen 'na djelu, tj. dok je bacao kamenje na prozore zgrade. U zatvoru je odležao 5 dana, sve dok ga nije izvukao prijatelj sportaša dr. Josip Reberski."

Da su protesti uspjeli svjedoči i dio članka objavljen u dnevniku Agramer Tagblatt br.86, od 14. travnja 1911: "Na osnivačkoj skupštini mađarskog sportskog kluba sudjelovalo je mnogo više Hrvata nego li Mađara te je skupština završila fijaskom za Mađare. Prekinuta skupština završila je na kraju pjevanjem hrvatske nacionalne himne!"

Uspjeh tih protesta bio je zaista potpun, jer se konačno odustalo od osnivanja tog kluba. I sada se daljnji događaji odvijaju filmskom brzinom. Već sljedećeg dana, tj. 13. travnja, održan je u restauraciji Matković u Frankopanskoj ul. 8 (danas Dramsko kazalište Gavella) drugi javni sastanak radi osnutka kluba građana Zagreba. Koliko je bilo zanimanje Zagrepčana za taj sastanak, najbolje dokazuje podatak da je prisustvovalo preko 300 sportaša i građana, što je za ono vrijeme bio pravi rekord. Najživlja debata nakon toga vođena je o imenu kluba. Prijedlog nekolicine da se klub prozove Hrvatski športski klub građana Zagreba konačno je jednoglasno prihvaćen u neznatnu izmjenu u

Hrvatski Građanski športski klub

Jednoglasno je izabran privremeni ad hoc odbor, na čelu s Andrijom Mutafelijom koji je od 1903. bio jedan od prvih igrača PNIŠK-a u Zagrebu. Izabranom odboru stavljeno je u dužnost da u što kraćem roku sastavi pravila kluba i da ih predloži skupštini na prihvat. Osnivačka skupština imala se sazvati u roku od 14 dana. Sastanak je završen u 11 sati navečer uz oduševljeno klicanje novom klubu, kao i zagrebačkom sportu, a na kraju su prisutni otpjevali 'Lijepu našu'. Već nakon samog sastanka prijavilo se na licu mjesta preko 100 članova.

Dnevnik Agramer Tagblatt u 86. broju objavljuje izvještaj o tom sastanku: "Mlado društvo, koje je neka vrsta uvoda u nacionalnu obranu protiv mađarske prepotencije u glavnom gradu, zaslužuje potporu publike koje s izdašnim novčanim potporama neće izostati".

Jedna zanimljiva činjenica o jačini Zagrebačkog Nogometnog Podsaveza (ZNP)

JNS je 15. veljače podijelio Savez na pet podsaveza. Što je u to vrijeme (1920. godine) značio Zagrebački podsavez za jugoslavenski nogomet najbolje govori podatak da je u ZNP-u bilo 70 klubova, u beogradskom 13, u splitskom 11, u sarajevskom 9 i u ljubljanskom 7 klubova.

Tema je preimenovana i samim time vrijeme je da se maknemo od prethodne rasprave i stavimo točku na i.

Od sad tema služi samo za diskusiju o povijesti Gradjanskog i sve ostalo vezano uz Gradjanski.

ma nije se radilo samo o ljepoti. Prepustili smo im dominaciju, nismo više toliko bili opasno, branili smo se... Izgledali su opasnije bez Livaje nego sa njim

Jučer smo drugo poluvrijeme odigrali na kriminalnoj razini

Dok se u Zagrebu igrao nogomet oni su se igrali s ovčjim drekom na Marjanu

I dalje vas sve volim — Gražvydas Mikulėnas

Kad je to uopće i bilo upitno?

Šamaranje mrtvog magarca

Još jedno lijepo prskanje

Prilikom predstavljanja novog grba u jeku Hrvatskog proljeća
Marko Belinić u svom izlaganju na gore navedenoj svečanoj akademiji je rekao:
„U ljeto 1945. godine posjetili su me kao predsjednika Gradskog odbora sindikata Hrvatske i tajnika Narodnooslobodilačkog fronta dr. Jerko Šimić, Franjo Wölfl i Ivan Oskar Jazbinšek. Izložili su mi situaciju u nogometnom sportu i predložili da se ponovno oživi rad Građanskog. Učinili su to i zato što su znali da sam kroz dugi niz godina bio aktivan član Građanskog. Ubrzo smo se složili da se produže svijetle nogometne tradicije Građanskog, da se okupe svi eminentni igrači i da počne rad s podmlatkom. Međutim, atmosfera je bila takva da pod imenom Građanski nije bilo moguće pokrenuti ovu akciju pa smo se složili da klub s novim imenom nastavi na nogometnim tradicijama Građanskog.“

Hajduk:Dinamo, 0:2, Petković

Jako puno marketingaša zbog nedovoljno dobre edukacije marketinški plan nazivaju strategijom ili pak taktički dio nazivaju strategijom.

Ali i ona je živo biće. Uvijek kad je na djelu radimo neke promjene i učimo iz nje pa je nadopunjujemo ili mijenjamo.
Strategiji treba neko vrijeme da počne djelovati, iako na kratkoročne rezultate s dobrim istraživanjem i postavljenom strategijom možemo odmah možemo utjecati.

Još jednom: forum nije mjesto na kojem pišete u stavljate svakakve gluposti