1. HŠK Građanski Zagreb U raspravu oko identitetske veze Građanski – Dinamo odlučili su se uključiti i ljubitelji Hajduka. Njihov glavni argument temelji se na tvrdnji o prekrajanju povijesti, dok je sporedni onaj o želji Dinama da se starošću približi splitskom klubu.
Iako ovakve teme često izazivaju burne reakcije, povijesni kontekst je nužan za objektivno sagledavanje činjenica. U nastavku donosimo analizu ključnih trenutaka iz povijesti u kojima je baš Hajduk koristio administrativne i političke okolnosti.
Slučaj 1929.: Naslov izboren na skupštini koja se nije održala
Nakon što je beogradski BSK koristio neregistriranog igrača, tadašnji savez (JNS) naredio je ponavljanje utakmica. BSK je pružio otpor smatrajući odluku nepravednom, ali je pod prijetnjom izbacivanja ipak odigrao susret protiv Hajduka i pobijedio. Paradoksalno, ni ta pobjeda im nije donijela naslov jer su prethodno izgubili bodove za "zelenim stolom". Cijeli slučaj trebao je dobiti epilog na famoznoj skupštini 1929. godine, no sjednica je prekinuta u kaosu zbog sukoba oko preseljenja saveza iz Zagreba u Beograd. Žalba BSK-a nikada nije pročitana, a Hajduku je titula ostala "de facto" i "de iure", unatoč vječnim repovima.
1941.: Prvenstvo prekinuto bombama pa dodijeljeno 2011.
Naslov iz 1941. godine (Prvenstvo Banovine Hrvatske) specifičan je jer se radilo o iznimno jakom natjecanju svih tadašnjih hrvatskih velikana (Građanski, Concordia, HAŠK). Hajduk je bio vodeći nakon 14 kola sa samo jednim bodom više od Građanskog, no u travnju je započela invazija i lopta je stala.
Pitanje je li trebalo priznati zatečeno stanje ili sezonu proglasiti ništavnom riješeno je tek 2011. godine.
Povodom stote obljetnice kluba, HNS je retroaktivno dodijelio titulu Hajduku, što kritičari i danas osporavaju zbog četiri neodigrana kola u veoma izjednačenom prvenstvu.
Hajduk na Visu: Restauracija ili novi početak?
Hajduk je 1941. prestao s radom odbivši nastupati u talijanskoj Serie C i ligi NDH.
Obnovljen je 7. svibnja 1944. na Visu kao Hajduk NOVJ (Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije).
Iako je jezgra igrača bila predratna, klub je funkcionirao kao vojna jedinica, a ne nogometni klub.
Pravno gledajući, evenutalni klub nije imao tko ni priznati pošto su saveznici tek tijekom 1945. godine, nakon sporazuma Tito-Šubašić i završetka rata, priznali novu vlast (privremenu vladu DFJ) kao legitimnog nasljednika predratne Kraljevine.
Tijekom socijalizma, Hajduk je s ponosom slavio obljetnice s Visa (1974. i 1984.) jer je partizanska prošlost bila najbolji politički štit i jamac privilegija. Tek se kasnije fokus u potpunosti vratio na 1911. godinu kao jedini izvor identiteta.
1945.: Reprezentacije u klupskom ormaru
Neposredno nakon rata, sport se obnavljao kroz turnire reprezentacija federalnih jedinica. Na "Fizkulturnom sletu" u Zagrebu u kolovozu 1945., Hajduk je nastupao kao reprezentacija Dalmacije.
U finalu su pobijedili reprezentaciju Zagreba, sastavljenu od igrača tek ukinutih zagrebačkih klubova.
Priznavanje ovog naslova Hajduku 2011. godine ostaje jedan od najhrabrijih administrativnih zahvata u povijesti HNS-a, jer je pobjeda jedne teritorijalne selekcije naknadno upisana u klupsku riznicu trofeja.
Sezona 1978./1979. – Mitski "Slučaj Tomić"
U maksimirskom folkloru ovo je ostalo zapamćeno kao "oteta titula".
Dinamo je na terenu igrao sjajan nogomet, ali je u prvom kolu za Rijeku nastupio Edmond Tomić koji nije imao pravo nastupa zbog kartona.
Iako je civilni Sud udruženog rada presudio u korist Dinama, nogometni savez (FSJ) tu presudu nikada nije priznao, držeći se autonomije sportske organizacije.
Hajduk je ostao službeni prvak, dok Dinamo tu titulu i danas vodi u svojim klupskim analima kao dokaz tadašnje institucionalne nepravde, a sama titula od strane HNS-a nije Dinamu nikada vraćena te se i dalje pripisuje Hajduku.