Zbog novog mira u kući nogometa i politike HNS pomirbe s Jugom sigurno neće

Ako vijesti dolaze iz Maksimirske 128... :smile:

Germanijak najavljuje Milaniča za trenera a Zahoviča kao sportskog direktora

Nema borbe, nema želje. Pola igrača ne cijeni dres u kojem nastupa. Treba nam neki teški šok da se svi vratimo na staro

To je to. Ono njihovi klapski glasići ne mogu nikad stvoriti dovoljnu buku. Problem je jedino tribina. Jug je zaobljenog oblika te je tako akustičniji za razliku od sjevera koji je potpuno ravan

Unatoč putu od 100km u jednom smjeru i najvažnije kiši, nitko od ekipe još nije ni pomislio na odustajanje od puta. Dobar znak!

The Koljeno has spoken :smile:

da, odlično mi je to. Dosta se "pjesnički" izražavalo novinstvo tada

Činjenice :smile:

4:0
Naš rani gol i njihov raspad igre :strong:

Povijest sukoba Purgera i 'Ajduka - 5. dio

Nakon sukoba oko Oskara Jazbinšeka, Građanski je još jednom odlučio pružiti ruku pomirbe Hajduku te su im kod pokušaja ponovnog osnivanja kluba 1943. pružili novčanu i materijalnu pomoć.
Tako su u arhivskim zapisima H.Š.K. Hajduk Split – Odbor u Zagrebu ostale zapisane donacije Građanskog preko njihovog predstavnika Đure (Đuke) Petermanca (novac prikupljen u njegovoj trgovini „Kokolo“) i Bernarda Bende Hügla, igrača Građanskog.

Nakon rata i odigravanja prve utakmice protiv reprezentacije zrakoplovaca, dr.Šime Poduje doputovao je u Zagreb kao bi dogovorio gostovanje Dinama u Splitu.
Nažalost, igrači za ovu utakmicu jedva su skupljeni iako je u splitskim medijima bila najavljivana najjača postava Građanskog.

Do ponovnog većeg sukoba dolazi u prvenstvu 1960.
Dinamo je bio jesenski prvak, a u Split je došao direktno sa finala Kupa iz Beograda gdje je podigao ovaj pehar po drugi put.

Na ovoj utakmici rješavalo se pitanje prvaka. Dinamo bi s pobjedom ili pak neriješenim rezultatom praktički bio prvak te osvajač duple krune.
Pobjeda Hajduka odgovarala je samo Zvezdi.

U Beogradu nisu željeli samo mirno promatrati pa su tako za suđenje angažirali suca Živka Bajića iz Beograda.
Međutim željeli su biti sigurni i da će igrači Hajduka dati sve kako bi pomogli Crvenoj Zvezdi.
O ovim događajima više je rekla nekadašnja legenda Hajduka, Ante Žanetić:

“Negdje 1958. splitski orjunaši doveli su za trenera Hajduka velikosrbina Milovana Ćirića. Alfa i omega splitske Orjune tada je bio Miljenko Smoje, kojeg se svakog dana moglo vidjeti u hotelu Bellevue, kako pije ‘kafu’ sam s Ćirićem. Ćirić je u kratko vrijeme zatrovao odnose između Hajduka i Dinama, tako da je sada Zagreb neprijateljski grad, a Beograd prijatelj Hajduka. Od tada je počeo pravi rat između navijača bilih i plavih” rekao je Žanetić koji je inače 1960. godine bio izabran u najbolju jedanaestorku na svijetu.

Već prve minute igre pokazale su da će domaćini igrati oštro na pobjedu. Tako već u trećoj minuti izbačen je iz stroja Dražan Jerković. Golom Lipošinovića čak je Dinamo poveo, i postigao još jedan gol, ali ga je Bajić poništio. Bio je to regularan gol. Modri su čak vodili i 2:1 i sasvim se približili naslovu prvaka kojeg je isto tako željela i Crvena Zvezda. Međutim, događaji u Splitu išli su na ruku Beograđanima, naročito nakon što je Garov teško ozlijedio Željka Matuša. Neki igrači nisu se složili sa stilom preoštre igre koju je forsirao trener Milorad Ćirić. Tako je Ante Žanetić odbio igrati u drugom poluvremenu i plačući krenuo kroz Marmontovu ulicu kući.
Utakmica je završila rezultatom 3:2 za Hajduk, a Dinamo je unatoč pobjedama u posljednje tri utakmice ostao bez prvenstva za jedan jedini bod. I to sve uz pomoć Hajduka.

Ante Žanetić kasnije je bio pretučen na splitskoj rivi uslijed bijela dana. Od tada mu je život u Splitu postao pakao, a bio je pretučen još dva puta. Godinu dana kasnije na jednoj utakmici Hajduka u Njemačkoj pobjegao je u emigraciju. U Hajduku ga se više nije smjelo spomenuti, nije ga se navodilo u almanasima, niti ga se za sve vrijeme Jugoslavije ikad uvrštavalo među najbolje Hajdukove momčadi svih vremena, niti ga se spominjalo kao kandidata za tu momčad.

Iako će sredinom osamdesetih ponovno donekle ojačati odnosi ova dva kluba, oni su nakon ove utakmice još jednom bili trajno poljuljani.

Pamti se tako opća makljaža igrača dvaju klubova 1977. u Splitu.

U novijoj povijest sve će promijeniti još jedna utakmica u Splitu koja se igrala 18. ožujka 1990. Dinamo je odnio pobjedu od 2:3 golovima Bobana, Shale i Šukera.
Nakon susreta Torcida je napala skupinu BBB-a koja je išla prema željezničkom kolodvoru, a pripadnik navijača plavih Marijan Šimić dobio je kamen u glavu te je hitno prevežen na Neurokirurgiju KBO-a Firule, gdje je idući dan operiran.
Nakon dva tjedna kome, Marijan je za čitav život ostao invalid.

Od tad utakmice ova dva kluba imaju još veći neprijateljski predznak.

Građanski lagano s 10 juniora :cool:

Povijest sukoba Purgera i 'Ajduka - 4. dio

Prvu službenu utakmicu ova dva kluba odigrali su 7. rujna 1924., u prvom kolu državnog prvenstva koje se sastojalo od sedam prvaka podsaveza (beogradskog, zagrebačkog, splitskog, sarajevskog, subotičkog, ljubljanskog i osječkog). Završni turnir igrao se po jednostrukom kup-sistemu.

Građanski je u četvrtfinalu igrao protiv splitskog Hajduka na Starom placu. Prva utakmica završila je rezultatom 3:3. Budući da je igra bila neodlučena, idućeg dana se odigrao produžetak nakon kojeg je rezultat glasio 1:1. Kako nije bilo pobjednika, odmah nakon produžetaka, odigrala se nova utakmica u kojoj je Hajduk sa velikih 5:0 deklasirao Građanski, iako valja napomenuti da je Hajduk za razliku od Građanskog mogao zamijeniti umorne igrače. Splićani su kasnije dogurali do finala gdje je slavila beogradska Jugoslavija.

U Karađorđevoj monarhiji ovaj sukob je nešto utihnuo pošto su se oba kluba kao predstavnici dviju najjačih Hrvatskih pokrajina borili za Hrvatsku stvar.
Sve do perioda drugog svjetskog rata.

Hajduk je odbio igrati prvenstvo Hrvatske u NDH, a klub je ugašen 1941. godine.
Iz tog vremena novi sukob između plavih i bijelih izbio je zbog pokušaja Hajduka da Građanskom preotme Ivana Oskara Jazbinšeka.

Ukupno su do 1941. godine ova dva kluba odigrala 30 utakmica. Građanski je slavio u njih 12, 9 puta je pobjedu odnio Hajduk,a 9 puta je bio nerješeni rezultat.
Purgeri su bili premočni u tom periodu te su se okitili sa čak pet naslova prvaka dok je Hajduk osvojio tek dva.

:heart: