Da nije gol ovo bi bio penal

Svaki put kad vidim Ademija na podu i da se bolno drži za neki dio tijela, izgubim dvije godine života

najveća je motivacija iznova pokazivati koliko je Dinamo velik

Svetice > AXA Training Centre

Jedno ime - Kapetan!

Mirko Kokotović rođen je da današnji dan 15.04.1913. u Lukavcu pokraj Tuzle. Pravoslavac Hrvat koji je postao jedan od najvećih Purgera u povijesti i koji je na terenu srcem vršio svoju misiju: Kapetan!

U Zagreb dolazi 1925. i kreće ganjati loptu u juniorima Maksimira. Jedno haklanje i jedna rečenica “Dođi k nama, u Građanski“ promijenit će povijest zagrebačkog i hrvatskog nogometa.

U prvoj utakmici za juniore Građanskog, zabija pobjednički gol u 3:2 pobjedi nad konobarskim, zagrebačkim Hajdukom.
A kakav je tek imao debi za seniore Građanskog - zabio je protiv mađarskog "Budai 33" direktno iz kornera! I to sa svojih 16 godina.
Postao je najmlađi debitant u povijesti u službenoj utakmici Purgera sa 17 godina protiv Šparte (3:2)

Osim Građanskog, bio je kapetan Banovine Hrvatske, Nezavisne Države Hrvatske i Dinama.



Za plavi klub nastupao je puna dva desetljeća, od 1929. do 1949. U tom razdoblju odigrao je ukupno 325 službenih utakmica s ukupno 68 golova.
S Građanskim je osvojio tri naslova prvaka, 1937., 1940. i 1943., te s Dinamom jedan, 1948.



Koliko je bio voljen i poštovan u Zagrebu govori i činjenica da mu je u bombardiranju sestrine kuće za vrijeme II. Svjetskog rata nestala jedna od najljepših uspomena - zlatni sat, Omega vrijedna 150.000 kuna.
Nekoliko godina kasnije, kuca netko na vrata ureda Mirka Kokotovića: "Ja sam taj i taj vatreni obožavatelj "Modrih", a vas posebno. Ja sam vam raskopavao ruševine i evo kaj sam našel: I iz džepa izvuče - vuru. Na njemu je bilo upisano Vaše ime s posvetom, pa sam doletil da Vam ga vratim."



Iako je imao i zavidnu trenersku karijeru, srce je uvijek vuklo prema Dinamu. I srce je tamo i stalo.
“Pao je na Dinamovom igralištu. Na vratima betonskog juga. Srce! A, toliko je srca bilo u Koke. Toliko.” Napisao je o njegovoj smrti Zvonimir Magdić Amigo.

ne znam koji će iduće sezone biti izgovor za godišnje i ostale stvari

Prihodi od ulaznica za 2021. godinu u milijunima kuna:

7.08 Dinamo
4.81 Hajduk
2.72 Rijeka
0.87 Osijek

e sad ne znam da li je to dobro ili loše :lol:

Doma DInamo zabija prvi u 67% slučajeva dok Istra u gostima zabija prva u 33% slučajeva.
Zanimljiv je i podatak da je Istra u ovoj sezoni zabila točno 0% u oba poluvremena u gostima dok je Dinamo doma zabio samo 20% u oba poluvremena.
Isto tako Istra je u 0% utakmica zabila preko 1,5 golova u gostima, dok je Dinamo u 53% utakmica doma zabio preko 1,5 golova, 27% preko 2,5 i čak 80% 0,5 golova.

Dinamova statistika protiv Istre (Ukupno 36 susreta)

Međusobni susreti

• 81% (29) pobjeda
• 16% (6) izjednačeno
• 3% (1) poraz

Broj golova u susretima

• 72% preko 1,5 (26/36)
• 50% preko 2,5 (18/36)
• 31% preko 3,5 (11/36)

Clean Sheets

• 58% Dinamo
• 6% Istra

Statistika dosadašnjeg dijela prvenstva

• Dinamo prosjek golova zabijenih doma - 1,93 / utakmici
• Istra prosjek golova zabijenih u gostima - 0,53 / utakmici

• Dinamo prosjek primljenih golova doma - 0,67 / utakmici
• Istra prosjek primljenih golova u gostima - 1,6 / utakmici

Očekivani golovi za / utakmici

• Dinamo doma - 1,87
• Istra u gostima - 0,84

Očekivani golovi protiv / utakmici

• Dinamo doma - 0,93
• Istra u gostima - 1,55

On je još iz doba PNIŠK-a :razz:

Planirano je da Luka dobije po pola sata ili čak poluvrijeme u 32. i 33. kolu protiv Gorice u Velikoj Gorici 24. travnja i protiv Lokomotive u Kranjčevićevoj 1. svibnja, a za Osijek bi trebao biti potpuno spreman.

Postoje tako neki igrači Dinama koje je čak i kod onih najžešćih kibica oteo zaborav vremena. A važni su, itekako važni i mogli bi stati rame uz rame onih “najvećih” Purgera.

Jedan od njih je i Ivan Šantek, rođeni Zagrepčanin, “domaći dečec” kako su mu tepali, a koji je prve nogometne korake napravio za Prečko.
Početkom 50-ih godina prošlog stoljeća dolazi u NK Zagreb i pada u ruke legendi Građanskog i Dinama Ivana Oskara Jazbinšeka koji ga je često s njegove prirodne pozicije i mjesta halfa znao potjerati na mjesto napadača. Zbog svoje borbenosti i požrtvovnosti uskoro postaje i kapetan “Pjesnika”

“King of Blue” tepao mu je časopis World Sport nakon što je u dresu jugoslavenske reprezentacije osvojio srebrnu medalju na OI u Melbourneu 1956. godine.

Nakon pet provedenih sezona u Zagrebu dolazi u Dinamo u ljeto 1957. godine, ali je zbog tadašnjih propisa na prvu priliku morao čekati gotovo pola godine. Debitira u Kupu protiv Borova (pobjeda Dinama 4:1) i odmah se upisuje u listu strijelaca. Kasnije će u četvrtfinalu tog Kupa protiv Zvezde biti jedan od tragičara kojima će Beara obraniti na raspucavanju penala.



Za razliku od Zagreba i čestih napadačkih uloga u Dinamu je bio igrač sa zadatkom zaustavljanja protivničke navale. Krasile su ga njegove “lopte s očima”, bio je čvrst u duelu,a publika ga je najviše voljela zbog činjenice što za njega nije bilo izgubljene lopte.
U proljeće Plavi uz njegovu pomoć doživljavaju pravi preporod te osvajaju 21 bod (pobjeda je tad još uvijek nosila 2 boda) bez ijednog poraza te postaju prvaci.

U svojoj zadnjoj sezoni prije prelaska u Wacker Innsbruck bio je i finalist KVG-a kad su redom padali Porto, Union, Bayern, Ferencvaroš, a u finalu Valencija ipak bila prejaka.
Za Purgere je ukupno odigrao 115 puta i postigao 4 pogotka.

Uvijek je isticao kako mu je uz nogomet najvažnija edukacija, pa je tako nakon što je objesio “kopačke o klin” postao školski tajnik te trener nogometnog kluba Rudeš.

Umro je na današnji dan, 14.04.2015. u 82. godini života.

Pa '86, godina osnutka grupe :blush:

“Znate kaj? U Dinamu je velika stvar biti i rezerva!“

Na današnji dan 1946. rođen je “dobri duh Dinamove svlačionice” - Zlatko Mesić

Od 1960. član je Dinamove nogometne škole, a kao junior purgera tri puta osvaja prvenstvo.
Za prvu momčad Dinama službeno nastupio je prvi puta 10. lipnja 1964. godine, u Zagrebu, protiv Metalca (7:1).
Igrao je u veznome redu, kao korektor sredine terena, povremeno bi preuzeo mjesto na desnom ili lijevom beku. Ovo “seljakanje” po pozicijama najbolje je opisalo njegovu narav - bio je čovjek od zadatka koji je bez puno prigovora preuzimao na sebe najteže zadatke.
Ukupno je za Dinamo odigrao 107 službenih utakmica u razdoblju od 1964. do 1971. godine.

U četvrtfinalu Kupa velesajamskih gradova 1967. protiv Juventusa u Zagrebačkom uzvratu zabija gol za 2:0, a u obje utakmice protiv Juventusa nevjerojatnom lakoćom zaustavio je tadašnju zvijezdu svjetskoga nogometa, Brazilca Chinesinha.

Uz legendarni KVG s plavima osvaja i Kup 1965.

Ondašnji kibici vjerojatno ga pamte po legendarnoj izjavi kad bi ga treneri smjestili na klupu: “Znate kaj? U Dinamu je velika stvar biti i rezerva!“