Jedino rješenje trenutno vidim u potpunom gašenju dviju novčano interesnih struja koje se bore kao svinje u blatu za svoj komad hrane.

Da sami odstupe možemo zaboraviti sve dok u klubu ima love.
Da će to politika/vlast/pravni sustav riješiti možemo zaboraviti pošto su ih oni tu i postavili.

Ono što bi moglo donijeti rješenje je pojavljivanje investitora čiji interes će biti zdrava budućnost kluba i interes navijača.
Taj investitor bi isplatio sve interesne pojedince (na slučaju Sanadera i inih smo vidjeli da takvi vole isplate u komadu i da gube daljnji interes za kapanje s pipe) i dogovorio novi način upravljanja klubom koji bi bio u skladu sa njegovim očekivanjima/interesima te interesima kluba i navijača.

Investitor ne bi naravno trebao bio jedan pojedinac. Može se raditi i o grupi pojedinaca koji bi mogli uči s dovoljno kapitala da se ovo sve i dogodi.
U Hrvatskoj vidim jedino neke bivše igrače koji bi to mogli napraviti. Što je malo moguće.
Od stranih takvih rješenja niti jedno mi ne pada na pamet.

Dakle, za sad, ostaje nam borba u rovovima.

Sličan font su imali Fedayn Roma na udarnom

Parafrazirati ću Matoša:

Na vješalima. Suh kao prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama.
Pod njim crna zločinačka jama,
Ubijstva mjesto, tamno kao blud.

Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!

I mjesto njega u kobnu rupu skočih
I krvavim si njegovim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.

Jer Dinamo mi moj objesiše,
Ko lopova, dok njegovo ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!

Antun Gustav Matoš

Nik pogodio

Tko praši Rožića? :lol:

Ako se ovo sudi u polufinalu. Bez VAR-a. Ne znam evo

Užasno padamo nakon ovakvih glupih prvih golova. Onaj slobodni udarac protiv Francuske u finalu i danas ovo

Čerček i Štef Deverić pod utjecajem Mamića. Strašno.

Ovo je jedan od prvih prikaza novog grba. Vidi se datum na naslovnici.

Ljut sam sam na sebe što sam obuzet obavezama zaboravio na taj 08.11.2018. Dan kad je Dinamo nakon 49 godina izborio europsko proljeće. Ali i dan kad je nekoliko sati nakon toga otišao veliki Zvonimir Magdić Amigo.
Još više bi valjda trebao biti ljut što se nitko od sportskih novinara, valjda obuzeti Svjetskim prvenstvom, nije sjetio njegovog odlaska.
Pa čak ni nitko iz njegovog Dinama.

A Amigo je zaslužio nogometnu vječnost.

Volio je Zagreb, Hrvatsku, Građanski i Dinamo.
Zbog njegovog pisanja tisuće su se zaljubljivale u nogomet. Amigo je bio među rijetkima koji nisu dali da se ime njegovog Građanskog zauvijek zaboravi.

I ne samo Građanskog nego i prijeratnog zagrebačkog nogometa i igrača općenito.
Koliko god se neki trudili interpretirati svoju povijest zagrebačkog nogometa, Građanskog i Dinama iz komunističkih pamfleta, Amigo je o svemu tome svjedočio iz vlastitih očiju.

Gledao je kako mu ubijaju Građanski i gledao je kako se iz pepela njegovog Građanskog rađa Dinamo.

Takav kao Amigo više neće doći u svijet sportskog novinarstva. Takvi se više ne rađaju, ali ni ne postaju.

Amigo je bio baš kao i njegov Građanski. Silan, neslomljiv.

ne,ne. Prije mi je došla nova nego stara :smile:

Nije zezancija, ali stvarno.
Učlanio sam se u klub u osmom mjesecu prošle godine (uplatio članarinu i sve po pravilima)
Danas mi je poštom stigla članska (koja je kao što se može vidjeti, isktekla u osmom mjesecu ove godine)

Rijeka bi isto bila prvak samo da joj dopuste