Ajde istinu na sunce, da ti dođe dijete doma i kaže "Tata, kako to da Ana ima dvije mame, a nema tatu?" - kaj bi joj ti odgovorio? Jer bilo to "biološki moguće" ili ne, izuzev promijenjenog imena ovo je situacija identična situaciji koja se dogodila frendu s njegovom malom kad je krenula u školu. Nemoj se izmotavati, slobodno stavi u navodnike svoj odgovor svom sedmogodišnjem djetetu. — Bosskovitz
Pa rekao bi istinu... zašto bi skrivao bilo što?
Kao prvo, do toga u normalnom svijetu ne bi smjelo ni doći, jer je nakaradno na preko nekoliko razina. Nitko ne može imati dvije mame! Ana ima mamu i tatu, ali iz nekog razloga tata ne živi s njima, a možda ni mama...
Rekao bi da Ana ništa nije kriva, već ljudi koji su to dopustili. Rekao bi da Ani ne govori ništa ružno, ako je netko zadirkuje da joj pomogne, da je uvažava, surađuje s njom, ali i da se u normalnim situacijama drži podalje od nje.
Svoje dijete ne bi puštao na druženje u takvu zajednicu, Ana ne bi dolazila kod nas doma, niti bi na bilo kakav način (van roditeljskog sastanka) komunicirao sa ženama s kojima Ana živi. Ne postoji samo mržnja i apsolutna ljubav, leptirići i sve je divno-krasno, između je čitav spektar mogućeg ponašanja u kojem svi mogu egzistirati.
Osobno se tako ponašam i sada, susretao sam se sa LGBT populacijom za vrijeme školovanja i na poslu. Nije bilo nikakvih problema, striktno profesionalni odnos, surađivanje, uvažavanje... ali bez diskusija, bez svađa, bez provociranja, bez spominjanja privatnog života i jasna distanca van profesionalne domene. To je "best I can do"!
Ne treba koristiti ružne riječi, niti provoditi fizičko nasilje... ja taj način života smatram sodomijom i čistim propadanjem, otvoreno to kažem. osobe koje tako žive ću pustiti na miru, svatko ima pravo živjeti onako kako želi. Međutim, za sve ostalo....distanca!
Isto radim i sa čitavim nizom drugih osoba koje mi ne odgovaraju i čije životne navike smatram lošima.