Zanimljivo, kad je magarad nekoć imala toliko ljudi (7k,8k,9k) protiv nekog slabijeg kluba, hvalili su se na sva zvona kako su oni avangarda našeg nogometa, zamislite 9k ljudi na Istri li Belupu, čudo. I javnost je progutala tu pizdariju. S druge strane, nama se godinama rugalo da igramo pred 500 ljudi, čak i one bitne tekme, i sad kad smo digli prosjek i imamo recimo 9k na Osijeku ili 12k na Šibeniku na početku sezone, e to je opet premalo i sramotno. Zašto je magarećih 8-9k godinama u javnosti smatrana "avangardom hrvatskog baluna", a kada Dinamo nakon dugo godina dođe na te brojke, e to je sad smiješno? Vrlo zamiljiva situacija. :chin:

Ako ipak bude domaći onda ne vidim bolje i realnije opcije od Sopica ili Jovicevica. Ne vjerujem da je Kovacevic trener za Dinamo. — Chempers

Ne vidim po čemu je Sopić više "trener za Dinamo" od Kovačevića izuzev činjenice da je veći Dinamovac. Kovačević čudo radi sa Slaven Belupom koji je bio na dnu prije njegovog dolaska, igraju ponajbolji nogomet u ligi i još u šansi da uzmu prvi veći trofej u povijesti kluba. Ako Kova mazne Riječane i uzme kup, mislim da referenca za trenera Dinama između njega i Sope svakako ide na njegovu stranu. Sopa je ok trener, dobro je vodio Rijeku, spasio Goricu od ispadanja, ali već sam ranije naveo, čak je i Tomić kojem se zamjera da mu "ekipe primaju puno golova i da nije neki trener" imao gotovo identičan postotak pobjeda na klupi Rijeke kao i Sopa, a o činjenici da je on s Loksom bio drugi i igrao finale kupa dok je ovaj drugi sačuvao Goricu od ispadanja ne moram ni pričati.

Svakako smatram da Dinamo treba ciljati na jača imena, bilo domaća ili strana. E sad, možemo li ubosti neko takvo ime i tko će to biti?

Pa nije li nakon sezone Lige za bedaka već iduće sezone prosjek gledanosti jako skočio prema gore?
Zašto onda neki misle da bi u slučaju gubitka ove titule iduće sezone tribine bile prazne?
Izgubili smo oba domaća trofeja i ispali iz Europe u ljeto 2017. pa su iduće sezone tribine bile skoro pa isto posjećene kao u sezoni prije. Ne vidim razlog tolikoj panici da će nam posjeta drastično pasti ukoliko ne uzmemo titulu ove sezone...

Ovako bih i ja rangirao. Iako, malo se dvoumim oko Tomića i Sopića. Mnogi bi stavili Sopu ispred Tomića, a realno po mom mišljenju tu su negdje po kvaliteti. Podjednak postotak pobjeda sa Rijekom (Sopa 59,09%, Tomić 58.73%), Sopiću je osim Rijeke dosad highlight karijere bila Gorica koju je čudesno spasio od ispadanja, a Tomiću je prije Rijeke highlight karijere bila Loksa s kojom je bio drugi u ligi i igrao finale kupa. Također Tomića je za pomoćnika u Kini doveo veliki Sven Goran Ericsson od kojeg je sigurno dosta naučio. Sopa je veliki Dinamovac, a navodno je i Tomić što me ugodno iznenadilo.

I jedan i drugi mi se čine kao ok opcije, ali mislim da bi Dinamo mogao i morao dovesti neko jače ime. E sad, koje je to ime, pojma nemam...

Ako je istina da idemo po trenera Hrvata, onda su opcije vjerojatno Kovačević, Sopić, Tomić i Jovičević. Barem tako mediji pišu kad god je Dinamo u potrazi za novim trenerom pa moraju napisati par domaćih opcija...

Koji je od ovo četvorice po vama najbolja opcija za Dinamo i zašto, a tko najlošija i zašto?

Marino Pušić.
Ali jebiga, u Šahtaru je i ide mu jako dobro, tako da mislim da je nerealan.
On bi mi bio taj "domaći koji se neće učiti na Dinamu, a ima ozbiljnog iskustva izvana".

Koga bi forum struka smatrala "trenerom za Dinamo kakvog želimo", a da nam je realan za dovesti?

Meni bi i dalje Riera bio odlična opcija za nas. Čovjek igra četvrtfinale europskog natjecanja sa jednim Celjem dok se naši klubovi (nebitno jel sa našim ili stranim trenerima) svako ljeto sramote, uz pokoji izuzetak kad je Rijeka ulazila u skupine.

Isto se može reći i za mnoge druge trenere nakon i prije njega. Kad je zadnji put Dinamov trener nakon odlaska preuzeo klub koji je veći od Dinama? Jovičević sa Šahtarom je bio najbliži tome.

Hakimi 0 1

Uvjeren sam da bi mnogi ovdje prešli Bišćanu preko nekih njegovih trenerskih grešaka (npr. kasne zamjene u Ateni), da je on po prirodi galamdžija. Već sam rekao, naš narod je takav. Galamdžija će uvijek prije dobiti neku dobru ponudu ili biti prihvaćeniji u narodu nego neki tiši lik. I ne znam odkud ovi komentari "smiješno kako ga pravdate". Ne pravdam ja njegov trenerski CV (za koji se slažem da je u blagom padu), nego mi ide na onu stvar to potenciranje kak je tih, miran, gleda u pod na presicama i slično. Pola ljudi ovdje kao da u životu nije upoznala nekog tko nije galamdžija nego je tiši i mirniji. Hrvatska puna ekstroverta jebote. Čim je netko u tom pogledu otvorenosti drukčiji, odmah upri prstom u njega. :roll:

Neki vjerojatno misle da bi on sad bio neki top trener da mu je otvorenost i stav kao u Pamića ili Sopića. Smiješno. Upravo u današnjem nogometu su mnogi dobri treneri oni koji nisu poznati po "skakanju na suce" i sprdanju novinara na presicama, nego rade u miru i tišini (Xabi Alonso ili Cesc Frabregas recimo).

Istina, ali on je na tom EURU ostvario jednak broj bodova kao svi prethodni izbornici zajedno (3), a i ta pobjeda protiv Švicarske je bila prva pobjeda Hrvatske ikad na velikim natjecanjima. Prva pobjeda, to je ipak povijesni rezultat za naš nogomet, što god netko mislio. :smile:

biti dobar s Rijekom i osvajanje duple krune s Olimpijom nisu isto neki vele uspjesi. — vlatkomarkovic

U situaciji kad je konkurencija slaba, normalno da nisu veleuspjesi. Ali on je duplu krunu uzeo pored europskog Maribora koji je te sezone igrao ligu prvaka,a kup s Rijekom je uzeo protiv dominantnog Bjelicinog Dinama. Mlada repka nikad orije nije igrala knockout fazu velikog natjecanja, sve do 2021. kada ih upravo on odvodi u četvrtfinale gdje gubi tek u produžetku od Španjolske koja je najtrofejnija u21 repka u povijesti europskih prvenstava. Tako da ipak nisu to baš prosječni rezultati, nego bih rekao čak i iznad očekivanja.

Ili je možda sramežljiviji po prirodi? A takvih ljudi nije malo. To mi je jedno od najglupljih stereotipa u našem narodu, čim netko nije "vođa čopora" i nije grlat nego povučen i miran odmah ga se smatra ili bezosjećajnim likom ili čudakom. Naš narod voli galamdžije i "lidere". Recimo Garcia i Kovačević nisu galamdžije, mirni su likovi, a rezultati su im top. Jesu li oni ljudi bez emocija jer nisu likovi koji će prvi povesti pjesmu nakon pobjede? Dajte nam onda Sopića ili možda čak Igora Pamića. CV mu nije nešto, ali barem ima "stav" i sigurno bi on na Macoli prvi poveo pjesmu. Cv, kao što sam rekao zanemarimo, bitan je gard...