Modri Šank - Ajd na Pivicu
Stvar je mrvicu kompleksnija od toga. Da bitna je organska intertnost ali da bi se zadovoljilo preduvjete ubacivanja u tijelo ipak nije samo dovoljno. Nisam kemičar nego inženjer materijala.
Moraš gledati i na otpornost na dugoročna naprezanja određenu fleksibilnost, podložnost tjelesnim tekućinama kroz duge periode, čak i otpornost na udarni rad loma jer moraš uračunati da osoba može biti u nekoj nesreći, tučnjavi, padu.
Prsnuća silikonskih implantanata nisu česta ali se događaju iako su djelovi biološki inertni. Treba dodati i da su neki stariji implantanti znali imati problema sa UV zračenjem, današnji su ok po tom pitanju. Općeinto se moraju mjenjati svakih 9-10 (mada mislim da je tehnički rok trajanja barem 15-17) godina zbog degradacije, starenja, gubitka svojstva i povećanog rizika od prsnuća.
Za metalne materijale to baš nije istina, ljudsko tijelo je osjetljivo na metale koji su mu čak i toksični. Recimo kod nehrđajućih čelika, standarna primjesa je minimalno 13% kroma otopljenog u kristalnoj rešetci. Krom u prevelikoj količini je toksičan i kancerogen dok čak i u malim količinama može uzrokovati alergijske reakcije a pošto je dio našeg metabolitičkog procesa (u jako malim kočičinama) tijelo zna kako ga apsorbirati i procesirati.
Općenito, pošto naše tijelo koristi metal (željezo) u svojim procesima, pa čak i vezanim uz prijenos određenih enzima u mozgu i neurološkom sustavu. Ako naše tijelo to željzo zamjeni s drugim metalom on efektivno postane inhibitor normalnih neuroloških procesa. Zato je recimo olovo toliko opasno jer ga tijelo ekstremno lagano zamjeni za željezo a u procesima ono ne može obavljati ulogu željeza. Zato se olovo smatra neurotoksinom. Ali nije jedino koje može ovako utjecati na procese.