Moja prica - Zasto volim Dinamo Zagreb!? Ne pišem puno po Zoni, u jednu ruku zato što nisam baš neki "forumaš", a uz to stvarno nemam ni vremena. Napišem ponekad nešto, ali iskreno Zona mi pored ovih svih današnjih "portala" dođe kao neki realan "medij" na kojem saznam što se događa u klubu i oko njega od nekih ljudi koji su mu puno bliže nego novinari, a i koji su puno sličniji meni - navijaču. Ipak, pošto je stanje u svijetu takvo kakvo je i pošto mi je ova tema zapela za oko, pokušat ću sročit nešto :)
Kad se rodite u Hercegovini, što se tiče nogometnog svijeta imate dvije opcije - Dinamo ili Hajduk. Možda je to krivo reći zbog Zrinjskog i Širokog, ali ja nisam niti iz Mostara niti iz Širokog pa neću ulaziti u tu temu, mada mislim da 90% navijača tih klubova uz njih navijaju za Dinamo/hajduk. E sad, mogu slobodno reći da je moje selo pretežito "hajdučko" i mislim da sam kao dijete bio skoro jedini Dinamovac. To vam samo govori koliko je djece danas loše odgojeno... Šalu na stranu, na prste jedne ruke mogu prebrojati "Dinamove kuće" iz sela. Stvar je u mene kao i u većini slučajeva pošla obiteljski, a figura koja se tu najviše ističe je naravno bio moj djed. Sine dragi što je tak čovjek bio lud... za Dinamom i Cibonom naravno. Kad god se gledala utakmica, rakija je bila na stolu i mislim da je cijelo selo znalo tijek utakmice zbog njega. Inače stari mi je jednom pričao, u selu je u to davno vrijeme bila samo jedna televizija, i kad je bilo 1978. SP u Argentini cijelo selo je tu u toj kući gledalo to prvenstvo. Stari je još bio dijete i onda bi stariji djecu normalno potjerali iz kuće da gledaju kroz prozor, ako išta uopće uspiju vidjet. E sad, zaposli se on za par godina i luđak digne kredit, kupi televiziju 10 puta skuplju od njegove plaće i donese je u kuću hahah, a taj djed je tad radio u Njemačkoj pa mu ju je on na kraju otplaćivao :lol: Nakon toga ubrzo i djed dolazi iz Njemačke i počinju teška skupljanja u našoj kući. Kaže npr. kad je Cibona postala prvak Europe, u kući 100 ljudi, nemaju gdje stat, vino se pije iz lavora jer nema čaša, kad god Cibosi zabiju koš djed uzme lavor vina prospe ga po plafonu i tako hahah divljina na maksimalno, ne možeš vjerovat kako se svijet promijeni za 40 godina. I tako za svaku utakmicu. Znam da mi je susjed pričao, mislim da je bila utakmica kad smo partizanu uvalili petardu, u selu nestalo struje a utakmica taj dan. I djed pošalje starog u grad da kupi agregat samo da bi se gledalo hahah i tako je na kraju i bilo i tekma se odgledala. Previše je svega toga da stane u jedan tekst, a tko zna koliko malo svega toga ja i znam... Od mojih sjećanja jedino su ostala veselja nakon pobjeda i silna plakanja nakon poraza, ali to i je ono što najviše vrijedi i što te prati doslovno cijeli život. U životu mi se promijenilo milion stvari u koje sam se kleo, ali jedna je uvijek tu - Dinamo.