Lino je skoro sve svoje poraze u prvom mandatu upisao protiv jedne od najboljih ekipa u bilo kojem sportu svih vremena. Nije da je te Francuze itko od drugih ekipa koje su imale "sto tisuća puta bolje trenere" pobjeđivao...

Mi smo imali uvijek blago iznadprosječne do odlične golmane (sve do ove generacije). Problem je bio prvenstveno što im ili nije odgovarala obrana koja pušta šuteve izvana (Alilović) ili su malo nepravedno podcjenjeni u javnosti jer u tom trenutku nisu bili na apsolutnom vrhuncu (Losert). Oba nabrojana golmana su recimo po svim parametrima puno bolji od Vlade Šole koji će zbog dva vrhunska turnira biti upamćen kao najveći naš golman.

Omeyer ne samo da je najbolji na svijetu po čistoj individualnoj klasi, nego su za svaku poziciju i bitnog suparničkog igrača na terenu imali točan skript gdje ide blok, gdje on i imali su savršen tajming. Možda najbolji primjer za to je, ironično, gol Lackovića za finale Eura 2008. Sve je savršeno pokriveno osim doslovno par centimetara i Lac baš tamo provlači loptu...

Červar je implementirao 3-2-1 obranu kada je rukometni ideal bilo tući s 12 metara. Červar je od jedne prilično luzerske ekipe kojoj nitko nije znao nabrojati tri igrača napravio svjetske i olimpijske prvake. Červara za tajmaute najviše ismijavaju oni kojima su Mirko Novosel, Claude Onesa, Mike D'Antoni i drugi vrhunski treneri ideal tog posla, pa nek samo pogledaju tko njima drži tajmaute.

Červar nije sigurno elita kakva je bio zadnjih 15 godina, ali je tu - ima rezultate, vrsti, pokušava, nešto prođe malo lošije, nešto bolje, ali mu entuzijazam i analitičnost mogu osporiti samo oni koji su izrazito zločesti. Jedan od najvećih mitova je da je ta "portugalska" Hrvatska u biti Smajlagićevo djelo. Pogledajte od tad naovamo gdje je on u svijetu rukometa, a gdje je Červar.

Ljudi moraju shvatiti da Hrvatska u ovom rosteru ima dvije svjetske klase i jednu i pol nadprosječnu europsku klasu. Od ta tri i pol igrača, tri igraju na istoj poziciji i po svakom zakonu bi trebali biti prilično nekompatibilni. Ali se nekako gura i očito je da ćemo imati rezultat u najmanju ruku u skladu očekivanja i onako gdje su nas klade postavile, ako ne i bolje od toga.

Naravno, to sve ne mijenja činjenicu da se Lino kompromitirao svojim političkim angažmanom, ali to je po meni drugi par postola. Meni je prilično nevjerojatno da isti ljudi koji kanoniziraju Balića kao neki simbol ultimativne nepravde a pljuju Červara, uporno zaboravljaju Ivanovo uhljebljivanje u centar Gopčevog sustava.

O tome kakav je Lino čovjek se može raspravljati. O tome kakav je trener je poprilično bespredmetno po mom skromnom sudu.

Dve hiljade ljudi bilo na Split-Cibona danas. Cibona izgubila. Cibona prekjučer tukla Zadar pred oko tisuću dvjesto gledatelja. — Kwedi

Hmm, ekvivalent tome bi bilo da Futsal Dinamo i recimo FC Split igraju regionalnu ligu s protivnicima višestruko atraktivnijim nego je to domaće prvenstvo.

Po meni je jako diskutabilno koliko se to uopće može uspoređivati. Koliko ljudi dođe na Cibona-Zabok ili Škrljevo-Vrijednosnice Osijek?

U 1. HMNL svi lubovi iz manjih sredina (Vrgorac, Makarska, Olmissum, Crnica, Square, a i prije njih Brod, Murter, Solin...) imaju pune ili gotovo pune dvorane. Split nema punu dvoranu jer je relativno velika, ali ima dosta dobru posjetu. Alumnus i Uspinjača slabo. Za Universitas nemam pojma.

Sad bi me stvarno jako zanimalo vidjeti točne podatke za obje domaće lige pa usporediti...Zna netko neki relevantan izvor?

Split Alumnus 4:4, za nas jeben rezultat. Kakva liga čovječe, daleko najinteresantnija u cijeloj državi

velika platežna moć ne garantira i velike rezultate. Može biti skup najskupljih igrača, a opet ne osvojiš ništa. — reziser

Ovo je jedan od većih mitova. Korelacija između visine budžeta i uspjeha je ogromna.

↪Eduardo Ma gledaju samo kratkoročno i IHF i EHF, nemaju vizije za razvitak i popularizaciju sporta u dugom roku. — markoli

Da, rukomet od recimo našeg zlata u Portugalu naovamo u najbolju ruku stagnira.

Ovo s ligama je recimo zanimljivo. Na prvu zvuči logično, ali meni je nekako u glavi da je baš masa masa otkaza uslijed razno-raznih ozljeda zadnjih par sezona stiglo baš iz PSG-a...

Mislim, ajde da se ne lažemo. Vjerojatno nitko ne živi nesportskije od rukometaša kada je u pitanju profesionalni sport. Cuganje, pljuge, grub sport (nije čudno da najdulje u pravilu traju krila), činjenica da se periodizacija treninga upotrebljava drugačije (ako uopće) jer je ipak sport dominantno anaeroban...Sve to ostavi velikog traga.

Naravno da mi je žao gledati ih slomljene nakon šeste utakmice u 10 dana, ali onda iz prve ruke čujem da su se u dva od tih preostalih četiri dana nalokali pa mi nekako splasne naročita empatija :grin:

Sve trune nažalost i umire. Košarka je već umrla, rukomet je na izdahu. Vaterpolo i malo nogomet. To nam je ostalo. — deda

Hrvati ne vole sport, Hrvati samo vole uspjeh u sportu i dobri su u njemu. Hrvatima nije navika kupiti artikl sportskog kolektiva kojeg podržavaju, a velika većina ih je na neku utakmicu došla samo džabe. Sport u Hrvatskoj ne postoji na instituacionalnoj razini osim jednog malog djelića njih koji su dovoljno dobri da se njime uspješno bave i zarađuju.

Reprezentaciju u rukometu već iduće prvenstvo neće nitko pratiti ako sad kihnemo. Danas ima valjda 7-8 reprezentativaca za koje šira javnost nije nikad čula.

Inače, smatram da je Červar dobio jedan od najnepravednijih tretmana u medijima i javnosti s obzirom na svoj rad, ali ja ne shvaćam da netko fura jednog jedinog ljevaka na prvenstvo...

Je, najpopularniji dvoranski je sigurno i drugi ukupno

Ere, vidimo se :wink:

Inače, jedan kratki osvrt koji mi je pao na pamet sad dok sam vrtio malo vijesti i transfere u domaćem futsalu. Prije šest godina vam je trebao google da znate tko je točno prvak Hrvatske, a prije deset godina čak ni najzagriženiji sportski fanatici vjerojatno ne bi znali nabrojati dva kluba.

Otkad se Futsal Dinamo pojavio na sceni, ljudi znaju tko je pojačao Split, znaju koliko je opasan Vrgorac doma i znaju nabrojati šest igrača "tamo nekog" Novog Vremena iz Makarske, kluba koji je prije tri godine jedva ostao u ligi.

Svaki klub ima svoju Facebook stranicu, objavljuju i informiraju javnost i navijače na dnevnoj bazi, rade grafike...Iako je to i dalje crkavica (o čemu se intenzivno raspravljalo na skupštini) klubovi su se malo pomalo izborili za nekakva TV prava. Više desetak tisuća ljudi je gledalo juniorsku reprezentaciju Hrvatske na Euru. Osnovan je superkup, odabran novi format kupa koji je puno zanimljiviji, liga ima 10 klubova od kojih su možda tri sigurna za playoff. Malo pomalo, ali futsal napreduje. I dalje je debelo amaterski sport, ali zapošljava ljude u marketingu, trenere u mlađim uzrastima (suprotno mišljenju da više nikad nećemo imati tog i tog igrača, izbacujemo ih jako puno i jako brzo)..

Dinamo nije zaslužan za rast nekog kluba posebno i pojedinačno, ali dobro razmislite o ovim podacima i mislim da ćete shvatiti koliko je podigao sport u cjelini postavivši nove standarde...

Sve je to okej, poanta je da bude najboljih Dinamovih 11, a ne najboljih igrača koji su u nekom trenutku proteklog desetljeća igralo u Dinamu.

I trebali bi se utvrditi kriteriji neki...Jel bitnija dugotrajnost ili kvaliteta? Ima li smisla da na listi bude neki Mateo Kovačić koji se brzo prodao i vani ostvario veliku karijeru? Isto pitanje i za npr. Brozovića. Ili s druge strane Cufre koji je tu bio tek dve sezone i to one prve...

"A detailed breakdown of the way crimes are counted are available from the Home Office website.[23] Recorded crime increased in England and Wales during most of the 1980s, reaching a peak in 1992, and then fell each year until 1998/99 when the changes in the Counting Rules resulted in an increase in recorded offences. This was followed by the introduction of the National Crime Recording Standard (NCRS)[24] in April 2002 which led to a rise in recording in 2002/03 and 2003/04, as the rules bedded-in within forces. Crime figures were originally collected to cover a calendar year, however this changed from 1998 when crime statistics began to be collated and grouped by financial year."

Ima dosta detaljnih pregleda baš po pojedinoj vrsti zločina, ne samo u Londonu,nego generalno u EU na Eurostatu.

Ovaj graf ima nekoliko problema. Prvi je što iznosi apsolutne brojke (a normalno da će s porastom stanovništva i širenjem Londona porasti i apsolutni broj zločina - tu bi trebalo vidjeti na koje se točno područje podaci odnose jer je danas aglomeracija kudikamo veća). Drugi je što koristi tipologiju "violent crimes" koja je relativno nova i uopće se ne može uspoređivati 2012. i 1955. po tom pitanju. A najveći problem je vjerojatno manjkavost podataka (današnja vremena nemaju luksuz toga da bilo kakav zločin, naročito ozbiljniji, ne bude zabilježen).

Recimo, danas se London smatra opasnim zbog potencijalnih terorističkih napada, ali IRA je bila kudikamo aktivnija 70-ih i nešto kasnije nego su to danas sve ove islamske organizacije.

Zanimljivo, i dosta indikativno je da se recimo u odnosu na 1950. bez obzira na porast stanovništva broj ubojstava i to u apsolutnom smislu nije puno mijenjao. Šteta što nema linka na članak, baš me zanima zašto je sredina prošlog desetljeća bila tako divlja u odnosu na neposrednu prošlost i budućnost.

To što je Zagreb Bečka filharmonija u odnosu na svaki veći grad je posljedica toga što "globalizacija" kaska ovdje. Je li u Londonu veći problem, npr. to što se izgubio cockney slang ili porast kriminala, posebno napada nožem? — Baneki

London i Zagreb zapravo nije ni pošteno uspoređivati jer je London osam puta veći i svjetska je metropola već 80-ak godina. Logično je da globalizacijski procesi ne mogu ovdje ići brzo koliko i tamo, posebno s obzirom na njihovu specifičnu povijest sa zemljama Trećeg svijeta i useljavanja ljudi od tamo.

Zagreb se masovno naseljava kao i drugi najveći gradovi pojedinih europskih država, ali za razliku od tih gradova stanovništvo koje se doseljava ipak je po velikoj većini karakteristika poprilično slično domicilnom stanovništvu (jezik, kultura, vjera, nacija, rasa, sustav vrijednosti). Mogu misliti kakav bi narativ vladao da se godišnje u Zagrebu naseli 50 tisuća Pakistanaca i Nigerijaca kad se već ovako grinta zbog ljudi koji su stigli iz područja zračne udaljenosti 200 kilometara.

Apropos ovog drugog, (a u kontekstu ove rasprave), zločin u Londonu je na većem uzorku godina u konstantnom opadanu (kao i u većini europskih gradova). Dapače, taj urbani London kojeg ljudi romantiziraju iz filmova i serija tamo negdje 80-ih godina i malo kasnije je bio nemjerljivo nasilniji grad nego je to danas.

Svakodnevno razmišljam o takvim stvarima i ne mogu se oteti dojmu kako regionalne različitost trebsmo očuvati i njih se držati.

Druga baka mi je pak pričala kako su se zagrepčani prije više desetaka godine uvijek gospodski i uzvišeno ponašali. Milostive su držale do sebe, nosile bijele rukavice na rukama. — Majki-Papi2111

Prije više desetaka godina bi tebe smatrali divljakom i luđakom jer ideš na utakmice tamo nekog kluba, galamiš i psuješ, a vjerojatno pola ovog foruma bi pet dana tjedno noćilo u žandarskim stanicama zbog nedoličnog ponašanja bilo koje vrste.

Taj Zagreb o kojem pričaš nisu sigurno sagradili likovi koji su drugima brojali otkud je netko došao kako bi se provjerilo zadovoljavaju li neku imaginarnu granicu od toga da si barem 100 godina imao štalu u Gajnicama, a ne u Slavonskom Brodu.

Taj Zagreb o kojem pričaš i Dinamo kojeg volimo su sagradili i stvorili i Nijemac Bolle i Karlovčanin Vrhovac i Sinjanin Zambata i Šibenčanin Jerković i Mađar Bukovy i Petrovaradinac Jelačić i još tisuće drugih ljudi koji su u životu postigli puno više od toga da ih je pizda izbacila u Zagrebu.

Znam da si mlad, istražuješ i propitkuješ i to je sve okej. Ali imaš sasvim dovoljno godina u guzici da možeš kritički razmisliti o nečemu, a ne raspirivati najprizemnije i najgluplje moguće stereotipe na temelju nečega što si čuo od bake ili pročitao na fejsu od nekog kome je njegov rodni list najveći uspjeh u životu.

Apropos ovih stvari gore, ja ne znam jel mi živimo u istom gradu. Je, globalizacija je uzela maha i tu. Ali bome sam u zadnjih godinu i kusur dana bio na koncertu od Jure, Prljavaca I Šanka, brijao sam po kvartovskim birtijama svaki treći dan, "kaj" čujem 150 puta dnevno, a velik broj ljudi itekako drži do tradicije koju ovaj grad njeguje. Pa čak i ova naša mala zajednica na neki svoj način.

Razumijem te šizofrene parole od ljudi koji nisu odavdje pa su čuli priče, ali stvarno ne razumijem otkud ta imaginarna slika o nekom Zagrebu koji se urušava i u kojem ništa više purgersko ni gospodsko ne postoji od ljudi koji tu žive. Uza sve svoje mane, Zagreb je bečka filharmonija u odnosu na gotovo svaki veći europski grad, a reći da nije bitno drugačiji od ostatka Hrvatske može samo netko tko nikad nije iz njega izašao.