Slažem se, ali opet treba reći da su nam neki domaći igrači koje smo htjeli i koji bi bili pojačanja, bili nedohvatljivi. Da si doveo Pašalića iz 3. njemačke lige puno bi ljudi sralo po toj odluci, a kad si ga htio uzeti od Rijeke bio je preskup. Ista je situacija s Friganom, Ivanovićem, Mierezom, mi smo njih vjerojatno i htjeli kod nas, ali ne za cifru od 6-7 milijuna eura nego za cijenu po kojoj smo dobili Galešića. — Keyser Soze
Ne mislim pritom na Pašalića kad je dolazio iz 3. njemačke lige, nego na moment kad je već bio afirmiran i kad je imao konkretnu cijenu. Tu smo već bili svjesni da je to gotov proizvod, da bi nas koštao više, ali i da bi donio doprinos.
Po meni, problem nije bio u želji ili ideji da dovedemo takve igrače (tipa Frigan, Mierez, Ivanović…), nego u tome što smo se mi svjesno odlučili ući u jednu drugu vrstu rizika – uvoz jeftinih stranaca koji ovdje dolaze praktički ispočetka i uče sve novo (Cordoba, Mmaee, Kanga itd.), umjesto da te iste novce damo za domaćeg/regionalnog igrača koji zna gdje dolazi, i što mi očekujemo od njih.
A možda bi ih i dobio jeftinije, uz neki trade – da ubaciš Menala, Čabraju i slične u deal pa smanjiš keš komponentu. Eto i da je samo keš komponenta, bez igrača u razmjeni.
Da smo mi zapeli za iste, siguran sam da nas ne bi cijedili cijenama od 7-8 milijuna eura, već bi to sve kasnije došlo u normalne gabarite.
Umjesto 15 milijuna eura za "nepoznanice", za 15 milijuna eura bi dobio puno sigurniju opciju s konkretnijim igračkim i tržišnim potencijalom za kasnije.
I da budem iskren – uvjeren sam da nitko od naših nije pogledao Kangu, Mmaeea, Cordobu, Oliverasa, Mbukua, Torrentea, Bernauera i slične
sve skupa pet utakmica. Uživo? Sumnjam da je itko bio. TV? Možda highlightse s YouTubea, uz neku preporuku menadžera.
I tu je po meni ključni problem kad kažem da smo se krenuli igrat Football Managera – dovodiš igrače od kojih očekuješ da nose igru i iskoče, a zapravo ih ne poznaješ. Ne znaš kako reagiraju pod pritiskom, kako se ponašaju kad ne igraju, kakvi su karakteri, koliko im treba da se prilagode ligi, klubu, svlačionici, navijačima, očekivanjima. Nemaš ništa osim YouTubea i preporuke nekog posrednika koji ima interes da ti ga uvali.
Nasuprot tome, te sve Frigane, Miereze, Pašaliće, Ivanoviće si mogao gledati koliko hoćeš. Ako ništa drugo – gledao si ih protiv sebe. Gledao si ih na TV-u u utakmicama protiv svojih direktnih konkurenata. Već tu si mogao steći sliku kakvi su. I odmah je manja mogućnost pogreške. Znaš koga dovodiš, znaš što možeš očekivati. Nemaš iluzije. Pa čak ako si i dao 3-4 milijuna eura i ušao u taj rizik. Manji nego za strance.
I zato je dodatno frustrirajuće kad vidiš da smo pare koje smo mogli uložiti u domaći potencijal i domaću kvalitetu radije bacili na nešto za što nismo ni sigurni jel’ se bavi uopće istim sportom kao i mi.