pa ono pišu se upisi o gubitku svlačionice, previše igrača, loš man management pa je riješenje još više sve razjebat ignoriranjem hijerarhije ubacivanjem novih koji su tek zakoračili u seniorski nogomet?

Ima samo jedan problem u toj priči - HNL nije mjerilo...

Ako mislis da Rodriguez, Almena, Nsoki nisu fit onda ubaci decke iz B ekipe i nek se malo zamisle. — Efes Pilsen

I onda neovisno kako odigraju za nagradu ih odstrani čim ovi budu fit.

dobra argumentacija i pogotovo ovo kao zaključak

Sve ostalo je wishful thinking. — DiddyGuela

Onda je ovo šta trenutno ostvarujemo nekakav gornji limit i ne treba o očekivati čuda.

Jesmo ikoga ikad napravili trenerom? Ovako brzopotezno se ne mogu sjetiti, jel Jakir trenutno jedini koji je nakon nas nastavio s uzlaznom karijerom bez da je prije nas imao ozbiljan pedigre? A čak ni za njega ne možemo reć da smo ga baš mi ostvarili kao trenera.

Ako ćemo prema iskustvu, ispada da prije ili kasnije niti jedan trener nije za dinamo. Jedino je Bjelica u prvom mandatu imao luksuz da je potjeran na nekom svom recimo vrhuncu (ali sudbina je htjela da je to zbog nekih drugih izvanrednih okolnosti). Očito je idealno da svaki trener traje jednu polusezonu pa nogom u dupe prije nego dobije priliku ući u krizu.

Kad Dinamo u HNL-u ljudi vise ne postuju, ne boje nas se i dolaze u Zagreb s nadom za bodovima, eto to je Kovacevic ostvario. — Big Daddy

Joj e pored sto stvari koje se mogu zamjeriti nema potrebe izmišljati nove. Od 13. kola prošle sezone svi dolaze ko ovce na klanje sa saznanjem da do bodova neće doć, a nadaju se minimalno napunjenoj mreži. Trenutno stanje nikako ne izgleda dobro, no isto očekivati beskonačnu konstantu dobre igre i visokih pobjeda (makar to bio samo HNL) je za one koji i dalje vole bajke prije spavanja. Padovi su neizbježni, samo tad je pitanje reakcije i pravovremenog rješenja.

Da se ne lažemo, njima će i dalje najjače pojačanje bit HNS + max sport mašinerija.

već je krenulo, po njima Hugo "najbolji veznjak koji je ikad hodao HNL-om" se po imenu uopće ne može mjeriti s ovim. Znači gledat ćemo nešto neviđeno, al samo još da dođe bar na 3/4 onoga što je nekad bio i gaze sve pred sobom.

a kad bi znao koliko ih još ima...

pa ne igraju ime kluba i koeficijenti. Naravno da svi uvijek želimo gledati napredak i bolje rezultate, ali uspoređivati kako je bilo prije 5 godina i očekivati nastavak izvrsnosti koji kao da je po prirodi zajamčen ni puno bogatijim klubovima ne uspijeva uvijek nakon smjene generacija već im se isto događaju oscilacije, padovi i stabilizacije.

Po meni je bitno da u ove dvije sezone nismo totalno zastranili, napravili loš reset i baš se skroz srozali (a zbilja je moglo otići i u tom smjeru). U danim okolnostima održali smo tu srednjostrujašku europsku poziciju, i prošle i ove sezone sanjarili da možemo prebaciti očekivanja kao bonus, no doživjeli smo otriježnjenje i ok ne treba očajavati. Znamo čvrsto di smo, puno je još posla pred nama za napredak no bitno da nismo nazadovali i imali ozbiljne podbačaje.

Uostalom, tko je htio slušati mogao je i čuti otprilike takva razmišljanja iz uprave proteklih godinu dana, no eto ljude prebace emocije pa se teško nose razočaranjem vlastitih očekivanja. I da ne bi opet bilo, nije to smanjivanje ambicija već realnost da se uspjeh jako jako rijetko može izgraditi preko noći.

Uz dodatak da će ih sad ždrijeb ponovo posrati, a nama sve najgore dati.

Kolko je nama sinoć bilo suđeno ispasti, toliko je njima bilo suđeno proći.

Mi uz napadačku igru želju za nadigravanjem spušimo, a njih nagradi za kukavičko branjenje. Ni sto analiza i stručnjaka nekad ne može objasniti neke stvari u nogometu. Valjda ga zato volimo.

Kako ce Hajduk igrati 2 utakmice tjedno. Hoce moci oni to. — Kruno

Uz Ercege i Kolariće sve se može.

Sad kad analiziram taj Viking dojma sam da su nas dobili onako kako smo mi igrali godinama u Europi. Pragmatično, na rezultat i vrlo ubojito. Nisu stvarali puno, ali smo im sami omogućili dovoljno (previše) i to su brutalno kažnjavali.

Vjerojatno je zato osjećaj toliko frustrirajuć, jednostavno napili smo se vlastitog otrova. I to povlači neka nova pitanja - je li takav (možemo ga slobodno nazvati Bjeličin) pristup ima više smisla u Europi ili ovaj smjer da se želimo nametati i mi biti ti koji vode igru. Po mom nekom sudu ovo prvo češće može dat kratkoročni rezultat protiv sebi ravnih ili malo jačih, dok bi u teoriji ovo drugo trebalo s vremenom učiniti da se momčad može i s puno jačima nadigravati.

Jesmo li spremni, uz izgradnju nove ekipe, istrpiti novi smjer, odnosno novu nogometnu filozofiju? Imamo li mi navijači strpljenja i razumijevanja za višegodišnji proces kako to npr Norvežani rade? Nemojmo se zavaravati više, naš europski petogodišnji ciklus/vrhunac je završio onog trena kad se resetirala uprava i momčad. Samo zato jer se zovemo Dinamo neće nam osiguravati rezultate na koje smo se (naglo) navikli. Dragi moji, mi smo odlučili prošle godine krenuti iz početka i pripremite se da će to putovanje ponovo trajati.

pričam o nijansama koje usmjeravaju ishod. I tada se realno moglo dogoditi da protivnik izjednači, čak i preokrene, pa bi umjesto iz prve 3:0 gledali neku drugu tekmu u uzvratu. Baš kao što sad nije otišlo na 3:0, a trebalo je, moralo je, nego na 2:2. To je ono kad su protivnici tu negdje, ali se na kraju jedan nakon svega češe po glavi i pita "a zašto je baš onog drugog nagradilo takvim spletom okolnosti, a ne mene".