Stadion Maksimir Ne prodajmo dušu samo da kako bi dobili konfekciju s vizualno percipiranim komforom. — Frizura Robija M
6.12.2019
Dinamo Varaždin 1-0
1200 ljudi na stadionu, kum, moj stari i ja hodamo cijelu utakmicu po istoku jer ne možeš fizički sjedit jer je odvratno hladno, ak se dobro sjećam tad je Dinamo besplatno davao čajeve ljudima na tribini jer su igrači dijelili čaj europskim navijačima koji su čekali kupit karte za City u LP par dana ranije. Dinamo je odigrao tipično za to doba Bjelice, dovoljno za pobjedu, ali nisu se dečki ubijali od muke da slome goste.
A na Maksimiru užas. Magla se spuštala, sve je mokro i vlažno a vjetar nosi sve pred sobom, u tim trenutcima čovjek zamišlja neku budućnost gdje će moći doć u pristojnu nogometnu arenu i odgledati utakmicu Dinama, al tebe jebe identitet, mi trebamo ipak bit na razgolicenom betonu. Ne želimo stajat na hladnoj betonjari, ne želimo pukotine u gnjezdu koje provjetravaju tribine, hoćemo ‘krafnu’ ili ‘palačinku’, hoćemo moderan stadion koji će štititi osnovne potrebe gledatelja.