Upravljačka Tijela | Predsjednik | Uprava | IO | NO Bila je to neka godina noćne more, mislim da je tad bio bojkot, ugl. bilo je grdo sve oko kluba i sjećam se da sam se vozio tramvajem Maksimirskom koja je bila prazna. I prisjećao se dana tekmi kada bi bila puna. Nije bio dan tekme, al je tako bilo tih dana, mjeseci, oko dinama nije bila nikakva pompa, dapače, navijači nisu dolzaili, Boysi su bili u bojkotu, smrad je vodio ratove protiv njih, tj. protiv svih nas, izvlačio lovu iz kluba i sramotio ga na sve strane. Sve skupa je bio jedan veliki osjećaj gadljivosti.
Prošlo mi je kroz glavu koliko je sve to tužno i imao sam tada onaj najgori osjećaj koji možeš imati, ne ljutnje, ne žalosti, nego ravnodušnosti. Da me nije bilo briga što se događa, pratio sam rezultate, bio bih zadovoljan pobjedama na par minuta al odmah bih me preplavio osjećaj gađenja kad bih se sjetio tko je na čelu kluba i tko drma klubom i što se sve događa. Ravnodušnost je bila samo prema ljušturi od kluba koji je postojao tada, a koji nije bio Dinamo, nije bio ono što smo svi priželjkivali i čega smo se sjećali. Zapravo pamtio sam samo prvo Canjugin pa onda smradov Dinamo pa se i nisam imao čega prisjećati. Samo sam želio neki normalni, zdravi dinamo, koji nije ničiji bankomat, OPG ni igračka, nego klub koji živi sa Zagrebom i sa svojim navijačima i da se taj Dinamo ponovno vrati u Zagreb i Zagrepčanima, a onda i svima u Hrvatskoj koji za njega navijaju.
I eto, sada 15 godina poslije možemo reći da imamo svoj Dinamo. Klub vode klupske legende, u njemu rade stručni ljudi koji su i sami navijači i pohodili su tribine, raste u svakom pogledu svaki dan, oborili smo rekorde u članstvu, prisutni smo marketinški, merch raste svaki dan i sve je bolji, Boysi su nikad jači i organiziraniji. Klub posvećuje objave Boysima, koristi slike sjevera, igrači redovito slave i pjevaju s Boysima. Oko kluba i u klubu se stalno nešto događa.
Al najvažnije u svemu, klub je jučer postao potpuno demokratskim. Lijepo je čitati komentare tattićevaca po netu, guši ih na najjače, jer znaju da je gotovo, da nema više nade za njih, da nema više povratka na staro i neću se više njima baviti, oni su prošlost, a svi mi smo budućnost. Dinamo je budućnost.
Kaj je najbolje ovih dana čitam Imamo Dinamo da se podsjetim što je sve klub prošao, a o ovome što se događalo zadnjih 15 godina će netko definitivno morati napisati knjigu, jer to je knjiški i filmski scenarij. Dinamo se ponovno rodio, Dinamo je niknuo iz pepela poput feniksa. U subotu će jebeno sve grmjeti!
Dinamo je danas svugdje, kao u reklami za novi asortiman, stvarno je svugdje, od grafita, do običnih ljudi i djece u majicama i dresovima, zastavice na retrovizorima, torbe, cekeri, sve, Dinamo je jebeno svugdje.
Nema više dresova Reala i Cityja i pizde materine po igralištima, najviše je opet Dinama dragi moji.
Ponosan sam što sam imao mali, jako mali, sitan udio u cijeloj priči, vezano za jednu Whatsapp grupu, oni koji su u njoj znat će o čemu govorim. Al to je stvarno sitno, minorno, svoj doprinos dajem učlanjivanjem svojim i klinaca.
Svaka čast, zahvale i čestitke svima koji su u ovoj priči od prvog dana i koji su ovo izdurali i izgurali do kraja. Legende ste, treba vam se pokloniti realno.
Čestitke svima vama, svim članovima i navijačima Dinama!