Dinamo Zagreb 2019/2020. - O svemu pomalo Ne da se može nego se mora jer upravo se na taj period najčešće pozivaju svi ti neki razno razni nezadovoljnici, bojkotaši, "ne idem dok ne odu" koji zazivaju neki sretniji Dinamo kad je sve bilo kao idilično oko kluba. — XXVI-IV
Nisu nositelji Dinamovog identiteta bili kojekakvi prvoborci, narodni heroji, generali, agenti, direktori državnih poduzeća i slična ološ već Dinamova publika i igrači koji su bili više-manje vezani za grad i narod — XXVI-IV
Hvala na ovom postu.. slične sam verzije, samo bez linkova na biografije, dosad pisao već nekoliko puta.
Volio bih da netko upre prstom u taj idealni Dinamo, kad je uprava bila destilat najboljih među nama, čestitih pravednika sposobnih za velike sportske uspjehe, uz dobru financijsku sliku, bez osobne koristi osim časti i bez upliva politike koju je "Tuđman uveo u klub".
Povijest Dinama je povijest naših identiteta, našeg iracionalnog vezivanja uz nogometni klub.
Naravno da "idealnom Dinamu" ili Dinamu naših ideala težimo, neki među vama se za njega i bore, neki poput mene konformistički sjede i gledaju tekme, ponešto napišu i uplate, pasivno se nadaju boljem Dinamu. No tu smo.
A neki, ipak, biraju drugi put.. I to je legitimno, čak mi u neku ruku i razumljivo.
Problem je u tome što na tom putu - Dinama nema. On je samo neka utvara u "boljoj budućnosti" i nekakvoj izmaštanoj prošlosti. Međutim, Dinama kao nogometnog kluba, sa svim svojim usranim upravama, ali i sa svom svojom simbolikom i identitetskom snagom zbog koje valjda i jesmo tu, tog Dinama na tom putu nema. Takvim mi je putem, osobno, nezamislivo poći.