Dragi mladi, najte kaj zamerit, ali iz moje staračke perspektive (solim pamet, glumim tatu, serem kvake, ne razumijem vas, ishlapio sam, niš ne kužim i sve to) - prilično ste zabrijali na nekakva imaginarna "prava" za koja smatrate da ih imate i za koja mislite da vam svijet duguje.
Starci su vam trebali više omogućiti, Hrvatska vam je trebala više omogućiti, poslodavac bi vam trebao više dati.
Na skoro svakom razgovoru za posao s tzv. "Generacijom Z" ista je priča. Prvo prava, onda možemo malo i o obvezama. Odgovornostima. Zahtjevima.
I ne, nisu "svi" takvi, nikad nisu. Svako poopćavanje zahvati "nevine" - evo ja, evo moj primjer, evo znam ja... ma ne sumnjam ja u tebe, ti si vrijedan i super. I znam da znaš bar jednog koji je super.
Pričam, dragi mladi, o trendu. O dojmu koji dijelim s još starčadi koja ne razumije.
Odrastali smo u puno težim uvjetima, tražili poslove u puno goroj ekonomskoj situaciji, podstanarili u manjim i lošije namještenim stanovima, zasnivali obitelji na jednoj plaći (i ne, nije nam bilo "tada lako" i "moglo se", nego je bilo teže i lako vam to dokažem ako bude trebalo), za vrijeme studiranja radili sve i svašta, jer su starcima kasnile plaće po mjesec, dva, a kad bi konačno došli do prvog "pravog" posla pitali i sami gledali što možemo naučiti, napraviti, uskočiti, poboljšati.
Ne kažem da i vi trebate težim putem. Pa imam klince. Želim da im bude lakše nego meni, i bit će im, kao što su se moji roditelji trudili da meni bude lakše nego njima.
Ali tim klincima tupim i dok im u koštanu srž ne usadim ću tupiti da su odgovorni za svoje izbore i za svoj trud i da će to, jer hoće!, odrediti kako će im biti. Ne u svakoj situaciji i ne od danas do sutra, ali na samo maalo duži rok uvijek i beziznimno hoće. Naravno, ne pričam im o strankama i skupoći nekretnina, nego ukazujem na njima bliskim situacijama u kojima se nađu.
Da, postoje lakše i teže okolnosti, rodimo se u različitim obiteljima, kvartovima, gradovima i selima, imamo različite političke, sigurnosne i ekonomske okolnosti.
Govorim o tome da moja generacija, a ja sam 10ak ili 15 godina stariji od vas kojima se obraćam, ne 50, nije rasla u nekim bogatijim obiteljima, nekim boljim kvartovima, da nismo imali neke povoljnije političke okolnosti niti je ekonomska situacija bila bolja, dapače. Sve navedeno bilo je, u prosjeku, zahtjevnije.
Tu se, zapravo, posve slažem s kolegom
@Aggro (premda su nam polazne perspektive vjerojatno različite). Ako vam ono što imate ne odgovara i ne paše - mijenjajte svegavam, zašto se mirite sa statusom quo?
Možete promijeniti društvo ili sebe, a vi čini mi se ne radite nijedno od toga nego odabirete, ako o odlascima iz zemlje pričamo, promijeniti društvo tako da ga zapravo zamijenite, ne promijenite.. naprosto odete u drugo, jer je tamo "zelenije".
Legitimno, naravno, i to je odluka.
Kao što moj mentor na faksu jednom slikovito reče.. "mi smo mislili da možemo pokrenuti planine, a vaš je domet borba za kvalitetnije lignje u menzi".
Možda griješim, ali čini mi se da i od tog skromnog naslijeđa odustaste.