Čekam tvoj post :starstruck: — marcio amoroso
E jbg, sad si mi nabio pritisak..
:lol:
Naime, na kraju tekme rekao sam Marciju nešto tipa "..jebote kakva utakmica, kakva emocija. Imam cijeli tekst u glavi o tome."
Dođem doma i nisam više siguran imam li prave riječi.
Rojile su se tamo u rimama i esejima, valjda da sebi objasnim čemu sam svjedočio i što sam osjetio. Jebiga takav sam, verbalan, za svaku pojavu, misao i emociju imam u glavi jednu, pet ili sto riječi koje ih žele opisati.
I onda dođem doma, klinci još budni, grlim njih, ljubim ženu, srce puno, a da više i ne znam što je čije.
Što sam donio, a što je već bilo tu, gdje uvijek i jest.
...
Kod nekog od golova, kad sam gledao oko sebe sve te sretne ljude, prošlo mi je mislima kaj ti je navijačka snaga i ljubav.. i od čega je sve to krenulo, iz čega je nastalo i gdje je stiglo.
Ne zato što sam ja tim počecima svjedočio ili išta doprinijeo, nisam ni trunku, jedva da sam prije 5, 6 godina bio svjestan nekakvog tamo malonogometnog kluba koji se, eto, naziva dinamom.
Čudesno je iz doslovno ničega, jer nije postojalo, akumulirati posredstvom zaista svetog imena Dinamo ono što sam jučer vidio. Pa jbt nekoliko desetaka ljudi je na tome radilo, nekoliko stotina ih podržavalo, a taj klub sada je na putu osvajanja drugog naslova prvaka ove države.. u dvorani punoj ultrasa, ali i djece, žena, djevojaka, kibica, dinamovaca sa svih maksimirskih tribina i svih uzrasta.
Svi koji ne dolazite ne znate šta propuštate. — marcio amoroso
Mislim da i mnogi među nama koji nismo Slavonci, vole onaj poznati stih "Slavonijo, ko te nije volio, ne zna šta je izgubio.."
Ta misao gore što ju je Marcio napisao i taj stih koji smo valjda svi barem jednom negdje zapjevali, a koji mi je pao na pamet kad sam pročitao Marcia, sve su mi pojasnili.
Zato što se ne može prenijeti ni taj osjećaj, ni tu buku, ni to uzbuđenje ni vrtlog emocija. Ne može to učiniti tv, a ne mogu bome ni riječi, kako ove ranije napisane, tako ni ove koja ja sad tipkam.
Kako da opišem ili kako da vam televizija prenese osjećaj kad vam u ruci podrhtava plastična čaša piva?
Niti (jako) pijan niti (jako) star, nego od vibracija pjesme, navijanja, skakanja, radosti. Kao da u tom grotlu i jebena plastična čaša želi dati svoj obol, ima potrebu sudjelovati, odbija biti pasivni promatrač - "odjebi, Neki tip, kad se sve trese i drhti ne pada ni meni na pamet samo tebi mirno držat pivo."
Ma samo ti vibriraj, ionak ću te brzo oslobodit tereta pa pleši kol'ko hoćeš.
Ovdje mi ne smeta čak ni onaj ispred mene za kojeg nikad ne znaš kad će sjest, a kad će ustati pa kako sam baš iza njega pratim njegov ritam, dok nismo ustali baš svi.. Ne živcira me ni ekipa koja "ne kuži" (bit će da sam tolerantniji što sam bliže skupini koju treba tolerirati..
:snicker: ), ne smeta mi i ne živcira me baš ništa..
Pitao me
@Zambatine škude na polufinalu ili čak možda četvrtfinalu "Osjećaš li ovo? Mislim klub, sport?".
Odgovorio sam da me veseli, da se radujem, ali da sam samo pobjede doživio uživo i da emociju treba testirati kad je teško.
Na tuzi zbog dinamovih poraza sam odrastao, znam što govorim.
Kad smo jučer poveli 14 sekundi prije kraja pa ovi izjednačili par sekundi kasnije, sjetio sam se Shaktara iste te sekunde i sigurno nisam bio jedini.
Ali i dobio odgovor na pitanje gore.. Ooo, da, stalo mi je.
Futsal Dinamo je - Dinamo, u identitetu njegovih navijača, u ludim tekmama, u igračima gdje valjda nema onog tko nije pomislio "Perić je Petko" i ono ključno, u emociji.
Možda ne znaš tko je "onaj što nosi 3", možda ne znaš kak bi svojih omiljenih 3-1-4-2 utrpao u svega 4+1, nisi siguran kak se zove trener i posve sigurno nemaš pojma tko je u upravi, ali vjeruj mi da je sve drugo tu.
Ma zapravo, ništa mi ne trebaš vjerovati. Uzmi kartu za ponedjeljak, dođi u Dvojku i osjeti.
Opisat se ne da, pokušao sam.