Trener - Mario Kovačević Ne znam zašto se pojedini odmah zapale i nazivaju pljuvačima sve koji komentiraju Kovačevića.
Za mene ti ljudi nisu pljuvači, nego ljudi koji razumiju nogomet.
Današnja utakmica i današnji poraz idu isključivo na dušu treneru, kao i svaka dosadašnja europska blamaža.
Bunkerom i kontrama je dobio Rijeku i Hajduk, ali misliti da se tako može igrati u Europi, jednostavno ne ide.
Ne može, dragi Kova.
Ovo su brže, modernije ekipe.
Nogomet se 2026. igra drugačije, ne onako kako si ga učio godinama u Belupu i Varaždinu, bunker pa rokaj.
Zvone Boban je, po meni, napravio odličan posao. Riješio se igrača za koje danas vidimo gdje su i na kojoj su razini. Ali sve to prepustiti Kovi da vodi, ogromna je pogreška.
I ovo nije nikakvo moje pljuvanje po Kovi.
Isto sam mislio i kad je dobivao Istru, Vukovar i ostale.
Jebote pa to se podrazumijeva, jer imamo budžet o kojem mnogi mogu samo sanjati.
Za mene Kova nije trener za Dinamo pa da uzme krunu i kup.
Prije nego me ovi napadnu, to je moje mišljenje, ne tvrdim da sam u pravu, ali imam pravo tako misliti, pogotovo iz dana u dan sa svakom novom utakmicom.
Dinamo je pokazao da može igrati odlično i stisnuti Genk, ali onda u drugom poluvremenu opet povlačenje i čekanje.
Banalna, ali stalna pogreška, na razini amatera.
Što god se na kraju dogodi, liga, kup ili bilo što drugo, jedna stvar za mene ostaje urezana.
Kovi nikad neću zaboraviti izjavu: „Svaki bod u Europi je veselje.“
Čovječe, vodiš klub koji je pobjeđivao najveće europske velikane, a s tobom danas smo se vratili godinama unazad, u vrijeme kad su nas punili kad god bi stigli.