Tebi @Bosna86 s takvim razmišljanjem da je netko ponudio Olma prije dvije godine za 500.000 eura na kredit, ti ga ne bi uzeo.

Kakav mač za vratom?

Kakva je perspektiva nogometnog kluba bez nogometaša?!

Ponavljam - ako je to uspjelo Ikei ili Bauhausu, zašto ne bi Dinamu?

Ti misliš da je najpametnije čekati da se stadion sam uruši?

Neki ne žele kredite pa bi valjda prodali cijelu momčad za stadion, neki vele da se u Zagrebu ne može ništa graditi. Ja sam valjda malouman kad pogledam da se izgradilo dosta toga u zadnjih 15 godina otkada živim u gradu - i to od trgovačkih centara do razno raznih nekretninskih projekata i na kraju krajeva američke škole koja je niknula za godinu-dvije.

Da nismo malo zabrijali sa teorijama zavjere? Ako Ikea, Supernova, Bauhaus, City centar i da ne nabrajam dalje mogu kupiti zemlju u Zagrebu i graditi na njoj, Dinamu se to ne bi dopustilo?!?!

Po meni je lakse otrpiti par sezona, nego otplacivati kredit 10-15 g — Bosna86

Ti sigurno nemaš stambeni kredit.

Pa onda kupiš zemlju i gradiš, di je problem?

Pa da, jedino ispravno je što @Kwediveli. Stadion se treba financirati iz tekućih prihoda.

Trenutno se može kreditirati izgradnja stadiona po 1-2% kamatne stope i bilo bi suludo transfere igrača investirati u stadion umjesto reinvestiranja u momčad.

Poslovna bilanca kluba je dovoljno dobra da se investira i u stadion i u momčad.

Kolega Cosey želi reći da ljudi imaju godišnju u vlasništvu 30+ godina. — Cavalera

OK, krivo sam shvatio. Pričati u kontekstu Dinama 30 godina je fakat malo pretenciozno. Ja recimo idem duže od 30 godina na utakmice. Znači, gledam klub kroz socijalizam, totalno ortački kapitalizam i možda neki pokušaj kapitalizma u društvu općenito.

Tri imena kluba, nekoliko izmjena načina funkcioniranja kluba - udruga, d.d. izbjegavanja stečaja. Tri valute - jugo dinar, hr dinar, kuna. Totalno različito poimanje kluba i njegovog statusa u Jugoslaviji u odnosu na poimanje danas. Dvije lige u kojima je igrao s time da je hrvatska liga nekoliko puta mijenjala format.

Svakako smo čudniji mi koji smo 30 i više godina na stadionu od onih drugih.

Vani je najnormalnije ekipa koja po 30 i više godina ima godišnju. Toga kod nas baš i nema. — Cosey

? Neslužbene su brojke 6.000 i kusur godišnjih. Ja znam 15tak vlasnika godišnjih ulaznica i velika većina je preko 30 godina. Ne znam odakle tebi dojam koji imaš.

Evo, nekoliko nas je napisalo zašto volim Dinamo. Svaka je priča lijepa.

I gle čuda - još nigdje nisam pročitao “zavolio sam Dinamo kad je napravio najbolji transfer svih vremena. Kad je prodao igrača za 5, 10 ili 20 milijuna eura.”

Zavolio sam ga uživajući u čitanju novinskih tekstova koji pumpaju cijene igrača i pripremaju nas na stanje svijesti u kojima ćemo SLAVITI odlaske igrača iz kluba.

Zavolio sam Dinamo kad je jedan čovjek svakih par tjedana upriličavao presice na kojima je vrijedjao sve što hoda i kritički razmišlja. Čovjek je toliko profinjeno vrijedjao i psovao da ne možeš ne zavoljeti Dinamo gledajući ga.

Zbilja čudno da nitko nije zavolio Dinamo zbog toga.

Čitajući neke forumaše, rekao bi čovjek da je upravo to smisao postojanja kluba.

Toliko o ispiranju mozga. Jebao vas sve koji tako razmišljate klub čija bi jedina svrha bila ostvariti čim više transfera u čim kraćem roku za namirenje nečijih nezasitnih guzica.

Eto, često smo nepravedni prema roditeljima jer “mi znamo bolje”, a ispada da su nam oblikovali život za sva vremena. Za svakog tatu koji je sina zarazio nogometom mogu samo citirati svog dragog i na žalost pokojnog prijatelja “daj mi da nekoga vidim na nogometnom terenu 5 minuta i reći ću ti kakav je karakter za cijeli život”. Ovo bih ja proširio i na navijače jer su navijači Dinama u ovom zadnjem periodu pokazali da je ta ljubav neuništiva jer ako ju nije nije uspjela uništiti mržnja iz samoga upravljača klubom, neće ništa. Kupujući ovogodišnju godišnju ulaznicu i videći ljude u fan shopu i čitajući ove stranice naših dragih gastarbajtera (da se ne naljute domaći navijači), siguran sam da je to tako.

Imao sam 6 godina kad je krenulo Dinamovo proljeće. Stari je volio nogomet i obećao me voditi na utakmicu protiv Sarajeva. Ništa od toga, proveo je cijelu nedjelju u krevetu - dan prije je bila neka fešta kod kuma i njemu je bilo slabo. Nisam znao od čega, to sam shvatio jedno 15 godina kasnije. I tako je prva utakmica bila Olimpija u Zagrebu. Svi ste čuli priču o Dinamovom proljeću - tada se na stadion dolazilo pola sata prije utakmice. Nije se smjelo zakasniti na izlazak igrača na zagrijavanje. Kad su igrači izašli iz tunela, od energije i ljubavi prema njima i klubu naježio si se zauvijek. Dodatnu dramatiku donio je Ćiro tempiranim izlaskom stisnute šake, zamahnute desnice i bijelim šalom oko vrata. Stadion je proključao.

Prva utakmica je bila stresna, Olimpija je dvaput vodila, završilo je 2:2. Plakao sam svaki put kad je Dinamo primio gol, očigledno je stres bio velik, ali tada nije bila tragedija igrati neriješeno jer pobjeda vrijedila 2 boda. Prva pobjeda koju sam vidio je Željo i isto je bilo napeto, Kranjčar i Cerin su zabili za 2:0 u drugom poluvremenu. Tada nisam mogao pojmiti sreću kojom su ljudi bili ispunjeni i smatrao sam takvo stanje stvari normalnim. Pun stadion, grljenje i ljubljenje nepoznatih nakon gola, plave zastave u zraku. San je postao stvarnost, a meni je to bilo toliko normalno. Dinamo prvak, tako treba i biti. Zadnja utakmica sezone Budućnost, revijalna i slavljenička.

Prvo otrežnjenje i to u svakom smislu je bila prva utakmica protiv Zvezde koju sam gledao. Finale kupa proljeće 82. Za ulaznice se čekalo u redu od Oktogona do kina Balkan. Tada je Dinamo imao kioske za prodaju ulaznica na Kvatriću i u Oktogonu. S obzirom na to da je praktički u Oktogonu osnovan Gradjanski, zgodna podudarnost. Inače se išlo na zapad, ali za tu utakmicu je bila tolika navala da smo jedva kupili ulaznice za istok. Stric veli starom “popljuvat će nas ljudi dok će dolje pljuvati na cigane.” Nisam skužio kaj to znači, ali sam poslije vidio da su cigani na stajanju jug. Poslije su se preselili prema svečanoj loži. Uglavnom, 0:1, 1:1, 2:1, penal za Zvezdu i 2:2. Ljudi su negodovali oko penala, ali kad danas gledam sažetak, bio je. Tada se finale kupa igralo na 2 utakmice i Zvezda je pobijedila na Marakani 4:2 nakon Dinamovog vodstva 2:1. Nije se imalo snage za dvostruku krunu. Prve utakmice koje sam gledao na televiziji bile su Vardar-Dinamo 0:3 i upravo to finale Kupa.

Sezona 1982/83 je bila napeta, Partizan je u Maksimiru pobijedio 4:3 i to je bila fenomealna utakmica sa očigledno lošim ishodom. Te sezone sam gledao Dinamo prvi puta u Europi. Sporting i sjedenje zapad. Tada je sjedenje zapad bilo sastavljeno od drvenih klupa. Nije se baš dobro vidjelo od klupa za rezervne igrače, ljudi su živčano palili cigaretu za cigaretom i Cerin je majstorski zabio za 1:0. Poslije utakmice nije bilo baš oduševljenja, tada je domaći teren bio puno veći faktor nego danas. Pregazili su Portugalci Dinamo sa 3:0, a onda sam se prvi put upoznao sa sponzorušama i sponzorima. Neka obiteljska poznanica je avionom išla u Lisabon na utakmicu. Skužio sam nema baš pojma o nogometu pa mi je ta situacija bila nejasna.

Te sezone se osvojio kup, a nakon toga je odlaskom Ćire došlo do apatije. Stari i ja smo išli na svaku utakmicu, a Dinamo je završio u borbi za opstanak. Od one euforije i gungule, na tribinama je ostalo nas par tisuća. Tribine više prazne nego pune. Krug se zatvorio, ali nikada nismo odustajali. Toliko smo nedjelja proveli na stadionu da sam počeo pamtiti utakmice na kojima NISMO bili. Zgadio mi se film Rain man (Tom Cruise i Dustin Hoffman) jer je stari popustio i umjesto da gledamo Dinamo-Hajduk, s mamom i sestrom smo završili u kinu. Bilo mi je to šokantno, ali mislim da je starom bilo više šokantno što sam mu 91. na petu godišnjicu BBB rekao da želim na jug. Taj dan sam prvi puta u životu obrijao tinejdžerske brkove. Stari je rekao ok - on na zapadu, ja na jugu. Poslije sam skužio koliko je to bilo bolno za njega, nije više htio ići na utakmice. Vodio me 8 godina svake nedjelje osim jedne i tu mu kao pravo zlopamtilo pamtim i danas i onda sam ga otkantao samo tako. Okrutno.

Svi znamo kako je završila jugoliga. Kao osnovnoškolac sam doživio zgražanje drugarice iz matematike zbog odlaska na utakmice iako je znala da ne idem sam. Prvi neredi protiv Partizana i raport u ponedjeljak. Nakon Zvezde 13.05. je konsternacija bila potpuna. Neki su uvijek smatrali da si odlaskom na utakmice srozavaš “ugled”, gubiš vrijeme i ostale nebuloze.

Da se cijeli krug života zatvori, zadnja utakmica u jugoligi je bila moje prvo gostovanje. Naravno Olimpija. Dinamo je bio moćan, tik do ultramoćne Zvezde i pregazio domaćina 3:1. Ja sam upoznao policijske pendreke i to od policajaca koji su na konjima (!!!), nabrijanu ekipu i vrlo napete i incidentne situacije. Nešto novo, ne baš bezopasno, ali te uzme kao droga. Raspadom Jugoslavije i promjenom imena, klub se našao u sličnoj situaciji kao prije koju godinu. Gostovanja su bila malobrojna, kad nas se skupilo dva busa, bili smo sretni. Od onda i to prijateljstvo sa Dugavljanjma, d42 i Petrinjcima. U to doba imati jedan bus Goričana i jedan bus ostalih, tako je izgledalo gostovanje. Jer fan club iz Švarcove se raspao. Nije se raspao zbog promjene imena. I nadmudrivanja i borbe protiv uprave, protiv promjene imena, protiv svih mogućih i nemogućih struja. Raspao se jer je Zlodi koji je bio tolika inspiracija otišao u Vukovar i završio u logoru.

S obzirom na godine, imam još sto anegdota i stvari za ispričati. Hvala ti prijatelju što si potaknuo ovu temu.

Dinamo volim jer mi je dao toliko prijatelja i ljudi s kojima dijelim životne stavove da to nema cijene. Jer ga vole djeca koja ne znaju što je to pozitiva. Nisu ga uspjeli satrti ma koliko se trudili.

Jer ima savršeni grb koji nije izašao iz dizajnerskog studija nego iz srca ljudi koji su znali što vole. Dinamov grb govori više od tisuću riječi.

Porto je imao igraca od oko 40 milja i prodao ga otprilike za tu cifru, ali je u kompletu s njim u isti klub isao neki drugi i jeftiniji igrac. Taj 'jeftini' je isao za 50-60 milja, a ovaj 'skupi,' za kojeg je trebalo platiti bivsem klubu veliki postotak je isao za jedan euro :lol: — Infinity

Jebena fora. :rofl:

Hoodice su 299 kuna.

Nema na čemu. Fotke će biti dobre kad na stadionu bude publika, a prekrasne kad se napravi novi stadion. :smile:

Nije da scenografija nije bitna za fotku. :razz:

Baghdatis se odlučio inkognito posvetiti nogometu? — El Capitan

Pitaj Karolinu Šprem. :smile: