Sorry. :rofl:

Evo idem u svom postu potražiti “nacionalni naboj”.

Čovjek nije čuo za cikluse pa zdvaja, a u biti ima problem sam sa sobom.

Više puta se od dalmatinskih reprezentativaca tražilo odjebavanje reprezentacije isto kao što je i Mamić tražio od Modrića i Lovrena suptilnim intervujima “što će to njima, neka uživaju s familijama” prije Rusije da više ne igraju. Neka mi danas netko kaže koje su najbolje nogometne uspomene bilo koga od njih, Subašića i Perišića naprimjer.

Njegov sustav upravljanja se pokazao toliko dobrim da je upravo ljudima koji su igrali u Hajduku najbolji nogometni doseg reprezentacija. Iznimka je Srna koji je napravio puno uspjeha s klubom, ali klub u kojem je Srna igrao je sve ono što autor prezire.

Evo, čovjeka brinu Lige prvaka koje su od naših što nominalno što sudjelujući kao bitan faktor osvajali Bokšić, Boban, Šuker, Bišćan, Šimić, Mandžo, Olić, Modrić, Kovačić, Rakitić, Lovren, Perišić.

Koliko je igrača Hajduka? Jedan pravi i jedan koji ni nema seniorski nastup. Kako svim tim nabrojanim igračima nije smetalo njegovati i kult reprezentacije i kult klupskog nogometa istovremeno. Da li ljudi imaju prekidač pa neke utakmice igraju preko jedne stvari, a na drugima su briljantni. Upravo suprotno, tko je dobio talent i pokušava ga maksimalno koristiti taj grize i za klub i za reprezentaciju, a kome je to tlaka, tak će igrati ispod svog potencijala i za klub i za reprezentaciju.

Vezano za kult reprezentacije, usprkos Mamiću i nama koji ponekad nismo navijali pa i navijali protiv, kvalifikacijsku utakmicu protiv Grka u Maksimiru 2017. je gledalo značajno više ljudi nego istu takvu kvalifikacijsku utakmicu protiv Ukrajine 1997. Isto tako, publika je totalno drugačija i ljudi koji gledaju reprezentaciju su svi - mame, tate, sestre, braća, pa i ovi smiješni navijači nekih Liverpoola i Chelsea iz Hrvatske gledaju reprezentaciju. Ono što je istina vezano za publiku, a tiče se Splita je upravo sastav ljudi na tribini - i njihova je brojnost kao i brojnost ljudi koji prate reprezentaciju upravo posljedica toga što je navijački korpus sastavljen od široke demografske baze. Za razliku od recimo naše koja je svedena na to da se na utakmicu ide “s ekipom.” Konkretno, za Euro koji nije odigran je nekoliko mojih vršnjaka imalo ulaznice za cijele obitelji, a isti ti ljudi na Dinamo idu solo - znači potražnja je u omjeru najmanje 3:1.

Vezano za igranje po Hrvatskoj, generalno se slažem da je Split zapostavljen, ali...prvi sukobi na reprezentativnim utakmicama su bili na Danskoj u Splitu 1997. I tada i protiv Slovenaca se fućkalo Ladiću i Cviti, a na Maksimiru se ni u snu nije dogadjalo slično, možda koji zvižduk Niki Kranjčaru iz poznatih razloga. Ali ono najbitnije je rekao Bilić u intervjuu Dei - JA nisam htio ići igrati van Maksimira. Kao trener i kao igrač želim svoju rutinu i želim neko mjesto gdje se osjećam jakim. A ako se stalno selim okolo, to ne mogu postići.

I recimo upravo bi Bilića kao Splićanina i kao nekog alternativca koji nikada nije bio smatran nikakvim HDZ-ovcem ni blizu mogli uzeti za primjer da li mu je reprezentacija naštetila u karijeri. Igračku mu je skratila, ali mu je trenersku lansirala nevidjeno. Ajmo realno, da li je Bilić trener za Premiership, a Bjelica za HNL...? Koja je razlika izmedju njih? Bilić je vodio reprezentaciju Hrvatske, Bjelica nije. Jasno da nije samo to dovoljno i da neće Čačić trenirati Leeds samo zato jer je bio izbornik na Euru, ali da lansira, sigurno lansira.

Vezano za sredine i cikluse - sve se u životu odvija u ciklusima pa je u takvom jednom i Hajduk. Nije nemoguće da Hajduk bude hrvatska Barcelona pa od kluba koji ne može osvojiti ništa postane dominantan u Hrvatskoj, ali to se sasvim sigurno neće dogoditi dok njima upravljaju ovakvi idioti. Reprezentacija im je toliko smetala da se nisu čak ni reklamirali preko njenog uspjeha u Rusiji, za razliku od jedne Lokomotive koja jest na grotesktan način. To Hajdukovo ignoriranje Rusije je po meni direktno oštećivanje kluba kojim upravljaš, ali oni oštećuju vlastite dioničare već dugo pa to nije ništa novo.

Vezano za male hrvatske sredine - one su ograničene time što jesu. Recimo Slavonski brod kao nogometni centar. Najjači igrač Mandžo. A Marsa je bila najjača kad su za njih igrali braća Mujčin, Petrovići, Veldin Karić i Neno Katulić.

Gorica je osnovana 2009. kao klub, sad ima skupljeg igrača nego Hajduk. Kad je Hajduk zadnji put bio prvak, Gorica nije postojala, a Radnik je igrao u četvrtoj ligi. Tako da da - sve se mijenja i može se promijeniti samo će za mene autor teksta uvijek biti uhljeb tipa Matanić koji na tržištu ne vrijedi ništa, a sebe smatra nekim teškim opinion makerom, a sva “moć” mu proizlazi iz subvencija države koju ne može smisliti.

Govoriti o pretjeranom kultu ičega u sredinama gdje Hajduk živi vječno, a Dinamo je Svetinja je malo smiješno.

Ipak je čovjek potpisnik Deklaracije o zajedničkom jeziku Srba, Hrvata, Crnogoraca i Bosanaca.

Višestruki autor knjiga koje otkupljuje ministarstvo kulture.

Knjiga postane scenarij na film pa padne neka pinka i od HAVC-a.

U medjuvremenu nakladnik u kojem pišeš ode u predstečajnu nagodbu, a Jurica cijelo vrijeme ima masne honorare.

Klub za koji navijaš je smeće s kojim se sprda pola Hrvatske.

Nije lako.

:lol: :lol: :lol:

Jurica Pavičić. :lol:

Imao je ne baš uspješnu epizodu u Dragovoljcu.

Pišu Kwedijeve SN da je Jovićević novi trener Dnjipra1.

Dinko Jeličić smijenjen u Rudešu, Carević novi trener.

S obzirom na to da je Rudeš često usputna trenerska stanica za Dinamov stručni stožer, bilo bi zanimljivo da u Maksimiru dodje do prevrata pa da Carević postane trener Dinama. :lol:

Morata u Juveu.

Nikad zadovoljni Juve, prvo im Kulenović nije bio dobar, a sada ni Petković.

To mi je normalno ako si cijeli život u Zagrebu.
— Mali dioničar

Pa, za očekivati je, ali Dinamo za mnogobrojne nije (prvenstveno) lokalni zagrebački klub, nego svenacionalni ili općenacionalni ili naprosto najuspješniji za mlađe, pa se ni njegovi navijači ne regrutiraju nužno iz zagrebačkog bazena. — Neki tip sa Zapada

Ovo si mi izvadio iz konteksta. :smile:

Mislio sam na djecu koja su rodjena u Zagrebu, a roditelji im nisu dinamovci.

Jasno mi je da se dinamovci regrutiraju (i) van Zagreba.

Realno može tako zvati i Vuškovića i Gvardiola, ali kad oni ne igraju ni za U21...

To mi je normalno ako si cijeli život u Zagrebu.

Imam ja praktički najboljeg frenda koji cijeli život živi u Gorici/Zagrebu, njihov stari Imoćanin dinamovac, a brat i on hajdukovci.

To je već malo čudno, ali neka im. Rodjak im je bio velika zvijezda Hajduka 80tih pa možda zato.

A Maksimir tako otvoren da širi zvuk ne samo do Rebra nego i do Petrove. :smile: