Koliko je Zoran Mamić zapravo dobar trener? Mislim da je Mamić solidan trener, a od svih hrvatskih trenera jedan je od boljih čitača igre u smislu promjena formacija i ritma igre za vrijeme utakmice.
To je isto naučio s vremenom jer je recimo Austriu u Beču vodio 3:1 pa je išao zatvarati utakmicu, popio gol pa ispao.
Recimo danas, odnosno protiv Feyenoorda je ritam utakmice odveo na stranu Dinama upravo dobrim izmjenama. Problem je da mu izmjene možda ne bi ni bile potrebne da je u startu stavio optimalnu momčad. Samim izborom prvih 11 se stavio u podredjeni položaj iz kojeg se morao čupati, a to je napravio dobro.
Jasno, za takve akrobacije ima puno prostora jer je jednakiji od bilo kojeg drugog Dinamovog trenera.
Ono što nikada nećemo saznati je kako bi funkcionirao u nekom klubu koji nije Dinamo jer ovdje Mamići imaju najbolji risk/reward. Teško bi se on prihvatio biti trener Leverkusena sve da ga i zove jer bi tamo radio za plaću, a ovdje ima stoputa više kombinacija za sebe.
A sad Mamić bez obzira na brata ima još jednu prednost koju generalno imaju bivši igrači top klubova. Pod top klubova mislim na klub u državi/savezu iz kojeg jesi. Recimo bivši igrač Dinama ima značajno veću priliku biti trener Dinama i to kao vrlo mlad nego netko tko s Dinamom nema veze. Tako je recimo Mario Cvitanović dobio šansu koju je realno Bjelica zaslužio i prije njega, ali Mario je već bio u sustavu pa mu je to bio poguranac. Recimo, jasno da bi Zoran htio biti ono što je Guardiola bio u Barceloni, a Guardiola nikad ne bi dobio tu šansu da nije cijeli život tamo. I sad kad je s Barcelonom napravio rezultate, jasno je da se pozicionirao da je njegov benchmark samo neki top klub. Bila bi sasvim druga priča da je Guardiola krenuo od Celte pa s njom stvarao čuda pa su ga zvali u Barcelonu.
Tako da nikada nećemo saznati kako bi Mamićeva karijera izgledala da je trenerski Jurčić. Kreneš pa radiš dobar posao s Belupom pa se tako kvalificiraš za Dinamo.
Cilj svakog trenera i je da bira posao u smislu dolaska u sredinu gdje će odlučivati o čim više kadrovskih rješenja u klubu i to je prirodno.
Ono što nije prirodno je da si Obitelj napravi monopol u tom odlučivanju.
Recimo Guardiola ma koliko je dao Barceloni i Barcelona njemu shvaća da se mora micati i vraćati i stvarati i svoj paralelni put i da je klub više od njega, a ovdje imamo suprotnu situaciju.