Posljedice Corona virusa na Dinamo i na nogomet općenito? Mislim da stvaranje Superlige spada ovdje.
Baš hrpa slučajnosti koje se se poklopile.
1. Klubovi imaju otežano servisiranje dugova zbog nedostatka matchday prihoda u kombinaciji sa klupskim ulaganjima u infrastrukturu (najdrastičniji primjer Tottenham). Recimo oni su dužni za stadion, Barcelona treba reset zbog ogromnih plaća, Milan i Inter trebaju stadion. Dolazi Europska Superliga powered by JP Morgan koja svakom klubu osnivaču daje 350 milijuna eura. U konkretnim slučajevima, Tottenham se rješava duga za stadion, a milanski klubovi si mogu napraviti novi. Možda i svatko svoj.
2. Publike na stadionima nema, navijači su navikli gledati utakmice na televiziji što ih i službeno stavlja u kategoriju gledatelja, a ne navijača. Potrošača TV paketa i konzumenata TV reklama. Ne može doći do reakcija na tribinama.
3. Svaki oblik gradjanskog neposluha u vidu prosvjeda u gradovima bio bi snažno osudjen jer bi bio “neodgovoran zbog rizika širenja virusa”. Zamislimo zgražanje javnosti da neki “idioti” u vrijeme ovakve globalne prijetnje naprave superspread events zbog tamo nekog jebenog nogometa.
4. Netom održani izbori za predsjednike Barcelone i Reala. Treba biti malo veći naivac da se pomisli da Perez kao čelni čovjek Superlige je sasvim slučajno inicirao praktički prijevremene izbore u skladu sa statutom Reala na kojima je bio jedini kandidat i dobio mandat na 4 godine u Realu evo baš tjedan dva prije osnivanja Superlige.
5. Novac potreban za startanje Lige je teški kikiriki. Zbog smanjene i odgodjene potrošnje ljudi koji su u lockdownu i paralelno jako ekspanzivne politike centralnih banaka, novca ima na bacanje, saml u Hrvatskoj je trenutni višak likvid osti sustava više od 40 milijardi kuna. Zato je nevjerojatno medijsko potenciranje silnog ulaganja od 3,5 milijarde eura u projekt. Samo za orjentir, INA kao kompanija trenutno vrijedi više od toga. Znači sa 3,5 milijarde eura će se prvih 10-15 klubova namamiti u projekt. Ne sumnjam da će se projekt dalje širiti, ali po američkom modelu. Novi članovi plaćat će ulazak u franšizu. Jasno da će im se to isplatiti pa će to i raditi. Recimo za 10 godina kad će biti europske 2 ili 4 divizije te lige i ulazak u Ligu će koštati 200-300 milijuna eura, a klub koji će taj novac dobiti kroz sudjelovanje u Ligi s povratom 3-5 godina i svi sretni i zadovoljni.
6. Puno je ljudi europske srednje klase pa i jako velikih zaljubljenika u nogomet koji su strastveni pratitelji američkih franšiza. Jasno je da su u ovoj priči glavni akteri pri formiranju Amerikanci koji su sve dobro izračunali u suradnji sa Perezom i Laportom koji su ovom potezom toliko ismijali socios model da je to groteksno. Naravno da klubovi osnivači nisu klubovi koji to trenutnim stanjem ekipa zaslužuju nego oni koji imaju kombinaciju najjačeg marketinškog dosega, stadionske infrastrukture ili potrebu za istom i strukturu odlučivanja unutar klubova koja je jasna. Može se sedam Kloppova, Wengera ili Fergusona slikati.
Sve u svemu, eto živimo u zanimljivim vremenima. Ono čega mi je ponajviše žao je da je ovo za hrvatski nogomet moment usporediv sa utjecajem Draženove pogibije na košarku. Već vidim nogometne “Hezonje” kojima se ne da igrati za reprezentaciju i nove mešetare koji se hvale koliko su igrača utopili u Superligu.