VIDEO Bili smo na treningu dva ozlijeđena dinamovca: 'Jedan će biti s momčadi i na pripremama'
Piše Hrvoje Tironi
subota, 4.11.2023. u 7:07
Čim su skinuli štake i počeli hodati, sve je krenulo nabolje, otkriva trener Stipe Marina. Stojković nije mogao vjerovati da ne može stati na nogu, a Kačavenda se, kaže, ponaša kao da mu je slomljen nožni prst...
Nije mi lako, imam tek 20 godina, a iza mene su već dvije operacije. Ali pozitivan sam, uvijek sam bio i bit ću takav. Znam da ću se izvući iz ove situacije, pa da ću na kraju izaći kao pobjednik. I ne plašim se budućnosti, želim što prije završiti s rehabilitacijom i vratiti se na teren, jasan je Lukas Kačavenda.
Dva velika prijatelja, dvije velike ozljede. Lukas Kačavenda (20) i Luka Stojković (20) trebali su biti velika pojačanja Dinama za još jedan napad na europsko proljeće, no sreća im je okrenula leđa. I njima i treneru Sergeju Jakiroviću, kao i svim navijačima zagrebačkog kluba. Dva mlada talenta hrvatskog nogometa ozlijedila su koljena, a od njihovih operacija koje su obavljene na isti dan prošla su - točno dva mjeseca.
Kačevenda i Stojković rehabilitaciju svakodnevno obavljaju u Maksimiru, sve pod budnim okom Dinamova kondicijskog trenera Stipe Marine. Već na prvu Dinamovi su nas klinci - oduševili. Dva bivša "lokosa" trenutačno prolaze najteže dane svojih igračkih karijera, ali s njihovih se lica ne skida osmijeh. Niti optimizam. Kačavenda i Stojković vjeruju u "bolje sutra", a ti će dani, prema svemu što smo vidjeli, doći brzo.
- Dečki su mentalno dobri, a onih najkritičnijih mjesec dana sad je iza nas. Taj uvodni period je najteži, dečki marljivo rade, a imaju osjećaj da se ništa ne događa. Čim su skinuli štake i počeli hodati, sve je krenulo nabolje. Stojković već normalno trčkara, Kačavenda će s tim krenuti za 15-20 dana. Nasreću, najdosadniji dio rehabilitacije je završio - priča nam Stipe Marina pa dodaje:
- Puno je lakše jer dečki cijelo vrijeme rade u paru, atmosfera je stalno pozitivna. Otprilike su to iste ozljede, iako je Kačavendina priča zahtjevnija jer je riječ o rerupturi križnih ligamenata, pa smo s njim oprezniji. Na treninzima ima puno dobre zezancije, ali se i jako ozbiljno radi. To je najvažnije.
Zagreb: Lukas Kačavenda i Luka Stojković
Već samo zagrijavanje za trening nije izgledalo jednostavno. Kačavenda je ležeći vozio bicikl, Stojković marljivo radio na stabilizaciji koljena. Obojica su se ubrzo preselila na pokretnu traku, na kojoj su držali balans stojeći na velikoj lopti. Bilo je tu smijeha, nekako smo ostali dojma kako se u toj priči za sada bolje snalazi Stojković. I logično, on će brže na teren.
- Ma ja bih ovako mogao i zaspati - nasmijao se Stojković.
A kakav je dan ozlijeđenih Dinamovih talenata?
- U prvoj fazi najviše smo radili na terapijama ledom, smanjenju otoka i boli, tu bismo proveli nekih 45 minuta. Onda bismo imali trening od dva i pol do tri sata, pa opet terapije. Ma, dnevno s dečkima radimo od 4 do 5 sati. Kažem, najvažnije je da bude dobra atmosfera, drugačije ne ide kad oporavak traje više mjeseci.
Hoćemo li dečke do kraja sezone vidjeti na terenu?
- Stojkovićeva ozljeda je manje kompleksna, očekujem da će se već u kasnijem dijelu zimskih priprema uključiti u uvodni dio treninga s momčadi, a Kačavenda će s takvim treninzima krenuti dva-tri mjeseca kasnije. Realno, on super napreduje, moram ga čak i ponekad kočiti, ali zbog te situacije s rerupturom s njim moramo biti jako oprezni. Ali optimist sam, vjerujem da će se obojica vratiti do kraja sezone.
- Nisam znao što me čeka, Kačavenda je već prošao jednu operaciju pa sam puno pričao s njim. I na početku mi je bilo jako teško. Ništa nisam mogao poslije operacije, bilo mi je nevjerojatno da ne mogu stati na nogu, ponekad bih pomislio hoću li više moći igrati nogomet. Ali kad nakon mjesec dana sve krene nabolje, kad osjetite napredak, onda je sve puno lakše - priča nam Stojković pa dodaje:
- Kad sam se ozlijedio na zagrijavanju protiv Rijeke, nisam znao je li odmah riječ o križnim ligamentima. Stipe Marina mi je napravio test za križne ligamente, nije mi ništa rekao, ali sam po izrazu lica vidio da bi moglo biti nešto teže. Koljeno mi je zaplesalo, nisam osjetio ni bol ni zvuk, imao sam dojam da mogu igrati utakmicu. Ali osjetio sam da mi koljeno nije stabilno, pa je bilo bolje stati i vidjeti što se događa.
Kačavendi je ovo pak druga ozljeda koljena...
- Neki nogometaši jako potonu kad im se to dogodi drugi put u karijeri, već znaju što ih čeka, imaju milijun upitnika nad glavom. A Kačavenda? Taj dečko je psihički nevjerojatan, on se ponaša kao da mu je slomljen nožni prst - priča Marina.
Što vam je za sada bilo najteže?
- U Dinamu smo imali buran period s rezultatima, a mi gledamo i ne možemo im pomoći. Najradije bismo istrčali na teren, u podsvijesti mislite kao da možete pomoći momčadi iako ste svjesni da je to suludo. Najteže je gledati kako dečki igraju i treniraju, a vi ste po cijele dane samo u teretani - kažu uglas dva mlada Dinamova aduta.
A dečki i dalje maštaju zaigrati pred punim Maksimirom...
- Meni je odmalena san zaigrati pred punim Maksimirom, vjerujem da će mi se to vrlo brzo i ostvariti. Ma obojica želimo opravdati povjerenje navijača koji su se veselili našem dolasku u Dinamo. Imamo kvalitetu, imamo volju, uvijek ostavljamo srce na terenu, znam da će navijači to prepoznati u nama. Vjerujem da ćemo dogodine ući u Ligu prvaka, u Europi napraviti više i od prethodnih generacija - priča Kačavenda.
Luka Stojković je upisao službeni debi za Dinamo, odradio je 20-ak minuta protiv Sparte Prag.
- Uh, kakav je to bio osjećaj. Moja prva utakmica za Dinamo, odmah i europska. Bilo je puno navijača, a poslije utakmice smo otišli ispod sjevera, svi zapjevali s Bad Blue Boysima. Nevjerojatan osjećaj. Siguran sam da obojica možemo pomoći Dinamu sljedeće sezone, da ne vjerujemo u to ne bismo toliko ni radili na rehabilitaciji.
Stojković je protiv Sparte debitirao s brojem 86, poslije toga je zadužio Dinamovu "sedmicu".
- Taj broj nosi određenu težinu, svjestan sam toga. Prije su je nosili Olmo i Ivanušec, veliki igrači.
Što bi Kačavenda "uzeo" Stojkoviću da unaprijedi svoju igru?
- Sigurno taj njegov šut, te 'bombe' lijevom i desnom nogom. Stvarno zna dobro opaliti iz daljine - kaže Lukas.
A obratno?
- Malo više te pozitivne drskosti, tu me Kačavenda oduševljava - priča Stojković.
Kako pak dečki provode slobodno vrijeme? Natječu li se u kakvim igrama?
- Hm, još nikad nismo igrali PlayStation, mislim da sam u tome bolji. Dok smo bili u Lokomotivi znali smo jedan protiv drugoga igrati stolni tenis, tu je uvijek bilo drame, bili su to 'šarf' mečevi. Nešto smo pričali da ćemo se ogledati u tenisu, ali to će sad pričekati, ha, ha - kaže Kačavenda, dok Stojković za kraj dodaje:
- Mene najviše veseli biljar, rekao bih da sam tu dosta dobar. Prije nekih godinu i pol sam ga prvi put zaigrao s tatom, jako mi se sviđa taj sport. I biljar i snooker. Često ga igram s prijateljima, tu Lukas ipak ne bi imao nikakve šanse, ha, ha.
Kačavenda i Stojković marljivo rade, njihov radni dan često je teži i od ostalih prvotimaca. Dečki sanjaju povratak na teren, kako je rekao i njihov kondicijski trener Stipe Marina - obojica se nadaju ponekoj minuti do kraja ove sezone. Pa od ljeta za njih stiže vrijeme dokazivanja, obojica žele ispuniti snove, postati važni igrači Dinama. Na radost sebe i svih navijača...