Grad Zagreb Po retorici većine ovdje na ovoj temi mogu zaključiti da ste većinom mladi ljudi. Nama koji smo patili uz Dinamo u jugi kada nam je klub bio jedini nosilac našeg hrvatskog ponosa i domoljublja osjećaji prema klubu sasvim su drugačiji. Kako su nas onda jebali, tukli, kakve nepravde smo trpili i doživljavali i sve smo to preživjeli zbog ljubavi prema klubu i Hrvatskoj. U slobodnoj Hrvatskoj danas borit se protiv nekakvih iracionalnih jugoslavena, pedera i ne znam koga još za mene je vrhunska pizdarija, nakon proživljene stvarnosti bivše države. Kad bi htjeli slušati o tome vam govori i priča i Zvone. On je upravo personifikacija toga. Dinamo je danas za mene prije svega nosilac mog zagrebačkog identiteta, meni je apsurdno danas dokazivati da je Dinamo više hrvatski od bilo kojeg kluba u ligi. Pa kvragu svi smo danas Hrvati. Ok zajebancija je na Hajduk, ali mi smo pjevali Dinamo i Hajduk dva su kluba bratska s njima se ponosi čitava Hrvatska. Danas to ne bi niti u ludilu pjevao jer ih ne podnosim zboh njihove mitomanije i samoljublja prije svega. I da zbog te neke prazne glupe priče narodnoga kluba jer to nisu.
Ali dajte više ohladite od tih imaginarnih jugoslavena, komunista i pedera.