Da, ali vise puta je napisano od ljudi da su svjesni i problematike i stanja tako da neznam cemu svaki dan kuknjava u ovako divnim vremenima.

Godine i godine ne brige o shopu sigurno se ne moze u mjesec,dva popravit u cijelosti. Strpljenja samo i sve ce bit dobro

Jesen, 4.listopad 2007. godine.
Devet mi je godina. Betonsko dvorište, drvena ograda, dobro izraubana lopta i ja.
U igri mašte ja sam cijela postava... Koch, Etto, Schildefend, Modrić, Mandžukić... Maštam kako Dinamo preokreće 0 -1 iz Maksimira.
Tu večer nekoliko sati kasnije Mandžukić pogađa za 0-3 na Amsterdam Areni. Suze radosnice, dječačka sreća, skakanje, navijanje!Stari ustaje, stišće šaku i izgovara dvije rečenice: "Sine igramo kao Gradjanski!" Pitam ga: "Tata tko je Gradjanski?" On odgovara: "Dinamo je Gradjanski!".

Sad... dok ovo pišem, nakon stotina i stotina utakmica, stadiona i gradova, prevaljenih kilometara, pobjeda i poraza, svjestan sam da ništa prije i ništa poslije neće produbiti moju ljubav prema Dinamu kao od mog starog te dvije kratke, jednostavne rečenice.
Od tada iz glave ne izlazi Gradjanski. I nikada nije došlo ni u pitanje da su dva kluba zapravo jedan! Kao jedno ime u cijelom tom vrtlogu povijesti. Kao jedan simbol nade i otpora. Kao jedna misao da patnja postaje pobjeda! Hrvatska, Gradjanski, Dinamo živi u svojoj djeci. I koraci slavnih Purgera i dalje odzvanjaju zagrebačkim ulicama.

I danas opet onako u mašti, kao nebrojeno puta na dvorištu s loptom u nogama ispred drvenog plota gdje su padali svi... zabijao sam Arsenalu, rušio Werder i Ajax u gostima... Kad si klinac mašta je velika, sve ti je moguće i Dinamo baš uvijek nekako pobjeđuje. Danas sa 26 godina u mislima i dalje vrtim i razmišljam kakve će sve nove pobjede doći. Na terenu ili van njega. Golovi u devedesetoj, titule. Al' kad bi bar bilo moguće stati na istočni nasip, zbijen među tisuće Purgera i gledati "Plave" kako istrčavaju na tvrdi zagrebački leš u Koturaškoj. Ipak, Purgeri i danas koračaju Koturaškom, plavi barjak je visoko podignut u zrak. Gradjanski ostaje zauvijek!

JER GRADJANSKI JE SILAN!
GRADJANSKI JE IDEJA!


Mnogo je datuma u povijesti navijačkih grupa i nogometnih klubova. Mnogo događaja na koja se sjećamo sa ponosom i visoko uzdignute glave. To su većinom događaji opjevani u pjesmama, slavljeni, obilježavani, prepricavani stotinama puta...A imamo i one posebne, neznatne, nepoznate, "privatne", "male" a za pojedinca velike, osjećajne i nikad zaboravljene.

Sezona 2022/2023.
31. Prvenstveno kolo, uobičajeno slaba posjeta. Tisuću Bad Blue Boysa na svom sjeveru. Dinamo-Varaždin. Nezanimljiva ali za mene nezaboravna utakmica. Sredinom prvog poluvremena Sjever sa visoko podignutim rukama u zraku, skandira... "Gradjanski Zagreb !!!!".
Odzvanjalo je Maksimirom, odzvanjalo je u mom srcu koje je bilo puno purgerskog ponosa. Odzvanjalo je kroz povijest, kroz sve bitke neuništivog plavog kluba i neslomljive grupe, kroz sve trenutke purgerske hraborsti i odvažnosti. Odzvanjalo je i sve do one nesretne 1945. Kao spomen na ideju koju je nemoguće zabraniti, ugasiti, zapaliti i uništiti. Kao ideju koja živi kroz Dinamo.
Odzvanjalo je purgerski! Glasno!

SILNI, NESLOMLJIVI KLUBE - SRETAN TI ROĐENDAN!

Taj natpis stoji tamo vise od 15 godina.

naravno da ne, medvedgrad ima odlicnu pivu

3333