dZG - Članstvo & Godišnje ulaznice Nešto sam zajeb'o, pa ako se može spojit u jedan post... Uglavnom, parkiramo, ulazimo, vidim u prizemlju ima mjesta, sjednemo, popijemo piće i ispratimo prvo poluvrijeme lokse i hajduka. Mudri im se ruga, mogao bi ovo biti dobar dan.
Odemo gore, red za učlanjenje je oho-ho. Klinci se uslikaju sa Tomom Šokotom i Marom, pitaju me "kako oni ovako stari mogu igrat u Dinamu", objasnim im da su nekad prije igrali i oni usute. Red je i dalje dug. Ajde, nema veze, čekamo i pratimo drugo poluvrijeme, učlanili se, lokal je već pun, ovi izgubili, sad samo da mi dobijemo i savršena nedjelja. Ali, dajte najte, to smo ipak mi...
Nije ni krenulo, gubimo. Iako bolji, lopta neće u gol. Inače mrzim, iz dna duše mrzim praćenje utakmica u kafiću. Em ne čujem kako treba, em ne vidim kako treba, em oko mene 453 trenera koji ima svaki svoje mišljenje, ali hajde, vidim klincima super, pa nekako trpim. 4,5 Heinekena pa se nekako izgura.
Na poluvremenu odem po članske, nisu još gotove. Ajd... Bit će na kraju. Valjda. U drugom poluvremenu napokon izjednačimo, ali odmah iza opet spušimo gol. Na kraju izgubili. A stvarno smo imali priliku... Ništa, nema veze. Ako izuzmemo poraze u Europi, ovaj poraz mi je možda i najlakše pao od svih poraza u Ligi.
1.Nismo bili loši
2.Kiksali su i ostali
3.Klinci su doživjeli nešto posebno, usudio bih se reći i posebnije od onog kad sam ih jedan jedini put odveo na Maksimir, a nadam se da će vrijeme i obaveze dopustiti da toga bude što više.