Grad Zagreb Ljude cesto hvata nostalgija pri pomisli na djetinjstvo i mladost. Pa i mene vuce nostalgija za djetinjstvom, a to sto sam zivio u selu bez asfalta i s bunarom vode koji ljeti presusi nema veze.
Naravno da sam bio sretan, al bio sam klinac i nisam imao nikakve brige, pa je lako bilo biti sretan, iako sam imao prilicno gadno djetinjstvo kad sad s ovom glavom to sve saberem.
Tad sam vjerojatno bio sretniji, zbog nebrige, al danas mi je sigurno bolje. Bolje je i svima oko mene. Ja danas ne mogu razumjeti da djeca koja zive 10m pjesacenja od skole idu u skolu busom, a imao sam skolske kolege koje su isle pjeske i 45m do lokalne skole, a onda kasnije tih 45m pjeske pa na bus u srednju do grada. I sad da mi neki roditelj kaze da je njemu tad bilo bolje prvo bih mu rekao da posalje dijete pjeske u skolu, pa nek pita to dijete jel mu bolje pjeske ili busom. Naravno da smo se mi smijali i zabavljali dok smo pjesacili, ali mi za bolje nismo znali.
Za 30 godina ce te klince koji idu busom hvatati nostalgija, a to sto se sad s roditeljima je*e sest sati da stigne na more, a sto ce tad stizati za tri sata, to nikom nista.