Svaki novi javni istup ili osvrt "branitelja" i zagovaratelja ovog nakaznog rješenja, pa tako i ovaj recentni Ilićev kod Stankovića (nota bene!), dodatno potvrđuje kako je odreda riječ o izuzetno samodopadnim ljudima i uobraženim snobovima koji su, a to je zabrinjavajuće, uistinu duboko uvjereni u vlastitu prosvjetljenost, progresivnost i intelektualnu superiornost.

Gadljivo ih je više slušati, gledati i čitati. Duboko sam uvjeren kako on i njemu slični, a pri tome mislim i na studente, njihove profesore, članove žirija, DAZ, zagrebačko gradsko vodstvo itd. na sve nas dinamovce gledaju kao na inferiornu primitivnu bagru. Ta vrsta elitizma i snobizma svojstvena je prevladavajućem broju ljudi na lijevom dijelu svjetonazorskog spektra koji se na našu veliku žalost doveo u poziciju da odlučuje o jednoj od najvažnijih stvari u povijesti kluba, ali i grada.

Nemojmo se pored zdravih očiju zavaravati kakvim ideološkim strujama pripadaju svi oni. U najbolju su ruku ravnodušni prema Dinamu. Za neke je i to previše reći. Nema tu potrebe konstruirati teorije zavjera. Jednostavno svoj svoga prepoznaje i brani.

Razina uobraženosti i samodopadnosti arhitekata i okupljenih studenata je zapanjujuća, a njihov zajednički nastup s pozicije moralne i estetske superiornosti je zastrašujuć. Čak je, rekao bih, prešao granicu zabrinjavajućeg stanja i postao nešto što će se teško ili nikako popraviti. Nadam se da griješim.

Ovo ne smije proći ni pod koju cijenu jer bi značilo kapitulaciju pred tom skupinom samoproglašenih progresivaca. Tko misli kako ove nema nikakve veze za svjetonazorskim i na koncu konca političkim opredjeljenjima grdno se vara. Pitanje oblikovanja javnog prostora i estetike (poimanja lijepog i skladnog) općenito odraz je stanja svijesti pojedinog društva, kulture ili civilizacije. Duboko naslijeđe socrealističkog poimanja arhitekture u nas tome je najočitiji primjer. Na stranu sa časnim iznimkama.

Ovaj prijedlog stadiona, osim što očito ne zadovoljava kriterije utilitarnosti, dakle korisnosti i svrsishodnosti, nije niti lijep i u konačnici je odraz političkih i svjetonazorskih opredjeljenja kako arhitekata, tako i velike većine članova žirija te jučer okupljenih studenata.

Jao nama ako je ovo ono što ćemo dobiti i ako nam je ovo budući naraštaj ljudi koji će osmišljavati i oblikovati prostor u kojem živimo.

Imali netko Dinamove revije iz 1989., 1990. i 1991.?

Ne znam gdje bih ovo pitao pa ću pitati ovdje. Ovdje je snimka gostovanja u Bergamo 1990. godine. Na videu se oko 12:30, nešto prije i poslije, u autobusu čuje pjesma očito na kazeti puštena (Fast Eddie - Yo Yo Get Funky iz '88.) u koju su, pretpostavljam, ubačeni dijelovi s navijanjem. Remek-djelo! Ima li netko nekim čudom tu kazetu, snimku ili bilo što slično? Zaista remek djelo, pjesma, kao i cijeli video pršti old schoolom, neponovljivo jednostavno. Kontekst vremena i povijesni trenutak, okolnosti, ljudi...Nisam to doživio, ali cijeli vidio miriše na pravu dinamovštinu, old school i hrvatski naboj.

Poveznica na video: https://youtu.be/S4k_8_HkyME?si=J3Rr8cEla7psp_o3

Ovo je privremeni stadion za Dinamo i tako se treba ponašati prema njemu — mokoxax468

Sve stoji, ali i to privremeno rješenje bi bilo dobro što bolje iskoristiti. Na kraju krajeva, to bi omogućilo i nešto više ljudi na tribinama u domaćim natjecanjima, naravno ne previše, što je svakako poželjno.

Informativno, možemo li se nadati ugradnji sigurnih stajanja na novoj Kranjčevićevoj? To bi podignulo cijelu priču siguran sam. Možda se već i pisalo o tome, ali da ne tražim sada...

Imam malu kolekciju pa ju nastojim proširiti. Ima na Njuškalu nekih brojeva da, ali eto, ako netko slučajno ima nešto u pristojnom stanju neka se javi.

Hvala svakako!

Već sam postavio pitanje u rubrici Kupujem / Prodajem, ali nije na odmet pitati i ovdje. Prodaje li netko stare Dinamove revije iz 1980-ih i početka 1990-ih?

Prodaje li netko stare Dinamove revije iz 1980-ih i početka 1990-ih?

Jedno pitanje za upućene. Naime, dugogodišnji sam vlasnik godišnjih ulaznica pa sam ispao iz štosa po pitanju nabavke ulaznica za pojedinačne domaće tekme. Kakvi su izgledi i mogućnosti kupnje ulaznica za utakmicu s Milanom, hoće li što biti pušteno pred samu utakmicu?

UEFA kao UEFA...Propisi idu u smjeru potpune sterilizacije nogometne igre. Međutim, što se HNL-a tiče, jasno je da su se društveno-političke okolnosti značajno promijenile u odnosu na vrijeme prije 40 ili 50 godina. Bez obzira na to klub se toga, bilo to i samo u hrvatskim okvirima, ne bi smio ni trebao olako riješiti. To je jednostavno dio klupske povijesti, tradicije i identiteta.



Slažem se, trenutno rješenje izglasano preko Socios appa mi je zaista lišeno ikakvog dubljeg sadržaja. Eto, nadajmo se da će se i po tom pitanju nešto promijeniti, nabolje naravno.

Mislim kako jedna "sitnica" koja nije dres, ali je itekako vidljiva i dio vizualnog identiteta kluba, zaslužuje biti raspravljena. Naime, već nekoliko godina Dinamov kapetan na ruci ne nosi kapetansku traku u bojama hrvatske trobojnice i osobno me zanemarivanje tog "detalja" zabrinjava i žalosti. Zašto? Prvenstveno zato što se na taj način svjesno/nesvijesno odričemo jednog izuzetno važnog, a za mene osobno daleko najvažnijeg dijela klupskog identiteta - hrvatstva. Nije potrebno ovdje tumačiti i prepričavati kako su Dinamovi kapetani u vrijeme Jugoslavije namjerno okretali kapetansku traku ne bi li im oko ruke bile
stegnute hrvatske boje. S obzirom na zaista veliki broj vrsnih poznavatelja klupske povijesti na ovom forumu vjerujem kako je ova crtica sasvim dovoljna za početno stjecanje predodžbe o važnosti ovog pitanja. Slobodno ju produbite i proširite. Što napraviti? Pod preduvjetom da postoji još netko kome ovo ispuštanje trobojnice nije po volji, naravno.

Siguran sam kako bi klub, na inicijativu navijača/ članova, uz minimum truda i napora, neovisno o tome tko je dobavljač opreme, odnosno tehnički sponzor, to mogao riješiti vrlo, vrlo brzo i lako. Zaista mislim kako se ovdje radi o neprocjenjivoj klupskoj baštini i nečemu što bi moralo biti samorazumljiv dio vizualnog klupskog identiteta, a ne nečemu što će biti prepušteno stihiji, nebrizi, zaboravu i pomahnitaloj komercijalizaciji. Postoji li još netko sa sličnim ili istim razmišljanjem i željom da se trobojnica vrati?

Ako je o ovome već raspravljano unaprijed se ispričavam, slobodno obrišite tekst.