Radio sam terenski po Zagrebu, uvijek mi je bio gušt sjesti negdje u neki kvart u neki birc i popiti kavu/cugu i nikad se nigdje nisam osjećao da nisam doma. Zagreb je rodni grad, drugog nema, ima svojih problema, ali opet je naš i jebi ga.

Ali moj je dio grada Dubrava...Kvart kojeg mnogi ne vole, ali jebi ga. Ima neki svoj šmek, ili ti sjedne ili ne.



Četvrti čovjek po redu je ubio i za Zagreb i Dinamo...Evo dijela teksta i stvarno je kak treba

Purgeri se bude, Agram rađa face grube
Bilo bu kak bude, Bog te čuva kad si purger
Građanski je Dinamo, za njega vrtim runde
Na sjevernoj tribini vječno živi Josip Kuže
Za Emila Peršku polažem plave ruže
Budi gospon, digni šake kada te okruže
Grič i Medveščak, grmi kula Lotrščak
Potok je Vrapčak, ne idu žvaka i seljak
Zapovijed je order, zasluži si orden
Pokaži poštovanje il ga dobij malo morgen

Deset soma četrdeset ako zatreba, spustit ćemo gustu maglu iznad Zagreba

14 godina...Afriko rano moja

Prvi Poljud prošle godine. Navijanje nakon kraja prvog poluvremena još nekoliko minuta i tovarske face s predimenzioniranim cvikama a'la Tonči Gabrić kojima nikaj nije jasno i počinju shvaćati da s ovima nekaj nije v redu.

Finale Kupa jer sam shvatio koji horor čeka protivnike na Kranjči. Jedva čekam neku HNL utakmicu u jedanaestom mjesecu, 82. minuta je a mi gubimo 0-1. Neće ništa u gol, neka mrljava, kaljava utakmica. Svi su nervozni. I onda Galešić s 35 metara zakucava bombu i počinje kaos. Bel gleda neki Mickey Mouse VAR, jebe mu se sve po spisku. Četiri minute nadoknade (iako je trebalo bit bar sedam). Pritisak Dinama, neće lopta u gol majku joj jebem. I onda Bakrar u zadnjem napadu zabija za 2-1 a ja otkrivam orangutana u sebi skupa sa svima na stadionu. Lete stolice, baklje, upaljači, čaše pa i obuća...

BBB Sri Jayawardenapura Kotte (mislio sam da je glavni grad Colombo, ali ne) ili BBB ශ්‍රී ජයවර්ධනපුර කෝට්ටේ
ஶ்ரீ ஜெயவர்த்தனபுர கோட்டை

Rođen sam na Šri Lanci, slušajte me svi, volim tebe Dinamo život si mi ti.

Ne znam ustvari di da i stavim ovo. Sad na Novoj TV intervju sa Šimunićem oko Rudeša itd...Fakat mu je hrvatski loš, znam da je rođen dole, ali brate mili Dani Olmo bolje priča hrvatski od njega

Pizdo Bobane, daj mu da igra...

Volim te živote

U ta, meni, vrlo mračna vremena još sam igrao termine i u toj nekoj grupi ljudi bila su dva lika koja su stalno ponavljala: ,,Ma da, ali Dinamo je Dinamo". Meni nije bio. Nije bio ni ogromnoj većini navijača. Od 2011. do 2018. imam više gostovanja nego domaćih, a živim pola sata pješke od stadiona. Crne liste, zabrane, pretresli po 45 minuta. Jel to normalan klub radi svojim navijačima? A ja nisam niti prva, niti druga ili koja ekipa. U jednu ruku se i divim ljudima koji su mogli zanemariti sva ona bolesna sranja i ,, Dinamo je Dinamo". Ova titula mi više znači nego 150 titula kad je Mamić haračio, a kamoli kad mu je brat bio trener. I čak mi uopće nogomet nije niti bitan. Ne ponovila se nikad više ona prokleta trula, bolesna atmosfera i nikad više se u Dinamu ne pojavio majmun ko Mamić.

Negdje sam na Zoni pročitao da je bojkot bio velika greška. Sad, s ovom vremenskom distancom o tome se apsolutno da raspravljati, ali meni nema rasprave oko ,,Dinamo je Dinamo". Meni nije bio. I rezultati na nogometnom terenu su, bar meni, u toj cijeloj priči nebitni. A drugima kako odgovara, složit se ne moramo

Kakav sam zicer fulao :rofl: . Jebeni Bewandowski. Strah i trepet europskih pašnjaka i zagrebačkih birtija

Robert Lewandowski...Ide iz Barce sad. Malo Olmo, malo Boban i eto napada Beljo - Lewandowski (vjerojatno bi neki trash njemački portal nazvao taj napad Beljowski ili Lewanbeljo)

Was für ein Sturm, mein Gott! Beljo und Lewandowski lassen Zagreb träumen.

Der kroatische Rekordmeister

Jebi ga, ide Operacija umanjivanje štete, pa nakon par tjedana Operacija euforija. Groundhog day vol. 1567. Jedino se u tom legendarnom filmu Bill Murray ipak pomakne s mrtve točke, a kreteni dabogda ostali na istom mjestu još 500 godina.

Sve je naše, samo partizansko-diverzantske akcije su im ostale

Evo malo videa od mojih sa Zapada s velikim zakašnjenjem radi kojeg se ispričavam. Da sam znao da je ovako teško bit influencer, primio bih se ranije lopate.

Nekad moj napad Dinama iz snova. Ružni, prljavi, zli. Plaču žene i djeca kad dođu u vaš grad

Postoje igrači koje pamtimo cijeli život, oni koje pamtimo neko vrijeme ili jednu generaciju, postoje, nažalost, i prolaznici.

Juan je definitivno jedan od onih koji će ostati upamćeni u plavom puku kao ikone, legende. Ako ništa drugo, za jedno pedeset godina kao trik pitanje na pub kvizovima

Nije baš neka kvaliteta od nogometa, ali da je bilo napeto, bome je. Meni dovoljno za subotnje kišno popodne

Od jutra do mraka - znate gdje ste sljedeću subotu...

...jer ovaj put ne idemo nigdje. Ostajemo doma.

Po posljednji put u povijesti, 23. svibnja slavimo osvajanje duple krune na našem 'starom' Maksimiru.

Svjesni smo da je mnogima teško povjerovati u to.

Vjerujte, i nama je.

Bit će to zadnja proslava duple krune na betonu na kojem su odrastale generacije plavih kibica. Na kojem se trčalo, skakalo, ustajalo i padalo. Gdje se plakalo od sreće i od tuge, gubilo glas, stjecalo prijatelje. Na mjestu gdje se nije samo pobjeđivalo i ponekad gubilo na terenu, nego opiralo nepravdi, borilo za naš identitet, branilo naše boje, živjelo naše ideale i pisalo slavnu priču Građanskog nogometnog kluba Dinamo.

Ovo mjesto koje dom je svima nama tog će dana živjeti i disati plavo od jutra do kasno u noć.

Onako kako i zaslužuje.

Šampionski.

Prvokup ulaznica za članove kreće sutra u 11:00 sati.


Sad me odjednom malo i tuga pere...Pa jel moguće Bože da ode taj dio našeg života dalje.

@NitkoBitan Ma naravno, samo sad u Osijeku mi je bilo dovoljan dokaz što će biti u budućnosti. Prva prava kiša na Maksimiru će me vratit u realnost.