Trener - Mario Kovačević I sada kada pogledamo taj kadar...imamo Zvonimira Bobana o kojemu je nepotrebno trošiti riječi tko je i što je postigao u svijetu nogometa. Tu je također i Zvonimir Manenica, bivši CFO jednog Vaillanta, pa onda i direktor omladinskog pogona Capellas uz svoje dugogodišnje iskustvo rada u Barceloni. Ima ih naravno još i u odborima, skupštini itd., ali preskočimo sad nekoliko stepenica i ajmo malo pogledati igrače. Dakle, Dominguez koji se možda nije ustalio ali ga je trenirao kratki period jedan Xavi, zaigrao je za prvi momčad Barcelone. Trenirao je, tuširao se i presvlačio na istim mjestima gdje i Messi, Iniesta, Ronaldinho, Rivaldo. Onda je tu recimo i Vinlof, koji iako se nije nametnuo je prošao školu jednog Bayerna i debitirao za prvu momčad ekipe koja nam je vjerojatno zviznula najveću šamarčinu u povijesti kluba. Također možemo uzeti i našeg kapetana, našeg vođu, legendu, koji je od 2021. odigrao utakmica i utakmica: od četvrtoligaških pašnjaka do rušenja sedmerostrukog prvaka Europe usred Maksimira. Za kraj na periferiji grada u Zaprešiću na klupi druge momčadi sjedi prvotimac Dinamo Kijeva, Monaca, Dinamo Zagreba i prekaljeni Hrvatski reprezentativac Jerko Leko.
Znači, kada se sagleda cijela struktura od vrha do dna i zanemari nečije ime, pozicija, forma, dojam, statistika i sl. već se gleda samo životopis dvije pozicije u cijeloj toj strukturi bodu u oči. Trener prve momčadi, i sportski direktor. I dok mislim da bi za sportskog direktora zbog izostanka boljih opcija trebali možda gledati prema Rijeci, po pitanju trenera stvarno postoji širok izbor u Europi. Da se razumijemo, nitko pri zdravoj pameti ne očekuje da sad tu dođe Pep Guardiola, ali da mi ne možemo ovdje dovesti trenera koji je trenirao klub ranga jedne Celte, Betisa, Fiorentine, Bourmoutha Hoffenheima, Lillea mi stvarno ne ide u glavu. Nekoga kome iako mu to nije svakodnevnica, je pobijedio u nekom trenutku nekog od velikana, uzeo neki kup, afirmirao mladog igrača, dogurao do 1/4 ili polufinala konferencijske lige. Nekoga tko će na presici reć: "Da, srušio sam ih već jednom, i imam plan kako to napraviti opet." Jebote jedan Tuchel čak ni ne dolazi u Zagreb, pa priča kak mu je Dinamo potpisao otkaz. Kolega ranije citira britanske komentatore kako govore s velikim respektom prema Dinamu. I onda dođe naš trener i ponaša se kao malo dijete u dućanu sa slatkišima jer je pobijedio Anderlecht njihovom glupošću u 96. minuti. Pa samo radi toga ga treba nabiti nogom u guzicu jer je tu već 16 mjeseci i dosta je više takvog ponašanja.
Ako u tih skoro godinu i pol dana nije shvatio da je to normalan dan u uredu, da više nije mali među Velikima nego je i on sam jedan od Velikih, onda mu stvarno nema spasa. Jedno je biti skroman, ponizan i prizeman, a drugo je ovo što ovaj čovjek prezentira prema van. To se onda reflektira prije svega na igrače, a potom i na sve oko njega, pa i nas na tribinama. Za mene je Nenad Bjelica najveći ne zbog rezultata koje je postigao, već zato što je on sam okrenuo mindset kompletnog kluba naglavačke, i pokazao koliki utjecaj može imati samo jedna osoba u kolektivu prepunom ljudi. Mindset koji sa svakim danom koji je Mario Kovačević trener, se sve više i više gubi.