Mi ipak moramo znati da su desetljeća sustavnog uništavanja Dinamovštine dovele do toga da su generacije djece šta rođena, šta odrasla bez ikakvog osjećaja pripadnosti klubu. Godine i godine u kojima je Dinamo imao po 2-3 tisuće gledatelja u prosjeku na tribinama. Generacije onih koji nisu osjetili kako je to doći prvi put na tribinu s tatom, starijim bratom, ujakom ili prijateljima i instantno se zaljubiti i dolaziti opet i opet. Tate, brata, ujaka ili prijatelja na tribini nije bilo iz znanih razloga. Trebati će nešto vremena da se to vrati, da nove generacije odrastu uz ovaj Dinamo, da se nove generacije zaljube u klub pod utjecajem roditelja, braće, ujaka, kumova, kvartovskih prijatelja. To je proces i kao i svakom procesu - treba vremena da da plodove.

S vremenskim odmakom, sve će to sjesti na mjesto. Mi zapravo niti ne znamo kako je to imati klub na kojeg si sto posto ponosan ili s kojim nisi u nekoj svađi, borbi, buntu i bojkotu. Ništa ne ide preko noći, a kada na sve to dočekamo novi stadion, uz svu ovu sinergiju navijača i kluba,eksponencionalno će sve rasti.

Upravo iz tog razloga su bitni i oni koji dođu samo na Milan jer će oni doći sa svojom djecom ili odvesti i od prijatelja djecu i ta će se djeca zaljubiti u huk s tribina, kao šta sm se i mi zaljubili i ti će puniti tribine, te nove generacije djece odrasle na Dinamu kakvog smo mi sanjali. I zato dajte šta više njih protiv Milana, Genka, šta više bilo koju utakmicu.

Prije bojkota, dok sam obilazio gostovanja, bila je popularna ona "tko nije s nama, kurva mu je mama". I dok sam bio tinejdžer i nešto malo stariji, bio sam ekstremnog stava. Kasnije sam shvatio da nije istina da je bolje 200 pravih nego 2000 indijanaca. Daj ti meni i 200 pravih i još 1000 indijanaca koji će postati na ovaj ili onaj način pravi, čija će djeca biti "pravi". I onda je došla ta borba protiv Mamića i umjesto da smo imali brojku, mi smo imali i dalje tih 200 "pravih" koji, realno gledano, nisu mogli ništa protiv aždaje.

Ljudi, demokratski Dinamo je u smislu gledateljstva tek posađeno stablo koje treba njegovati i zalijevati. Narasti će, plodovi će se s vremenom vidjeti. I taj novi stadion, i on će donijeti brdo "nepravih", ali i dio tih će ostati i postati "pravi", njihova djeca će ostati i postati pravi. Bitno je da buduće generacije nemaju unutarnja previranja, bojkote, buntove, nego da se to stablo zalijeva vodom sinergije kluba i navijača, da dodatna čvrstoća bude taj osjećaj pripadnosti da je to naše, šta će s vremenom biti još čvrpće i čvršće, pogotovo od ovih koji će dolaziti, a niti ne znaju kako je to sve prije bilo. Ne znaju za nešto drugo osim ovog novog demokratskog njihovog Dinama.

Broj gledatelja ne izgleda baš dobro, proosječno gledano sada, ali lani od 11500 je po meni bilo sasvim solidno. Ne bi se čudio niti kada dođe lijepo vrijeme na proljeće da i ovu sezonu završimo s tim prosječnim brojem, čak možda i nešto višim. Za osjetno više od toga će trebati i novi stadion, pa onda i nešto vremena. Ne sumnjam u to.

Postoji li šansa svako toliko ugostiti nekog od igrača Dinama u podcastu? Ili nekog od članova rukovodećeg kadra? Kada je Nauković bio gost, podcast je dobio jednu višu dimenziju zanimljivosti, a poslije njega nije bilo gosta njegovih gabarita. Razumijem kako takvih gostiju nema puno pa se ne mogu ugostiti svakih par mjeseci, ali mislim da tu još ima puno mjesta za edukaciju prosječnog navijača Dinama oko toga kako je klub struktuiran, kako funkcionira, tko je tko, koja su prava i obaveze članova i još mnoga pitanja vezana za budućnost, aktualna i tekuća pitanja itd.

Oprostite ako je ovo pitanje već postavljeno nekad ranije.

Ja ne mogu vjerovati kako sam mislio da je Marić idealan kandidat za SD-a. U tim trenucima mi je izgledao kao netko iz "našeg bazena", koji razumije podneblje, Dinamo i stvari oko kluba, Dinamovac i, ako ništa, optimalan prvi SD u tom demokratskom razdoblju. Stvarno sam mislio da smo "uboli" jebote, a na kraju ispalo da je čovjek elementarna nepogoda. I na jedan način sam ljut na sebe kako to nisam prije uvidio.

Čovjek se zapita da šta god mislio, uvijek mora biti na prstima i oprezan.

Jedino šta od njega pamtim su raširene ruke u stilu Di Capria na kormilu Titanica dok pogledom traži suca kako bi izmolio nepostojeći faul koji je pretrpio dok protivnici jure u kontru.

Niti izjave neke koje je dao nisu način na koji se izražava nezadovoljstvo iako sam dojma kako je riječ o odličnom igraču, samo nije svatko za svaki klub u određenom momentu. Čovjek je u jednom trenutku karijere vrijedio 15 milijuna eura, to nije zajebancija.

Solidno skup promašaj, ali nije niti prvi, neće biti niti zadnji. Važno je da ne postane baš pravilo, nego da bude izuzetak.

Na Transfermarktu je cijeli dan jučer i dobar dio danas pod "fee" bio upitnik. A sada stoji 400k

1. Prijetnje sam napisao pod navodnicima. Razumiješ koncept navodnika? Ako ne razumiješ, mogu ti objasniti. Međutim, netko tko otvoreno napadne klub i kaže kako nema viziju niti plan razvijanja mladih je amnestiran od tvoje kritike jer je donio titulu? Jel ti navijaš za Jakirovića ili za Dinamo. Ako hoćeš, mogu ti izvući izjave, samo reci da li je normalno tako nešto izjaviti, a onda ti sin ode u klub i sredinu gdje će minute još teže vidjeti kao i optimalan razvoj.

2. Šta se tiče Bare, zašto pišeš kao da jedno isključuje drugo. Ako mi se ne sviđa šta je Sergej rekao o Dinamu, optužio Dinamo za jednu stvar, a onda odveli mu sina u još goru stvar, znači da ja podržavam Baru? Nećeš taj post naći, ali zato me i ne kvotaj, nego svoja proizvoljna tumačenja i borbe protiv imaginarnih neprijatelja ostavi za sebe, mene pusti na miru. Ako si protiv Sergeja i njegovih izjava, te ti je čudnovat odlazak sina tamo gdje je otišao, onda si za Baru ili obratno? Kakve su to vratolomije? Glupo je uopće i braniti se od ovoga. Ako nije upućeno meni, onda nemoj mene kvotati.

3. Ako Jakir može pljucnuti po klubu, posebno u zadnjih mjesec dana kada je dao gasa. Ako on može iznositi pikanterije i prljavo rublje javno kako bi svi čuli, e onda mogu i ja napisati svoje mišljenje o njemu. Čak sam bio i prilično suzdržan i stoga ne znam zašto si se propeo na zadnje noge. Imam pravo i iskoristiti ću to pravo, pogotovo za bivšeg trenera koji u zadnjih mjesec dana ne propušta priliku pljunut na Dinamo. Ako ti i treba, mogu ti i za to ostaviti linkove.

4. I za kraj, kako bi ti rekao, tko si ti da ikome govoriš šta može, ne može, smije ili ne smije jer je navodno dva puta bio na Maksimiru? Otkud ti znaš koliko je tko puta bio na Maksimiru. Hoćemo li stavljati generalije ovdje pa da znamo svi s kime pričamo? Možda ja imam 100 gostovanja više od tebe? Možda nemam niti jednu utakmicu na Maksimiru, ali živim na Novom Zelandu i gledao sam ga pet puta u životu, ali i volim taj klub kao i ti kojem treba 19min pješke do stadiona.

Ništa se tu spektakularno nije dogodilo po meni. Barem od strane kluba da bi bio nezadovoljan. Malom je ponuđen ugovor, klub je time pokazao kako ima planove s njim. Potvrdio je to priključivanjem u prvu momčad. Možda nije zaigrao, ali samo priključivanje prvoj ekipi, treniranje s njom je isto na jedan način razvoj.

Umjesto da grize i čeka svoju priliku, nije prošlo niti 2 mjeseca, stari mu je počeo kukati kako Dinamo nema cilj niti način za razvijanje mladih igrača. Već je u Inkubatoru, prije tri mjeseca rekao kako oni traže nove opcije. Dinamo bi bio izrazito neozbiljan klub kada bi na ovakve "prijetnje" rekao malom - u redu, nemoj ići, igrati ćeš.

Kada se podvuče crta, mali je nakon samo polusezone već krenuo s pritiscima da hoće minute. Nema strpljenja za dokazivanje, ne želi posudbe, ne može dočekati Dinamo II koji bi bio skrojen za njega i njegov razvoj. Sada, odmah sada, igra. U trenucima kada se Dinamo bori za proljeće i titulu i sve je u ar deka.

I onda nakon šta je njegov tata rekao kako su bitne samo razvoj i minute u seniorskom nogometu, on potpiše za Inter gdje će prvu ekipu gledati na TV-u, gdje u U23 ekipi ima jaču konkurenciju nego u Dinamu i gdje se niti u onoj ligi mladih nema pravo nadati minutama odmah. A tražio ga je i RB Salzburg koji je pojam u svijetu nogometa za mlade i razvoj. Dojma sam kako ljudima oko njega njegov razvoj i minute nisu bile primaran motiv jer da jesu, napravili bi puno bolje od ovoga.

Samim time, ja ovdje Dinamu nemam šta za zamjerit. Dali mu ugovor, pozvali u prvu momčad, sljedeće sezone se otvara Dinamo II, mogao je i na posudbu. Ne, ne i ne. U redu. Hvala ti na svemu, sretno u daljnjem razvoju. Ja mislim kako će za par godina morati računati na klub koji mu tata trenira kako bi se revitalizirao karijeru. Ne veseli me to, samo kažem. Uostalom, zašto bi me veselilo, Dinamo od njega ima bonuse i postotak sljedeće prodaje. Neka se proda za 50 milijuna ja bi bio najsretniji.

Ne brini šta se toga tiče, njegovi udarci s distance će glatko prelijetati Kranjču.

Zato ti i kažem, oni su nebitni, ali ono šta je bitno je da se ti i ja možemo pogledati u oči i reći šta je bilo u doba najcrnjeg mraka oko našeg kluba. Oni su mi nebitni, njima se ne želim opravdavati, ali ti i ja možemo sjesti i pogledati istini u oči. Bobanova izjava nije opravdavanje tovarima, nego istina, a istina se ne može reći pola ili 45 posto. Istina je apsolutna ili je laž. S lažima se ne želim baviti. Hvala svakom tko je dao promil borbe da imamo ovo danas.

Tko je šta slavio pokazao je stadion. Publika je pokazala palac dolje mamićima i vidi se to kroz broj gledatelja na stadionu, otužnim "proslavama" pred 1000 ljudi. Nama to treba biti na ponos, ta izdanja pred 200-300 ljudi jer je Dinamov puk time rekao kako se ne slaže s načinom na koji Dinamo funkcionira. Ne samo da se ne slaže s time šta se Dinamo potkrada i u šta se pretvorio, nego i time kako je mamić došao do toga da je Lokomotiva zapravo Dinamo II, da se sve može kupiti, a onda poslati po posudbama i stotine drugih šta manjih šta većih stvari koje je mamić radio i činio ligu neregularnom, pa kome krivo, kome pravo. Da, nisam slavio titule jer nisam imao šta slaviti. Moj klub u raljama kriminalca, drži monopol na gotovo sve igrače u Ligi, mafijaškim metodama je u sprezi s policijom, sudstvom i državnim vrhom koji mu sve to omogućuje i ja da slavim to? Šta se tu ima slaviti, to je za plakati. Drago mi je da je velika većina Dinamovaca kao Cvitanović metaforički skinula medalju i nije htjela sudjelovati u tome.

Tovari su priča za sebe. Licemjeri najvećeg kalibra i s njima ne bi niti kavu popio jer se tek sada vidi kako njima nije do poštenog suđenja nego da se sudi dobro za njih. Seciraju svaki aut. Iskomleksirani su do bola i nisam nikada nigdje pročitao ili čuo da se Hajduk pogurao u zadnje dvije godine, a nagledao sam se takvih utakmica. Od fantomskog nestanka VAR-a, do Livajinih grčko-rimskih zahvata gdje ne bi dobio niti žuti karton. Međutim, meni nije problem reći kako su se događale Vrsaljkove ruke ili Soudanijevi snajperski padovi. Mi smo se i protiv toga borili, ne samo mamića. I ponosan sam na to. I ponosan šta nitko nije htio gledati i slaviti taj Dinamo. I ponosan sam šta smo tu gdje jesmo jer smo svi mi koji volimo Dinamo doživjeli ogromnu katarzu u ovih nešto više od 10 godina gledajući kako nam mamić otima najmilije i od toga radi svoj privatni mafijaški biznis dok gazi preko tijela svih u Ligi ne birajući način i sredstva. Jebe mi se za tovare, to su teški licemjeri, ali Bobanova izjava je na mjestu jer je rekao istinu. Ja se istine ne bojim, ali i protiv toga šta je on rekao i naglasio da se događalo, mi smo se borili i izborili. Dok je magarad revala. Nema na čemu tovari, sve ćemo mi sami. Nikada niste bili nešto od rada.

Naravno, objasniti ću ti, nije problem.

Prilično je neinteligentno i glupo nositi transparent koji predstavlja grupu sam samcat i odlaziti s njime na gostovanja nekog drugog kluba. Istina, Demoni su u dobrim odnosima s celjskim grofovima, ali sam nositi transparent koji predstavlja ekipu i još k tome putovati busevima i javnim prijevozom je dodatno izlaganje riziku i obilo mu se to o glavu. Zbog gluposti jednog člana i njegovog poteza ostali su bez transparenta.

Ja se isto ne bi čudio da su im sve krpe u prostorijama centralnog komiteta. Inače, ovi cigani iz Slovenije su prije par mjeseci upratili jednog momka iz Demona koji je išao na utakmicu Celja i predstavili se kao policajci, pokazali značku i naredili da isprazni sve iz ruksaka. Ugledali šta su htjeli, svladali ga i uzeli transparent koji su objesili nedavno na jednoj utakmici.

Ovaj iz Demona je napravio teški negativni IQ potez, ali cigani s policijskim značkama je lajtmotiv njihovog djelovanja.

Ademijev najveći "krimen" je to šta je u njegovom prajmu na čelu kluba bio Zdravko Mamić. U nekim drugim okolnostima, drugačijim vremenima i drugačijoj situaciji, već bi imao kip ispod Sjevera. Međutim, upravo u tim, jednim od crnijih perioda našeg kluba, kada je rukovodstvo sve pokušavalo kako bi otuđilo Dinamo od svojih navijača, izrastao je Ademi te bio igračko srce kluba. Toga mi je najviše žao, šta je i on puno, ali puno izgubio time, taj neki mitski i kultni status koji bi imao da je igrao u doba sinergije kluba i navijača.

Za mene jedan od najvećih igrača Dinama ikada. Reprezentativan primjer kapetana i upravo je s njegovim igračkim padom došlo do toga da nam ekipa izgleda kao tetkice na terenu. Kapetan nije samo onaj koji galami, nego je kapetan onaj koji vodi primjerom. Jer kada vidiš kapetana kako se na 2-0 u 90oj zatrči u presing, tko si ti da gledaš i ne pridružiš mu se? Kapetan je onaj koji dođe među 11 protivničkih igrača i tjera ih jer slave pogodak ispred nas. Kapetan je onaj koji zabije Rijeci gol, skine majicu i stisne bicepse na Rujevici i kaže pojedite mi kurac. Ma kada vidiš vođu, ono šta on radi, tko si ti da uvjetuješ bilo šta, smatraš Bogom danim ili da ne istrčiš kontru, ispratiš igrača ili neku sličnu glupost kao kada ti je kapetan neki šminker koji se pola utakmice prešetava po terenu.

Čovjek je svoj prime dao Dinamu. Znate šta znači prime. Svoj najbolji nogomet je dao Dinamu, a mogao je otići u druge klubove, ali nije. Otišao je na zalasku karijere kada su svi vidjeli da nije to to. Ne zamjeram mu to uopće. Ali ono šta želim, nadam se i esencijalan je dio uspjeha i identiteta, da uskoro dobijemo nekog novog Ademija. Kapetana koji će moći igrati u boljim ligama, ali će ostati 12-13 godina kao Ademi, kapetana njegovih radnih navika, kapetana njegovih nogometnih kvaliteta, njegovog borbenog duha, osjećaja pripadnosti.

Arijan Ademi je neupitno legenda Dinama. Pogledajte samo koreografiju na njegovom oproštaju. To se ne radi bilo kome. Samo mi je žao šta nije igrao u nekim ljepšim vremenima. Ali bolje i ovako nego nikako. Nadam se kako će se uskoro iznjedriti neki novi Arijan.

Hvala.

Papastrumf, znaš li možda da li je moguće dobiti člansku iskaznicu iz 2024. godine? Izgubio sam je, isprevrtao sam cijeli stan, rekao svojima da isprevrću i njihov, ali nema je nigdje. Volio bi iz kolekcionarskih motiva imati je. Naravno, neka vrsta nadoplate ne bi bila problem, pitanje je samo da li je to izvedivo s klupske strane?

Poslao sam bio i mail prije 8-9-10 dana sa svojim podacima, brojem članske, brojem iz 2025 i 2026, nisam dobio odgovor. Pa ako slučajno znaš postoji li ta mogućnost, bio bi zahvalan na odgovoru.