Zvonimir Boban Sto se tice odgovora na postavljena pitanja, ostala sam ugodno iznenadjena. Na svako je odgovorio konkretno i jasno, bez floskula i populizama. Ok, osim na pitanje o Livakovicu, ali vjerojatno postoji dobar razlog zasto je tako.
Jedino s cime se ne mogu nikako sloziti i iznenadilo me, da prva momcad nema svog psihologa. Doslovno je Zvone rekao da on nije bas za to, i ako nekome treba psiholog da bi igrao u Dinamu, onda ne treba tu ni igrati.
Vjerojatno je "old school" po tom pitanju, ali vremena se mijenjaju, puno toga nije kao u njegovo doba. Misljenja sam da je danas to apsolutno potrebno.
I to ne mislim na covjeka koji bi sjedio u svome uredu pa eto ako netko osjeti potrebu, ode kod njega (vjerojatno skoro pa nitko ne bi otisao). Nego osoba koja bi bila clan stozera, provodila vrijeme s igracima svaki dan. Na treningu, dorucku, rucku, kartanju. Netko tko bi im bio osoba od povjerenja, tko ce svakog igraca prokuziti i "znati u dusu". Tko dobro govori strane jezike, da se i stranci mogu povezati s njim.
Danas, kad su ljudi sve mladje dobi sve vise mentalno labilni vec i "sami od sebe", pa pridodaj tome silne medijske pritiske i svakakve grozne reakcije javnosti... smatram da je psiholoska podrska neophodna i bas svaki igrac bi ju trebao imati.
Nemam pojma ima li to koji klub i da li se to igdje ovako provodi u praksi, ali mislim da bi bilo jako korisno. Samo neko moje razmisljanje, naravno.
Hm, mozda na krivoj temi pisem, pocela je misao s Bobanom, ali sam kao po obicaju otisla previse u sirinu.