Ne vidim što bi mu se trebali ispričavati. Funkcija 25 zastupnika na listi DPa jest bila izglasati Zeku kao predsjednika, i to se uspjelo, uz 6 preletača. Jel njemu bitan Dinamo ili da on bude na listi? Ljudima je pun kufer svega i osjetljivi su na mali trag orjune, europejaca, lgbtovaca, a pogotovo oko Dinama. — GaijiZG

Pozdrav Gaiji,

mnogo si me puta spomenuo u zadnjih par mjeseci na ovome forumu.

Budući da sam na listi Dinamovog proljeća bio pod svojim imenom i prezimenom, sa svojim javno dostupnim CV-jem, odlučio sam ti se na taj način i obratiti, a i drugima kojima je smetala nemala epizoda u mom životopisu koje se ne sramim niti je se trebam sramiti, pa je stoga nisam imao potrebu niti skrivati.

Pišem ovo ne zato što ti bilo što dugujem, a opravdavanje najmanje, već zato što sam primijetio da su na ovome forumu iza mene kao osobe, kao znanca i prijatelja, stali ljudi s kojima me povezao prvo Dinamo, a onda, ispostavilo se, i slične ideje, vrijednosti, smisao za humor, pogledi na život, ljude i odnose i sve ono što i inače ljude povezuje i zbližava.

To mi znači puno, puno više od toga što ti misliš o meni, jer nit me znaš niti te znam pa nam je na volju formirati kakva god mišljenja hoćemo jedan o drugome, ti o meni na temelju toga gdje sam radio, ja o tebi na temelju toga što pišeš i kako razmišljaš, a vrlo vjerojatno bismo obojica bili u krivu.

Međutim, nisam ovdje da bih te u (bilo š)to uvjeravao, meni je posve jasno kakva je percepcija Documente u dobrom dijelu javnosti pa ovo pišem i kao doprinos vašim raspravama ovdje, a ne samo ili prvenstveno kao odgovor tebi. Stvar je u tome da svijet oko sebe ne vidim crno-bijelim, ni ljude ni odnose ni pogreške ni grijehove ni odabire ni odluke pa tako ni povijest i politiku na svemu tome sazdane.

Da bi se nešto moglo interpretirati, o nečemu razgovarati, raspravljati, razmišljati, moraju se znati činjenice i projekt na kojemu sam radio (Ljudski gubici u Hrvatskoj 1991-1995) upravo je na njih bio fokusiran i tome doprinosio. Taj projekt nije financirala ni "Orjuna" ni Soroš, nego Norveška. Kako se činjenica o Domovinskom ratu niti najmanje ne bojim, a radoznao sam po prirodi i k tome iznimno zainteresiran za ovu specifičnu temu, smatrao sam tada, a isto mislim i danas, da je prikupljanje podataka i informacija znanstveno utemeljenim metodama te potom analiza i usustavljivanje podataka o svima poginulima u Domovinskom ratu, a koji su 1991. imali prebivalište u Republici Hrvatskoj, ne samo ispravno, nego i važno, potrebno ovom društvu i našoj zemlji i da je zapravo šteta što to nije u punoj mjeri (osim za branitelje) odradila država pa radi nevladina organizacija.

Ne znam kako ti, ali ja laži i manipulacije ne volim, ne volim kad se nečija patnja i bol iskorištava, zloupotrebljava, kada se trpa u preuveličane i/ili izmišljene brojke, da bi zvučale strašnije i demonskije, kao da stvarno stradanje nije dovoljno (vidi pod Drugi svjetski rat). Poimenični popis svih žrtava (govorim o poginulima i ubijenima u DR, termin "žrtva" ne koristim ovdje kao etičku ili moralnu kategoriju) je, po meni, a ne moramo se slagati, civilizacijska dužnost društva proizašlog iz rata.

Zašto bi meni kao Hrvatu, a Hrvat sam vjerovao ili ne, smetalo i vrijeđalo mene ili moju obitelj (koja uključuje oca branitelja i dragovoljca, ujaka branitelja i dragovoljca, oba tetka branitelja, strica branitelja i ranjenika, pola obitelji bili prognanici, a neki smješteni i u tada malenom podstanarskom stanu u kojemu sam živio s roditeljima) da se zna da je tog i tog dana u tom i tom mjestu na taj i taj način poginula osoba tog i tog imena i prezimena, a kojoj uz sve te podatke stoji i nacionalnost, pa su tako neki Hrvati, a neki Srbi, neki su poginuli na jednoj, a drugi na drugoj strani, neki među njima su vojnici, poginuli u borbi, a neki su civili, stradali u ratu i zbog rata neovisno o tome što su osobno mislili o njemu, koga su, što i kakve ideje podržavali?

Na tom projektu radilo nas je, gledano kroz godine, 10ak pa i više uključujući i brojne volontere koji su pomagali kontaktima na terenu i bili smo različitih pogleda na uzroke rata, različitih obiteljskih priča, razlitičih motivacija, svjetonazora pa i različitih nacionalnosti ako je bitno (velika većina Hrvati, kako je već i logično i proizlazi iz većine u društvu). Nitko se među nama istine nije plašio, ali jest se s njome suočavao, svaki radni dan. Propitivao, kritički sagledavao sebe pa potom i okolinu, ali i suosjećao, učio, "rastao".

Proveo sam oko 2000 (dvije tisuće!) intervjua s obiteljima, prijateljima, poznanicima poginulih i ubijenih, s obje strane. Ako misliš da je lako i/ili pogrešno, probaj odraditi evo s deset, ma s pet.. Razgovaraj s nečijom mamom, tatom, sestrom, kćeri, ženom, kumom, saznaj sve potrebne informacije, a da ih pritom ne ostaviš u suzama (jer bit će ih u potocima dok govore) pa mi javi kako je bilo i jel pogrešno i je li lako.

Ponosan sam na nas koji smo radili na tom projektu i nikoga se kao čovjeka ne bih odrekao i ne odričem. Radili smo dobru, ispravnu stvar, pomogli tisućama, olakšali im bol, naučili mnogo jedni od drugih i doprinijeli budućim istraživanjima i raspravama.

Nedavno sam polagao jedan ispit na doktorskom studiju, na temu međunarodne sigurnosti, i znaš čije sam podatke koristio? Documentine. Ne zato što dijelim osobne poglede na ovo ili ono s Vesnom Teršelič, nego jer Documenta te podatke ima, a drugi nemaju. A nemaju ih jer nisu to odradili.

Documenta je, jasno je to, prvenstveno aktivistička organizacija koja se osim gore navedenim projektom (a bilo je još dobrih projekata, Usmena sjećanja npr., kao odličan izvor brojnim istraživačima pa i "desnim") bavi aktivističkim radom, zagovaranjem nekih javnih politika, zakonskih rješenja i sl., kao i mnogi drugi nvo-i, a čega je nositelj šire znana Vesna Teršelič. S Teršelič ne dijelim niti svjetonazor niti poglede na uzroke Domovinskog rata, ali ni to ne pišem ovdje da bih se sad ogradio, već kako bih ti ukazao na činjenicu da je ona to posve dobro znala, jer sam se križao prije ručka i tamo tada, kao što sam činio od djetinjstva i kao što činim i danas, jer smo raspravljali o našim pogledima, jer sam predlagao (i pisao) neka priopćenja kakva iz "hrvatskijih" udruga baš i nisam vidio... a bilo bi vrlo "domoljubno" da jesam.

Voditeljici te udruge dakle nije smetalo niti to što sam iz obitelji branitelja niti što se križam prije jela, ali nekim "mojima" jest smetalo što se nalazim na listi Dinamovog proljeća.. ironično, zar ne? :)

Na tu listu nisam se sam postavio. Na nju sam pozvan od ljudi koji su smatrali da imam što dati i kako pomoći. Nikoga ja nisam pitao u što vjeruje, za koga glasuje i kako diše, a posve sam dobro znao kakva su navijačka skupina Bad Blue Boysi, s kojima uostalom i dijelim tribinu.

Znaš kakva?

Ona koja je nakon potresa na Banovini pomagala (i) tamošnjim Srbima da nekako nastave život ondje nakon katastrofe koja ih je zadesila. Nisam čuo slučaj da su njih zaobišli, a ciglu i ruke donijeli samo Hrvatima, kao što sam ja izgleda trebao kad su poginuli u pitanju. Jer su ekipa sa jasnim stavom, mudima, ali i srcem. Kakva su moja muda ne bih javno, o srcu neka drugi sude, ali stavove izražavam bome jasno, precizno i argumentirano. Kada sam u krivu, priznam, kada ne znam - naučim.

Naučio sam jako, jako puno u ova 3 mjeseca o koječemu, mislim da su još neki, a što ćeš ti s time, tebi ostavljam. Čega ćeš se iz napisanoga uhvatiti (imam par favorit dijelova), o čemu suditi, a što izostaviti, svjesno ili jer ti se ne uklapa, ne bih to nagađao i unaprijed "prevenirao". Na gotovo svakoj sam Dinamovoj utakmici, doma, a često i u gostima, kao što vidiš zna me dosta ljudi odavde te me stoga nije teško pronaći. Tko što ima za pitati, neka pita.

Nikakve isprike stoga, da se vratim na dio koji sam gore citirao, nisu potrebne naravno, nisam ih ni od koga niti tražio niti očekivao, premda je lijepo što su od nekih stigle. Mogu otprilike zamisliti kako tebi ovo izgleda i što ćeš misliti, i s tim ja niti mogu niti trebam niti želim išta.

Uostalom, jebeš čovjeka koji se svima sviđa, taj se najvjerojatnije sam sebi ne sviđa.

Napisao sam sve ovo jer želim razjasniti zašto sam "bio pa nisam bio". Zašto sam bio piše gore, a pisali su i drugi, a zašto potom nisam bio napisat ću u par redaka.

Upravo zato što je bitan Dinamo, a ne da ja budem na listi, vrlo jednostavno. Stvar smo jasno, iskreno i otvoreno komunicirali, raspravili i očistili. Pojednostavljeno rečeno - ako je Fresl toliki problem, problema nema. Upravo zato što je bitan Dinamo i pobjeda na izborima koja je ostvarena, a ne to "da ja budem na listi". Ako sam time što sam "nestao" s liste pridonio tome da oni kojima sam smetao daju svoj glas Dinamovu proljeću, odlično, onda sam pobjedi ipak nešto dao i mimo svog osobnog glasa. :)

Nije bio trenutak za voditi bitke oko mene, nego oko Dinama, nije bio trenutak za pojašnjavati, organizirati upoznavanja i tribine, fokus grupe i kružoke, nego zapeti za pobjedu Dinamovog proljeća, to se napravilo i s time ja nemam problem o kojemu ovdje dalje treba raspredati.

Napisao sam i sve ovo jer želim zahvaliti ljudima koji su na ovom forumu pokazali da prijatelje bome znam odabrati i prepoznati.

Dalje nemam nikakvu namjeru raspravljati i bilo što pojašnjavati te se odjavljujem. Tko me treba naći će me gdje god igra Dinamo.

Pozdrav svima,

Tomislav Fresl