Hrvatska nogometna reprezentacija Dvomeč između Hrvatske i Francuske može se podijelili na dva "poluvremena":
1. poluvrijeme je utakmica kod kuće gdje smo odigrali jednu od najzrelijih utakmica u ohoho vremena, svjesno se povukli i čekali svoje prilike koje smo na kraju i iskoristili. Francuzi su top momčad i bilo je za očekivati da će napadati, no još jednom je dokazano zašto je važno imati odličnog golmana. Igrači bili svježi i odmorni.
2. poluvrijeme je utakmica u gostima gdje je izuzetna greška bila ići s gotovom pa istom postavom kao i u prvoj utakmici. Nakon tako iscrpne utakmice, Dalić tri dana nakon stavlja sve iste igrače što ne bi bio problem da je pola njih iznad 30 godina, Perišić 36, Modrić 39. Bilo bi suludo, a i glupo očekivati da će dečki pružati istu partiju kao prije nekoliko dana. Ista postava imala bi smisla da je pola "senatora" mlađe za nekih 4-5 godina, ovako biologija radi svoje. Ista postava, ista taktika za koju su svi znali da neće proći dvaput, a Dalić je svjesno išao da primimo što manje golova. Modrić je radio puno grešaka što je vrlo netipično za njega, a nije ni čudo što ga Don Carlo dozira. Očekivati od Modrića da nosi cijelu momčad 180 (210) minuta s 39 godina je suludo. Nažalost, s loptom se nismo sastali cijelu utakmicu, igrači su popadali od umora, a zamjene nisu donijele određeni impuls (Moro i Jakić nisu ni do koljena Modriću i Kovačiću). Za to vrijeme Deschamps u prvih 11 radi 5 izmjena, dobiva na svježini i s lakoćom dolaze do našeg gola.
To što smo ih prvu utakmicu iznenadili taktikom, to smo debelo podbacili u drugoj. U jednoj utakmici odigrali odlično, a u drugoj nas toliko izdominirali da se komotno moglo staviti 18+.