Čovjek danas više vremena troši na snimanje reklama za banke, pivo, hrenovke i osiguravajuća društva nego na taktiku. Reprezentacija je postala veteranska udruga u kojoj se minutaža ne zarađuje formom u klubu, nego starom slavom i brojem slika s dočeka na Trgu bana Jelačića.
Ako si "senator", možeš u klubu polusezonu prosjediti na tribini jedući sjemenke, Dalić će te staviti u prvih jedanaest jer si "zadužio reprezentaciju". Za to vrijeme klinci koji u ligama petice trgaju travu sjede na klupi i gledaju kako izbornik prvu zamjenu radi u 84. minuti, uvodeći zadnjeg veznog dok gubimo 1:0.
Naša obrana u tranziciji curi na sve strane, krila nam stoje zalijepljena za aut-liniju kao da su tamo po kazni, a rješenje za bok traži se u arhivama umjesto u formi. Ivan Smolčić igra nogomet života, donosi motoriku, agresivnost i defenzivnu stabilnost koja nam očajnički fali, ali on za stožer ne postoji jer nema "staž". Gdje su u toj priči jedan Luka Stojković ili Dion Drena Beljo?
A vrhunac selekcijskog ludila dogodio se s Petrom Sučićem. Čovjek protiv Engleske odigra kao jedna od rijetkih svijetlih točaka na terenu, pokriva prostor za trojicu - i u sljedećoj utakmici sjedne na klupu jer je, citirajmo genija, "netko morao otpasti".
