Ako to vaše ogromno hrvatstvo može ugroziti majica bez par kvadratića, onda ono baš i nije toliko veliko. — db-izbjeglica
Nije u tome stvar, nego u jednoj drugoj sitnici koja je uvijek problem s istim ljudima. Napominjem, smatram svakog navijača Dinama jednakog bez obzira jel iz Zagreba ili ostatke Hrvatske ili svijeta, ali ako ti pogledaš lokacije tih ljudi koji najviše seru po grbu, to su mahom ljudi iz tipa Belišća, Pitomače, gradova iz BiH, oko Broda, uglavnom iz ovog što sam vidio po komentarima manjih mjesta van Zagreba. Njima ti je jedini kohezivni faktor s Dinamom šahovnica, odnosno, “hrvatstvo”. Nisu iz Zagreba, nemaju tu urođenu Dinamovštinu Zagreba, nemaju lokalpatriotizam, nemaju tu Dinamovu slavnu povijest usko isprepletenu sa gradom.
To su obično ljudi koji su u Jugoslaviji hrvatski identitet ispoljavali kroz Dinamo i šahovnicu na grbu. Zato ti ja ulazim u rasprave sa svojim frendovima van Zagreba koji uporno guraju “Dinamo je hrvatski klub”, na što im ja kontriram sa “Dinamo je zagrebački klub za koji navijaju Hrvati iz cijele Hrvatske i dijaspore” jer me smeta to zatomljavanje zagrebačkog, purgerskog Dinamovog identiteta. Takvoj ekipi Dinamo nije Građanski, Zajec, KVG, Mlinka, nego Hrvatska, 13.5, šahovnica. Zato uvijek idu spavati i bude se s nekim komunjarama, ljevičarima i Jugoslavenima.
Kad se njima makne šahovnica sa grba, oni su ugroženi jer im nestaje kohezivni faktor s klubom jer je Dinamo onda samo neki klub iz Zagreba, u kojem pokvareni možemovci i soroševci u vidu Naukovića i Španovića, reinkarnacija Lenjina i Staljina žele zatomiti sve hrvatsko, a oni udaljeni 300 km od Zagreba jedini brane hrvatstvo za koje su se borile generacije dinamovaca.
A to su gluposti uskogrudnih idiota, jer Dinamo je sve, prvo emocija, onda Zagreb, onda Hrvatska i svakog normalnog navijača Dinama bi trebalo veseliti to malo “d” pod kojim smo ostvarili neke od najvećih uspjeha u bogatoj povijesti.