Hrvatska nogometna reprezentacija Hrvatska je jučer opet pokazala svijetu kakva je to država talenta, emocije i borbenog duha i da u kakvoj god formi bili kad je najpotrebnije postaju svi kao superheroji i igraju fenomenalne utakmice.
Izgubili smo, a odigrali smo možda i najbolju utakmicu od svih utakmica na zadnja 3 svjetska prvenstva s obzirom na protivnika. Ali tako je to u nogometu, 2018 i 2022 nam se sve sto se moglo poklopiti poklopilo, a sad eto protiv Portugala kljucni momenti nisu bili na našoj strani.
Mada, ako sagledamo realno prvo poluvrijeme je Portugal bio puno puno bolji i također mogao voditi 2:0, a nas su Livi i sreća sacuvali da ostanemo u igri i dođemo u drugo poluvrijeme ravnopravni rezultatski. Drugo poluvrijeme je bila sasvim druga priča, imao je i Portugal svoje 2-3 šanse, prečku Leaa, ali mi smo stvorili 4/5 mrtvaca, kombinirali, ulazili u 16 kako god ocemo i kad se sve zbroji i oduzme produzeci su bili najpošteniji i najrealniji po prikazanom, s tim da igra i momentum igre je debelo bio na našoj strani i vjerojtano bi u produzecima bili još i bolji.
Što se tiče suđenja, treba također objektivan biti i reci da je penal bio čist, Veiga ima loptu na glavi, a Vlašić ga s dvije ruke drzi oko tijela i povlači i točno od tog kontakta on ne može pucati čisto. Da lopta nije išla prema Veigi mislim da ne bi bilo penala, ali realno kad imaš loptu cistu na glavi, a netko te i malo povuče da ne možeš puknuti to je cisti penal. Sto se tiče zaleđa, iz nijednog kuta se nije moglo reci da je Matanovic dirao loptu glavom, ali eto on je na kraju i sam rekao da je dirao loptu mrvicu i onda su pravila jasna to je također zaleđe. Da smo imali velike nesreće u toj situaciji jesmo jer realno bez tog usranog čipa nema šanse da bi ikako se moglo dokazati da ju je on dirnuo i eto sad nas je taj novitet nesretno koštao ulaska u produžetke.
Ono sto treba reci je da imamo fantastičnu budućnost, Baturinu, Peru Sucica, Stanisica, Vuskovica, Sutala, Kovačića u najboljim godinama, Joška doktora nogometa da ne pricam, Matanovica i Belju u napadu. Dakle imamo stvarno potencijala za velike stvari i to je na kraju i ova utakmica protiv Portugala pokazala. Pokazala je da narativ jao nama kad odu stari je bio totalno pogrešan i da Hrvatska ima jedan ekstra talent koji uvijek na kraju ispliva i uvijek dobijemo 3-4 svjetske klase.
Isto tako dojam je bez obzira na fantasticno drugo poluvrijeme protiv Portugala i nesretno ispadanje da smo mogli puno puno vise na ovom turniru da nije bilo taktičkih lutanja i jako diskutabilnih odluka. Cijele kvalifikacije igramo s 4, govorimo da nije igra s 3 za nas, pa se pred svjetsko prvenstvo sjetimo aha igrat ćemo s 3 nazad i onda ciklus u 3 mjesecu i 6 mjesecu potrošimo na uigravanje totalno novog sustava. Odigramo protiv Engleza jako loše i onda odustajemo od toga pa se vraćamo na 4 sto uopće nismo trenirali zadnjih 3 mjeseca.
Vuskovica se stavlja u vatru protiv najtežeg protivnika. Joško koji 6 mjeseci nije igrao i nije spreman, jedina lijeva noga od svih stopera, umjesto da igra stopera gdje je fizički 17 puta manja potrošnja, on igra beka i naravno umire i potroši ga se i makne iz ekipe. Zbog nepozivanja Smolcica nakon fantastične sezone, nemaš opcije na bekovima kao npr da Stanisic igra lijevo kao u Bayernu, a Smolcic na desnom beku. Isto tako protiv jedne ispodprosječne reprezentacije Paname je također bilo katastrofalno postavljena utakmica i imali smo srecu sto tu utakmicu nismo izgubili jer po prikazanom mogla je otići i na njihovu stranu i tada bi bili la papa s turnira zbog smjesnih postavki. Tako da sve u svemu jučer smo pokazali moć, potencijal i da ćemo i u budnosti biti jaki, ali ova reprezentacija nije bila dobro ni vođena na ovom turniru niti iskorištena i to treba reci bez obzira na možda i najbolje poluvrijeme na svjetskim prvenstvima ikad