Ne znam kaj se uopće zamarate njima. Ekipa je uvjerena da je Varaždin pustio utakmicu Dinamu. Halo?! To mi je u rangu s onima koji misle da su tragovi aviona nekakvi zaprašivači zraka, a da je korona cjepivo služilo za umetanje čipa. Tako i ovi dolje imaju svoje teorije zavjere o sudcima, o drugim klubovima kad igraju s Dinamom itd.

Ne znam tko je Purger, a tko Bosanac, ali znam da bi bio puno sretniji da cijela tribina jučerašnju pjesmu pjeva "Hrvat sam bio i Hrvat ću biti živjela Hrvatska", a ne "Hrvat sam bio i Hrvat ću biti živjela NDH".

Potvrđeno je to i danas kad su u VIP loži klupski predsjednici Dražen Vitez i Velimir Zajec sjedili jedan pored drugog. — badjibadara

Znam da si za shit stavio ovaj ostatak teksta, ali mi je super i ova rečenica.
Jakobušić je sjedio i s Barišićem i sa Zajecom, znači li to da Hajduk i Dinamo gaje vrlo dobre odnose.

Odigrali smo očajno, a opet odnijeli 3 boda. Pod Jakirom bi ovakve utakmice s istom igrom izgubili.

S obzirom kakve su komentare pisali uoči i tokom naše utakmice s Monakom, nadam se da će im Istra uvaljat još bar 3 komada.

Ajmo mi prvo Varaždin rasprodat, daleko je Salzburg.

A gdje bi ti nas milijun i pol smjestio na stadion? — Droljo

Ne vidim baš da je milijun i pol ljudi imalo namjeru na tekmu s obzirom da je bilo nešto više od 12 000 ljudi.

Da je krov, da su normalne tribine, bilo bi i 30 000. Iako me za tih 18 000 ne dira previše kaj nisu bili.

to je cijena koju plaćaš kad si golman. Svi će spominjati nespretnu reakciju Livija, a to kaj je dvojci igrač pobjego i bez problema ubacio loptu na 5 metara gdje sam nečuvan stoji drugi igrač, to je manji problem.

Oba naša gola su započela čišćenjem glavom iz 16 metara ovog čovjeka. O ostalim stvarima koje je napravio tokom utakmice i kolke je lopte i kontre sprječio nije ni potrebno pisati. Ponekad se pitaš, zaslužujemo li kao navijači ovakve igrače. Kada zezneš 1 od 10 utakmica popljuju te do zadnje sline, a ostalih 9 utakmica kada držiš obranu, kao da ne postojiš.

Žao mi je dvije vrste ljudi.

Prvo ovih koji nisu došli na tekmu zbog kiše, a nemaju 70+ godina i nemaju problema sa zdravljem, nego eto ne da im se u 20-ima ili 30-ima imati mokru jaknu. Tu ludnicu kod prvog, a tek kod drugog gola ćete doživjeti samo na ovakvim utakmicama.

Drugi žal ide za ovima koji su se zamotali u dekicu doma, skuhali čaj i uz žamor kiše pisali komentare o katastrofalnom penalu Maxa i kriminalnoj reakciji Nevistića. Dečki dragi, nažalost Max i Neva, a bogme i ostalih 11 koji su igrali za koje ste sigurno imali komentare na loša primanja lopte, kriva dodavanja i slično, nisu imali tu čast da budu na toplome i da na savršenoj podlozi odreagiraju na svaku loptu kako treba.

Žao mi je i jednih i drugih jer ne razumiju neke stvari u životu, a glavne su si face u društvu kad vele da su Dinamovci. Nema veze, možda jednog dana doživite da po vama kiša nemilo pada, pive lete na sve strane, ekipa skače jedna preko drugih, a vi se držite za glavu jer ne znate jel veći šok Batijeva bomba ili to kaj vodimo Monaco 2:0.

Tko god je nezadovoljan ovim bodom neka slobodno krene navijati za Real Madrid. Aha pardon, i oni su jučer izgubili od tam nekog Lillea. Jbg, onda vam nema pomoći. Igrajte Fifu, stavite na beginner i pobjedit ćete svaki put, a nas kretene, budale, luđake, mazohiste ili kako već želite pustite da se radujemo bjednom bodu i ovakvoj igri protiv Monaca, koji dolazi na Maksimir i na leđima nosi pobjedu protiv Barcelone, a Dinamo dolazi s primljenih 9 golova. Toliko od mene, isprike na javljanju 24 sata nakon tekme, ali trebao mi je čitav dan da pročitam ove genijalne komentare.

Ovaj komentar nije za one koji nisu trenirali nogomet, ali svaki Dinamovac koji je trenirao nogomet i kao mali gledao Dinamo je jednom u životu ležao doma u krevetu, imao zaklopljene oči i sanjao da igra utakmicu kakvu je jučer Martin odigrao.
Sanjao je scenu kako pretrčava pola terena da bi uposlio svog jako dobrog prijatelja u gol šansu koja se pretvara u gol, a njegova lopta u asistenciju.
Sanjao je scenu kako još jednom pretrčava pola terena u tako važnoj utakmici, no ovaj put ne ide na asistenciju. Ovaj put prolazi prvog, pa drugog, a zatim i trećeg i onda naravno kao u filmu slabijom nogom poteže u golmanov neobranjiv kut.
Lažete sami sebe ako s 5 ili 10 godina niste zamišljali te scene kako jednoga dana pred maksimirskim tribinama radite takve stvari.
Takvu utakmicu odigrati, po onakvom terenu, onako voditi loptu preko pola terena dok ne znaš jesu ti više natopljene kopačke ili teren, to ne može puno igrača, pogotovo ne s 21 godinom.
Otići će on daleko, jako daleko sa svojom karijerom, a mi bumo s ponosom imali još jednog igrača za kojeg ćemo moći reći "niknuo je u Dinamu".

Ne treba, samo na mobitelu otvoriš barkod s ulaznice i prisloniš mobitel na čitač.

Jedan prijedlog vezan uz pisanje sastava prije utakmice.
Bilo bi dobro da kada netko piše svoj očekivani sastav, napiše nešto u smislu "ja priželjkujem/očekujem ovako nešto", jer kada dođe dva, tri sata do tekme, a netko stavi sastav ne zna se je li to službena postava ili to netko misli da će biti.

Svi nešto brinu kako će pokisnuti dok će na sebi imati čizme, tri sloja majci i jaknu s kapuljačom, a to kaj će igrači morati trčati po toj kiši u kratkim hlačama i majci, eventualno s podmajicom i kopačkama koje će promočiti još u tunelu to nikome ništa.

Do prije mjesec dana vladala je totalna euforija, ušlo se u Ligu prvaka s primamljivim rezultatom, brojali su se osvojeni bodovi kako u Ligi prvaka tako i u domaćem prvenstvu.
Do prije tjedan dana vladala je depresija kakva nije viđena dugo u Dinamu, porazi protiv Hajduka, Bayerna i Slavena doveli su do dna i one najoptimističnije.
Da bi se pobjedom protiv Banjola i Lokomotive te dolaskom novog trenera vratili u polueuforiju.

Sutra ćemo vidjeti hoće li pobjedom ta euforija ponovno doživjeti svoj vrhunac ili će porazom manja depresija opet pokucati na vrata. U slučaju nerješenog ni sam ne znam kaj misliti, bolje je od poraza, opet slabije od pobjede.

Kako bilo, ne treba poletiti, ne igramo s Ludogoretsom ili Astanom već s Monacom, klub koji je redovito u vrhu francuskog prvenstva.
Očekujemo li svi da igrači daju sve od sebe do zadnjeg atoma snage? Naravno. Očekujemo li svi pobjedu? Naravno. Očekujemo li svi tvrdu i čvrstu utakmicu? Naravno. Treba li opet pasti u depresiju i blatiti po igračima u slučaju lošeg rezultata? Nikako, u slučaju da je prvo pitanje zadovoljeno, a to vjerujem da će biti.
Biti će mokar teren, kiša će lijevat, jednima će to ići u korist više, nadam se nama.