Kako naporni stavovi da samo igrači od pet miliona budu pojačanje. Je, je, kako da nije.

Real istrese kesu za nadrealno dobrog Hazarda, čovjek je valjda bio najbolji dribler svijeta u to vrijeme, trebao je ulaziti u zenit karijere.

Odvije se situacija kako se odvije, čovjek padne za onu stvar, dobije 15 kila i završi karijeru s 30 godina, a Realu tu poziciju pokrivaju,do prije par godina anonimni brazilac Rodrygo, i centralni vezni Valverde.

Što znači instant pojačanje? Okej, ajmo dignut kredit, platit nekog poluproizvoda 10 milijuna eura, pa onda evo, Gospe s neba pomozi nam, imamo igrača.

Znači ne vjerujete ni u skauting, ni u proces, ni struku, nego su pojačanja samo oni za koje se instant istrese lova?

Super. Inače, vezano za Šotičeka. U pravu ste, ne treba ga dovesti po normalnoj cijeni. Nisu nam isto tako ništa garantirali ni Pjaca, Šunjić, Majer, Ivanušec i brdo takvih igrača, pa su nam sasvim slučajno akumulativno otišli za jedno 70 milijuna eura i s njima smo ostvarili najveće klupske uspjehe.

ja sam sinoć boravio u društvu u kojem je jedan dečko rekao da je Gvardiol precijenjen.

Odmah sam odbacio takvu tvrdnju, iako se rubno slažem. Ne da je precijenjen, nego da mi od njegovog neospornog znanja, talenta, brzine i tehnike u reprezentaciji nemamo ništa. Baš ništa. Pa i kod gola je naivno iskočio. A ofenzivni ne može toliko dati jer smo sterilni.

to nije nepopularno, vjeruj mi. Ako ćemo igrače suditi prema igrama na terenu, Lovren visoko kotira u Hrvatskoj.

Jebi ga, tko to ne kiksa. Stoper si, sve je podložno greškama i pod "povećalom".

Sjećam se dobro otvaranja s Marokom. Svi su imali orgazam na partiju Gvardiola. Ali se također sjećam da je tu utakmicu perfektno odradio i Lovren. I par puta ozbiljno zagalamio na Joška. Odmah mi je u glavi i simfonija njih dvojice na Poljudu protiv Rusije.

A onda, pogledajte izvedbe Gvardiola trenutno, i usporedite ih s onima kad je kraj sebe imao Lovrena. Nezamisliva razlika!

U Katru se otvarao, izlazio s loptom, naravno kad iza leđa imaš ubojicu.

Na Euru je, s oproštenjem, najviše sličio na Boška Šutala u Pragu ili na Kosovu.

Postoji faktor koji se zove iskustvo. A postoje i zasluge. To nije isto, nikako. Sad to tek vidimo.

KTC u Dinamu igra na iskustvo i nevjerojatnu snagu i voljni moment, a Perišić ulazi zbog zasluga, i totalno je nespreman. To je taman ta razlika.

Mrzitelja ima, i to više nego mislimo. Ali ja smatram da je on mrzitelje Hrvatske "pretvarao" u svoje.

Vidjet ćemo. I za mene osobno je Bjelica puno više trener, nego izbornik. Ali, osjećam da želi ovo.

Dalić je kao stručnjak prosječan za neki veći nivo, to je valjda svima jasno. Preuzeo je ekipu čiji je "peak" bio u "peaku". Rakitić je imao 29, Perišić 28, Luka 32, Lovren i Vida po 28...

Ali, važno je naglasiti da on ima komponentu koja je falila drugima. Uvijek je vodu tjerao na svoj mlin. I to prilično uspješno. Bilo da je to šikaniranje igrača koji iskaču iz "obiteljskog" modela, bilo da je lažna borba protiv nevidljivih neprijatelja koji žele rušiti neke njegove vrijednosti i to što on radi. Sve je on to dobro rukovodio.

Ajmo realno, hladne glave. Rusija je bila bajka. Na Euru smo, tri godine iza, ostali bez gasa. Katar je izvučen na teške mišiće, i nakon toga je Dalić morao iskreairati nešto novo.

Ja recimo, ove energetske padove i redovne taktičke propuste, pripisujem tome što je stožer trebao pojačati i sa nekim jačim imenom i boljim taktičarom za pomoćnika. Okej, on je odlučio imati bivše "Vatrene" oko sebe. Oni ga drže, igrači ih poštuju, taj je dio jasan.

Ali sam dojma da on nema nekoga s desna ili lijeva, ko bi mu prišaptao da na 1-0 ne uvodi ovakvog Perišića i ne spušta ga na beka, da je nemoguće odigrati tri utakmice bez klasičnog krilnog napadača, da je Budimir večeras morao startati jer je nakon ulaska napastvovao njihove dvije tvrđave, a uz Sučića i Modrića ima veliku zaslugu za naš gol.

Kako god, odradio je veliki posao u ovih 7 godina. Bilo je tu stvari koje je mogao/morao bolje, još prije dvije godine je morao uvidjeti da smo ostali bez benzina, "škartanje" HNL igrača mu također s moralne strane ne idu u prilog.

Ali, čovjek ima tri medalje, dvije su od toga sa Svjetskog prvenstva, glupo je pričati o faktoru sreće. Bilo je nje, naravno, ali kako mu je i dala, znala mu je i uzet. Uostalom, ta se sreća prenosi na cijelu ekipu, ne samo na njega. Sjetite se Portugala dvije godine prije Rusije, tada nitko u Portugalu sigurno nije pričao o sreći.

Mišljenja sam da je ovo njegov kraj. O otkazu je smiješno pričati. Ima on u HNS veliki kredit i otići će kad on to odluči. Ja se nadam već ovog ljeta.

On je bio savršeno rješenje koje će dobro upravljati međuljudskim odnosima unutar grupe, one grupe koja je već izgrađena, samo joj je falio taj posljednji sloj, on ga je i dodao.

Sada nam treba ozbiljno rješenje, onaj koji odlično poznaje nogometnu materiju i strategiju, onaj koji će odraditi zahtjevnu smjenu generacija i postaviti bazu za nove, nadamo se velike stvari. Tko god to bio..

Okriviti Juranovića za ispadanje je toliko diletantno da je na granici maloumnoga.

Čovjek je igrao ni deset minuta. U tih deset minuta je uspio iznuditi žuti, napraviti fantastičan sprint do njihovih 16, gurno vrhunsku loptu Ivanušecu, koji ni sam ne zna kako je to uspio upropastit, umjesto da idemo na 2-0.

A svi smo Luku, prvi ja koji ga obožavam, zazivali u prvih 11, a evo što je napravio? Jedno veliko ništa. Ali da, opet klubašimo, pa to nećemo ni napisat. Nego se govna uredno iskreću po Tovaru Juranoviću. Isto kao i po Striniću protiv Portugala prije osam godina.

Dečki moji, obrana se igra kolektivno, od Budimira do Livakovića. Vezni koji je nesmetano vukao loptu 50 metara morao je bit srušen od strane Broza ili Majera, pa ni ne bi došlo do one situacije.

Na kraju krajeva, ponavljam, čovjek je ubio obitelj pauka s dvadeset metara iz kosa, smiješno mi je pričat o nekakvoj krivici.

Čestitke ljudima, zaslužili su svoj bod. Ajmo mi u nužni rebuilding, s vjerojatno novim izbornikom.

Ja čak ne bih okrivio nikoga. Baš nikoga. Ovo je klasično momčadsko, zasluženo, ispadanje iz grupe. Na kraju krajeva, čovjek je pogodio bolesno s dvadeset metara i poslao nas kući.

Imali smo tri utakmice. Albanija je bila zicer, dovoljan je bio još bod iz ove druge dvije, gdje ruku na srce, nismo bili favoriti. Nismo to ostvarili, ideš doma i ciao. Nema tu neke posebne filozofije.

Igra, sve ste vidjeli. Meni smo opet najviše pokazali u prvoj utakmici. Ali, vratilo nam se dosta toga. Sjetite se Kanea na 1-0 u Moskvi, sjetite se Lukakua prije dvije godine u Katru.

Imali smo mi dosta sreće do sada, malo te napusti, malo ti vrati, to je nogomet.

Dalić. Najlakše bi mi ga bilo cipelariti. Iskreno, nikada mi nije bio simpatičan. Ali, mislim da će mu ostati žal što nije otišao nakon Katra. A nakon toga i Lige Nacija, imao je savršen razlog. Ovako će proći neviđeni linč. Zaslužen? Apsolutno.

Modrić. Hvala za sve, majstore veliki. Ali, nije više realno. Ispalo je kako je ispalo, ali ajmo dalje. Ostat ćeš najveći. Povedi i Ivana, imalo bi smisla.

Hrvatska ostaje, ponos ostaje. Hvala za ovih sedam godina, bila je čast.

A sada, Nenade vrijeme je.

Imamo dva stopera s top "nogom", ispred njih su Modrić i Kovačić, a mi kroz posjed loptu iznijeti ne možemo valjda ni Trindidadu i Tobagu.

Stvarno ne razumijem, jebeno ne razumijem ovakvu nemoć, tromost i iritantno pimplanje u njihovoj polovici.

I na sve to dva stopera na beku. Ne znam..

Što god sutra bude, bit će tako kako odluči Dalić, koji je, mora se priznati, ostao dosljedan svojim, toliko prožvakanim zaslugama.

Kapetan tone sa svojom posadom i brodom, pjesnički i poetski, reklo bi se.

Da se razumijemo, veliki sam protivnik toga, u životu, ali i nogometu. Argumentirao sam to više puta. Istureni moraju biti oni najbolji.

Ali, ovakav recept, i svi ti igrači koje provlačimo, donijeli su mu sve uspjehe i mi možemo samo nagađati kolika je tu međusobna zahvalnost i poštovanje.

Ta priča traje gotovo sedam godina. Sedam godina smo svi bili dio ovoga prekrasnog putovanja, a ja se istinski nadam da ono ne završava sutra. Ne jer mi taj Dalić nešto znači, nego jer je to jedina i voljena nam Hrvatska.

Kritika će biti, svi ćemo naoštriti tikpovnice, jedva čekati svaku sitnicu, ali se nadam da ćemo na kraju izaći sa štitom, a ne na njemu.

Generacije junaka, pobjednička vojska jaka!

Tako je!

To sam pisao u prethodnim postovima, ako ti se da, pronađi. On je spušten na neku međupoziciju, odnosno osam ili šest (igraju s 4 u veznom redu), a ispred njega, odnosno njegovu nekadašnju poziciju zauzima Koopmeiners, koji to radi savršeno.

Dakle Pašalić bi nam po svoj logici fenomenalno došao u veznom redu. Trkački moćan, nadomjestio bi oni što Broz ne daje, igra bez lopte mu je odličan faktor (poželjno je jer nam gotovo cijela postava želi loptu u nogama), i zna se "ademijevski" fenomenalno ubaciti i dati nekakav gol ili stvoriti nered.

Ali ne, ajmo mi njegovu trku i moć koristiti na krilu.

Razumijem i da treneri/izbornici imaju fix ideje. Ali onda kad ovaj da nekakav gol, a događalo se, jer zna i ima to, pa Dalić ispada heroj, jer ga je ipak stavio tu. A čovjek se strašno gubi kad je na krilu. Kad se sjetim one tuge protiv Brazila... Još ako mu iza bude defanzivniji Stanišić, bit će to opet kreativni kaos.

Meni se plače kad gledama ovakvog sporog i tromog Perišića kako se muči i brži mu je rad ruku od nogu.

Hvala Mislave, ogromnoćo, za sve, ali ja bih te radije pamtio po Chelseau, Atalanti, Spursima, nego da gledam kako potencijalno ne možeš probit Mrčelu.

To i ja tvrdim. Kao prvo, tko bi se to usudio maknut Modrića, ako on to sam ne želi.

Kao drugo, gledao sam Njemačku iza nas sinoć. Pogledajte linije kretanja Kroosa. Da, on je mlađi od Luke pet godina, znam to, ali isto znam da kraj sebe ima igrače koji nominalno "trče za njega". Kreće se ispred i između dva stopera, distribuira lopte, a prljavi posao odrađuje Andrich.

A Modrić se kod nas u ovom nekom 4-3-3 kreće malo bekovski, malo je u sredini, a kraj sebe ima nikakvog Broza i Kovačića čija je defanzivna odgovornost suspektna.

Da ne pričam o trkačkom učinkuostatka ekipe u ove dvije utakmice.

Da zaključim, Modrić kraj sebe mora imati, osim Kovačića, barem Sučića, Pašalića, Baturinu, manje bitno.
Vidjelo se koliko se i on podigao u drugom poluvremenu kad se vezni red osvježio i to nije slučajno.

U nekim svojim razmišljanjima, pogotovo prije Eura, tvrdio sam da će Dalić rotirati Brunu i Budimira ovisno o potrebi i utakmici.

To je i napravio, ali po meni potpuno pogrešno. Bruno je morao krenut prvu, zadržavat loptu na leđima, čekat priključivanje. A jučer sam bio uvjeren da bi Budimir zabio barem jednu od onih Petkovih pokušaja glavom. Kažem, možda to zvuči nerealno.

No, generalan je problem što oba donesu puno više ulaskom s klupe.

Protiv Italije bi ih zbio u njihovih 16, stavio pod pritisak, nabacivao i bombardirao sa svih strana (Sosa i Stanišić) i kao takav nam je Budimir jako koristan.

Nadam se da nam lijevo krilo bude Pjaca/Ivanušec, ali se istinski bojim kombinacije Krama - Mario Pašalić, što nam opet neće donijeti potrebnu živost, nego dapače.

Što se tiče lijevog beka, ako bude forsirao Perišića kojem je i kesa trenutno prebrza, ne miriše mi na dobro.

Sučić bi trebao biti ispred Modrića i Kovačića, fali nam okomitosti a i šuta van 16, kojeg "mali" može ponudit.

Dalić mora dobro razmisliti, ali pobjedom nam se otvara sjajna prilika dalje (vrlo vjerojatno Švicarska u Berlinu).

Ajmo!

Po uzorku viđenog do sada, bolje smo mi izgledali protiv Španjolaca od Talijana večeras.

Glupo zvuči, možda Talijani i dobiju, ali Španjolci izgledaju kao da u svakom trenutku mogu zabiti gol i napravit nešto opasno. Protiv nas realno nije bilo tako, ušlo im je doslovno sve, a mi smo pri tome promašili 3-4 top šanse i promašili penal.

Ako želimo proć, imat ćemo utakmicu sa pobjedivim protivnikom, i to što će oni ići na pobjedu/remi, ne mjenja apsolutno ništa, jer i nama treba sve.