Petar Sučić #25 Nikada neću zaboraviti taj, pisao sam već tu, kišni dan studenog, treći mislim po redu, baš jedan dan prije naše utakmice s Rapidom u Maksimiru.
Posljednja, jesenska utakmica kadeta Zrinjskog. Bila je 2021. godina. Svi su se okretali za "malim bosancem" s brojem šest na leđima. Pa tako i ja. Tu se vidjelo da dečko zna.
Par metara od mene, sudbina je htjela tako, stojao je i naš današnji trener, Sergej Jakirović. Ni ne sluteći kakve će stvari on tek napraviti u Mostaru, s velikim oduševljenjem pratio sam njegov rad. Tako sam na trenutke osluškivao što u društvu čelnog čovjeka kluba, Danka Šulente, ima za reći. I duboko mi se urezala rečenica "mali Pero je već sad dobar, mogli bi s njim računat na pripremama".
Da, neki će prihvatiti, neki ne, nekima je populist, nekima ne. Ja znam istinu, i nevažna je u ovom trenutku, zaista.
Važna je da su mi obojica pokazali što znači uspjeti, a krenuti s nule, iz ničega, bez ikakvih očekivanja i najava. Pokazali su mi što znači vjerovati u sebe i svoj rad.
Mali, Pero, Sučko, što god odlučiš, u meni će u zauvijek ostati urezan taj dan, taj jedanaesti mjesec 2021. godine. Hvala za dvije divne sezone u moja dva omiljena kluba. Hvala ti što si mi pokazao put. Hvala što si pokazao put i svim onim klincima koji su dosanjali ovo, i onima koji nisu, ali i onima koji tek hoće.
Ako nastavljamo dalje, nitko sretniji od mene.