TRENER - Nenad Bjelica Bjelicu sam zazivao od trenutka kad se krenuo tražiti novi trener i dalje ću se držati teze da mora ostati trener Dinama. Ova rečenica je takav klišej i sam sebi postajem dosadan, ali važno je naglasiti, zbog onoga što ću iznijeti ispod.
Prva mi ja na tapeti obrana. Te famozne ozljede u zadnje vrijeme su mi postala mantra svakako, ali za ovakvu kriminalnu obranu, koja nije bila pokošena niti jednom ozljedom (igrali su mu svi prvi izbori od prvog dana mandata), a koja se danas protiv Varaždina doslovno sudarala međusobno, nema baš nikakvog opravdanja. Uostalom, sam je potjerao Mmae-a i klub direktno gurnuo u nezavidan položaj, unatoč tome da smo sa stoperima u deficitu. Jer pazi, neće nas nitko ucjenjivati, ali mi bi za ovakvog Baturinu trebali dobiti 25-30 milijuna, ili raskidati ugovore zbog svađe na treningu pa klupsku kasu “rasteretiti” za 1,5 milijuna eura.
Ozljede? Neki su tu spominjali loše ljetne pripreme. Meni je indikativ da od 1.1. do 20.9. (razdoblje rada prošlog kondicijskog trenera) nismo imali probleme, baš nikakve. I pitanje je za trenera zašto se raubalo jedne te iste igrače (fokus na Ademiju koji kuburi sa sitnim ozljedama od priprema ili jedva živom Baturinom), a vrhunac je ona kup utakmica gdje su trebali startati gotovo svi prvotimci uključujući i Nevu. Dobili smo mi Goricu s drugim sastavom na početku sezone, dakle može se. Stojko, Kača i Pavić moraju moći nadigrati Varaždina i Belupa i u tome je sva istina.
Dakle, ne očekujem ja, nadam se ni nitko tu, skidanje skalpa Borussiji (ni kad smo kompletni), niti dominaciju nad Celticom, ali Belupo, Varaždin, Gorica, Istra… Frane Maglica nije kvalitativno ni blizu igrač kao RPG, ali je pitanje za trenera zašto je on danas za njega bio Roberto Carlos.
Izuzetno mi je drag kao trener i kao osebujan lik, ali neke stvari su jednostavno ostale dobra uspomena iliti mantra iz prvog savršenog mandata. On nije isti čovjek, pa i ako mu se da prilika da dovrši posao do kraja, a nadam se da hoće, mora se naprasno mijenjati. Razumijem čak da je i u njegovom trenerskom stilu, kao i cijelog stožera, ta famozna tenzija i život na granici incidenta, ali većinom se nervoza mogla rezati nožem. Od neumjesnih i bezobraznih odgovora na pressicama, svađe s nekoliko igrača, dokazivanja sebi i svima nama da je sveti i ostavljeni vitez koji mora uvoditi Dinu Perića u špicu… Neno, daj nas nemoj. Nije kriv sve, ali krivice itekako ima za ovakvu turobnu jesen.
Ljudi koji su preuzeli klub su obećali kontinuitet i izvrsnost, pa se nadam da se taj segment podrazumijeva i u podršci sportskom sektoru/treneru. Dakle, ne samo kao mrtvo slovo na papiru. Sve drugo je sad na njima i imamo dva tjedna da vidimo gdje smo, uz čvrstu nadu da će konkurencija posrnuti danas.
Svima sve najbolje za nadolazeće blagdane i želim što jači Dinamo u 2025.