Ajde uzet cu si za pravo i napisat pricu kak je sve kod mene pocelo.
Meni dida radio na poljudu u sedamdesetima, tamo mu brat poginuo nakon pada fosne na njega.
Dida je bio niciji, ali radi toga simpatizirao Hajduk nekako.
Dobio staroga u 1967, a stari kako je uglavnom odrastao bez njega, uvijek naginjao jako desno i to javno.
Cim je napunio 18, bio je “pristojno” zamoljen da ode na neko vrijeme van, te tada odlazi u Irak s americkom vojskom.
Iako nije imao afiniteta prema nijednome klubu, osim Hrvatske, tada se pratio Dinamo na radiju (bar kaj su culi povremeno) jer veli da je Dinamo bio pojam inata prema rezimu koji je tada bio.
30ak (25 vjerojatno) godina kasnije, ja odlazim na Dinamovu tekmu kao ponosni srednjoskolac - ne znam jel nas bilo 2-3 tisuce (2011).
Poslije tekme, dodem doma, smrdim na pivu iz konzuma, veli stari “znao sam da neces sjebat s odabirom kluba, ipak je to najveci hrvatski klub” iako mi nikad nije reko za koga da navijam niti je njega previse diralo.
Iako sam se raspisao, poanta je da bez obzira kaj nisi imao tradiciju od familije, opet si jebeno dobro izabrao i to je najbitnije
;)
Svi mi pamtimo nase pocetke i prve tekme, te i nije bitno bas od kuda dolazis. Ima nas bosanaca, muslimana, slovenaca i svega, te smo svi radi jednog cilja!
Sori admini na offtopicu, moro sam malo, vec dugo zelim napisat kako sam ja doso do svega
:)