Rafael Gomes Cirino (17), ili skraćeno Belinho, već je godinama dio hrvatskog nogometa. Mladi Brazilac ove je zime omladinski pogon Dinama zamijenio Kustošijom. Belinho je 2021. godine stigao u Dinamo, još u vrijeme pandemije koronavirusa, a prije toga je loptu kratko “naganjao” u Novom Vinodolskom.
Belinho: S hrvatskim više nemam nikakvih problema
Još kao klinac u domovini bio je označen kao jedan od najvećih talenata Vasco da Game, bio je na meti brojnih europskih velikana. U Maksimiru je proveo, kako sam kaže, “prekrasnih pet godina”, a potom preselio u Kustošiju kako bi se što prije naviknuo na sve izazove seniorskog nogometa.
Sjećamo se, Belinha smo prvi put gledali prije tri godine. Tada je kao 14-godišnji klinac u pionirskom uzrastu driblao sve oko sebe. I dvostruko veće, fizički snažnije suparnike prolazio je kao "čunjeve". I već tada bio je - drugačiji. Iako uvjerljivo najmanji na terenu, Belinho je bio agresivan, ulazio žestoko u duele i hrabro se tukao s puno moćnijim protivnicima Hrvatskog dragovoljca. Njegove nogometne kvalitete nikad nisu bile upitne, Belinho je od malih nogu s loptom na "ti". Jednostavno, omaleni Brazilac ima ono nešto; u njegovim se nogama osjeti dašak nogometne magije, klasični "joga bonito".
- Jako sam sretan i zadovoljan u Hrvatskoj, uživam već ovdje nekoliko godina. Kad sam prvi put došao ovdje, mislio sam da nikada neću naučiti hrvatski jezik, tad mi je djelovao jako težak, pogotovo za stranca. Ali često sam s prijateljima išao na igralište i malo po malo sve naučio - priča nam raspoloženi Belinho, pa nastavlja:
- Jasno, prvo sam naučio nogometni rječnik, a onda i sve ostalo. Sjećam se tih dana, pokušavao sam pohvatati riječi, prijatelji bi se često smijali, ali su mi i mnogo pomogli. I na kraju sam brzo sve naučio, sad s hrvatskim nemam nikakvih problema.
'I sestra zna jezik, ali braća i otac još ne...'
S kim živite u Zagrebu? Jesu li i drugi članovi vaše obitelji tako brzo naučili hrvatski?
- Ovdje sam sa sestrom, dva brata, ocem i njegovom djevojkom. Ipak, doma svi više pričamo portugalski, ali moram pohvaliti i sestru, ona je također jako dobro naučila hrvatski. Ostali ipak nisu.
Kako ste se kao klinac snašli u Hrvatskoj, što vam je najviše nedostajalo iz Brazila?
- Ma meni je od početka ovdje bilo odlično. I nisam imao nikakvih problema. I, što sam bolje znao jezik, to mi je bilo lakše priviknuti se na novu zemlju. Mnogo toga mi se sviđa u Hrvatskoj, vrijeme je dobro, hrana je odlična, rekao bih da je čak i jako slična brazilskim specijalitetima koje volim. Najviše volim stroganoff i lazanje.
Belinho je u Zagrebu tijekom godina upoznao i mnogo Brazilaca.
- Da, to me jako iznenadilo, ali može se u Zagrebu naići na Brazilce. I neki moji prijatelji su mi već bili u posjeti, i njima se svidjela Hrvatska, ali su se vratili u Brazil. Ja sam dvaput, otkako sam došao ovdje, posjetio Brazil. Jednom sam s kadetima Dinama tamo nastupio na Flamengo kupu, a jednom nešto sponzorski išao u Sao Paulo. Nekad mi i malo nedostaje domovina, tamo su mi brojni prijatelji, ali uživam ja i u Hrvatskoj.
'Modrić mi je najdraži nogometaš'
Hrvatska i Brazil će se 31. ožujka sučeliti u prijateljskom susretu u Orlandu, za koga ćete vi navijati?
- Uh, teško pitanje. Volim Brazil, ali volim i Hrvatsku, pa ću biti 50-50. I tko god pobijedi u toj utakmici, ja ću biti sretan, ha, ha.
Vaš najdraži hrvatski nogometaš je...?
- Luka Modrić, tu nema dvojbe.
Vas su nazivali 'novim Neymarom', je li vam on i igrački uzor ili ipak netko drugi?
- Moj najveći idol je Ronaldinho. Nažalost, premlad sam da bi se sjećao njegovih najboljih dana, pamtim ga tek malo s kraja karijere kad je igrao u Fluminenseu. Ali, uvijek sam gledao njegove poteze na YouTubeu, pokušavao ih kopirati. Ronaldinho mi je uvijek bio najdraži, ali tu je i Neymar, obožavam taj dvojac.
Belinho se dobro sjeća što ga je najviše iznenadilo u Hrvatskoj.
- Snijeg! E, toga nema u Brazilu, ha, ha. Kad sam prvi put dolazio ovdje, letio sam preko Njemačke, pa tamo prvi put vidio snijeg. A kad sam došao u Zagreb - bio sam u šoku, ha, ha! Cijele su ulice bile pod snijegom, takve stvari zauvijek zapamtite. I to je mi je bilo sjajno, volim snijeg.
'Žao mi je što je tako završilo s Dinamom'
Vratimo se malo vašoj karijeri u Dinamu, u Maksimiru niste stigli do seniora, ove zime ste preselili u Kustošiju?
- Tako je ispalo. Žao mi je što je tako završilo, sanjao sam jednog dana zaigrati za seniore Dinama. Volim Zagreb, volim Dinamo, to je moj klub, tu sam proveo nekoliko prekrasnih godina. Život ide dalje, sada sam u Kustošiji, sretan sam ovdje, vjerujem da je ovo pravi izbor za moju karijeru.
Biste li se voljeli jednom vratiti u Maksimir, zaigrati za Dinamo?
- Da! Kažem, ja baš volim Dinamo. Sjećam se kad sam prvi put došao na seniorsku utakmicu, Dinamo je igrao doma protiv Hajduka, ja sam valjda cijelo vrijeme gledao navijače. Oni su me oduševili, baš bih volio jednog dana zaigrati pred njima. I za Dinamo i za Hrvatsku, zašto ne?
U Maksimiru su vas označili nevjerojatnim talentom, ali još uvijek fizički preslabim za najvišu razinu. Radite li na sebi i po tom pitanju?
- Da, svaki dan. Svaki trening mi je nova prilika za dokazivanje, puno radim na sebi. Idem u teretanu, pijem proteine, želim što prije i fizički ojačati. Opet, nije sve u fizici. OK, znam da je i taj aspekt jako bitan u seniorskom nogometu, ali nije sve samo u tome. Volim asistirati, tu u Kustošiji i zabijam više nego prije. A u čemu najviše uživam? Raditi "bicikle" ili gurati suparnicima kroz noge, ha, ha - završio je Belinho.
https://www.24sata.hr/sport/belinho-za-24sata-volio-bih-se-vratiti-u-dinamo-a-jedna-me-stvar-u-hrvatskoj-sokirala-1115622