Pobrkao si malo..
Nigdje nisam rekao da je podbačaj, nego da ti se kvaliteta igre i sama izvedba nikako ne podudaraju sa uspjehom, odnosno medaljama. Što znači da neki uspjeh može bit i slučajnost, odnosno popraćen velikom dozom sreće (raspucavanje) koju prije nisi imao, a zapravo si trebao proći.
Dugoročno, to je jako loše i nije dobro, jer tek kad dođe faza suše i faza u kojoj neće bit ovakve razine talenta, shvatit ćeš koliko je ovo bila i koliko je sada jaka reprezentacija.
Slično kao Grčka 2004., iskoristili sve što se nudilo, a ni sami ne znaju kako. Samo što smo mi, hvala Bogu, talentom puno plodnije tlo oduvijek.
Nisi ni shvatio šta sam htio reć. Ja sam jako dobro svjestan koje su reprezentacije jače od nas i na papiru i na terenu, ali isto tako sam svjestan od kojih smo mi. Svjestan sam da me na lutriju penala ne smiju odvest ni Rusija, ni ona Danska, ni Japan, a i da puno više od dominacije moram ponudit protiv Češke, Škotske, Maroka u grupi, pa čak i raspale i posvađane Belgije. Imao si dozu sreće da su golmani povadili loptu više od protivnika i danas se priča o top uspjesima, a bio si tik od scenarija da si, pazi sad, ispao od Rusije i četiri godine nakon toga - Japana.
A na ovo zadnje pitanje što bi radije.. Ja bi uvijek radije da mi momčad igra kvalitetan napadački nogomet u skladu s talentom kojeg posjedujem, na taj način je rezultat neizbježan kad tad.
Lijepo je bit drugi i treći, lijepo je kad ćeš za ohoho godina vidjet neku listu sa svjetskih prvenstava i tamo bit ime naše reprezentacije, ali gurat glavu u pijesak i govorit da je to zasluženo, po meni je apsurd, zato što tako loša igra kakvu mi igramo godinama (a svi drugi napreduju, Škotska te s igračem više ubila, dal je to stvarno takva kvaliteta Škota ili pogubljenost naših u planu igre u toj soluciji, razmisli) zapravo dovodi do toga da visiš u skupini na Euro 20, SP22 i Euro 24..